Ova kolekcija fotografija Antanasa Sutkusa dokumentira svakodnevicu života u sovjetskoj Litvi, no umjesto da prati nekakav imaginarni model prosječnog, odobrenog "građanina" kakve je reklamirala sovjetska propaganda, Sutkas je donio neuobičajenu odluku "uhvatiti" život običnih ljudi.

Ovi portreti otkrivaju njegovu ljubav prema ljudima, pogotovo djeci. Njegovi radovi često ciljaju mlade, čak se fizički spušta na njihovu visinu kako bi svijet, njihov svijet, objektivom bilježio iz njihove perspektive.

"Djetinjstvo je za mene, kao fotografa, najvažnija baza inspiracije. Djeca su iskrena, prirodna, ne žive u skladu s 'našim' zakonima."

Fotografije su nastale tijekom 1960-ih i 1970-ih, u razdoblju siromaštva i napetih odnosa sa sovjetskim vlastima, ali su svejedno predivni i nježni.