RIJEČI su moćne. Na djecu mogu utjecati pozitivno, ali i negativno. Osim toga, mogu se koristiti za povezivanje ili odvajanje od djece. Zato je važno kako se roditelji obraćaju svojoj djeci. Stoga je psihologinja Jazmine McCoy podijelila pet fraza koje ne bismo trebali koristiti u razgovoru s djecom.

1. "Ljutiš me!"

Kada je riječ o dijeljenju osjećaja s djecom, najbolje je preuzeti odgovornost umjesto da ih krivimo za ono što osjećamo, tvrdi psihologinja.

"Naravno, njihovi postupci utječu na vaše misli i osjećaje, ali vaša djeca nisu kriva. Umjesto toga, možete reći nešto poput: 'Trenutno imamo težak trenutak. Primjećujem da se sada počinjem ljutiti. Treba mi vremena da se smirim'", pojasnila je McCoy u nedavnoj objavi na Instagramu.

2. "Glup/a si."

Način na koji razgovaramo s djecom postaje njihov unutarnji glas. Ako im kažemo da su glupa, vjerovat će nam. "Mudro birajte riječi jer djeca ne zaboravljaju ono što govorimo iz ljutnje", savjetuje psihologinja.

3. "Zašto ne možeš biti sličniji svom bratu/sestri?"

"Mogli bismo reći ove stvari u nastojanju da motiviramo svoju djecu da donesu različite odluke, ali usporedbe između braće i sestara samo potiču rivalstvo i nisko samopoštovanje", ističe McCoy.

4. "Prestani razgovarati sa mnom! Odlazi!"

Uobičajeno je zatvoriti se i željeti da nas svi ostave na miru kada se osjećamo preopterećenima roditeljstvom. Međutim, trebamo preuzeti odgovornost za zauzimanje prostora umjesto da se istresamo na djecu.

"Možete reći nešto poput: 'Trenutno se osjećam preopterećeno i treba mi prostora. Idem popiti malo vode i vratit ću se.' Zatim odvojite vrijeme za razgovor nakon što se svi ohlade", poručuje psihologinja.

5. "Zašto si tako kompliciran/a? Što nije u redu s tobom?"

Kada nas ponašanje djece počne nadvladavati, trebamo se odmaknuti i usredotočiti se na rješavanje problema. Umjesto da im postavimo pitanje koje će ih razočarati, možemo reći: "Kako možemo raditi zajedno? Što trebamo učiniti da riješimo ovaj problem?"

"Kao roditelji, naše riječi su moćne jer imaju sposobnost oblikovati kako naša djeca vide sebe i svijet oko sebe", zaključila je McCoy.