U ljeto 1969. New York je bio centar kulture i zajedništva, društvo je grabilo velikim koracima naprijed, ali samo 11 godina kasnije, početkom '80-ih, sve se promijenilo, duh zajedništva izblijedio je u beznađe, nasilni zločini postali su tipična svakodnevica, mirni kvartovi postali su geta koja su ljudi izbjegavali..

Posebno opasno mjesto bilo je podzemna željeznica, mreža toliko velika da je policiji bilo nemoguće čuvati svaku liniju, stanicu, vagon.. lopovi su krali u pljačkali turiste i sirotinju bez imali straha da će ih uhvatiti, a kamoli kazniti.

Fotograf Christopher Morris baš je u to vrijeme pokušavao probiti se kao fotoreporter, što je tada bilo još teže nego danas. Imao je samo 22 godine i ludom se hrabrošću upuštao u tamne hodnike i opasne stražnje vagone, fotografirajući svaki kutak. Na putu "poso-kuća, kuća-poso" išao je preko kvartova u kojima je obavljao poslove ili znao ponekog frenda, a zatim još gorim putem kući. Njegovi kadrovi prikazuju sivilo i atmosferu grada, kao i opasnost kretanja noću.

No, postojalo je svjetlo na kraju tunela, i to doslovno tunela. Uspio je ostvariti svoj san i postao je nagrađivani fotoreporter (sada radi za TIME), dijelom i zbog ove serije.

Srećom, njujorška je podzemna danas mnogo sigurnija.

http://www.christophermorrisphotography.com/