Razno
• 14 studenoga 2017
OPSJEDNUTI PLES Misteriozni fenomen zbog kojeg su ljudi iz Srednjeg vijeka plesali do smrti
8K
Daleko prije vremena kada su Beatlesi rasplesali svijet, u Europi su postojali suludi plesovi koji su bili povezani s religioznim kultovima, demonima i halucinogenim drogama. "Opsjednuti ples" bio je čudan fenomen koji ni dan danas nema skroz jasno objašnjenje. Najviše je zabilježen u Srednjem vijeku, ali i u 7. stoljeću, daleko prije modernog doba.
Simptomi su bili raznoliki, no jedna stvar je uvijek bila prisutna - "inficirane" osobe bi u grupama plesale kao da imaju grčeve po čitavom tijelu, a taj prizor bi promatračima tjerao strah u kosti. Ljudi koji su sudjelovali u tom plesu ostavljali su dojam kao da nisu svjesni onoga što čine, kao da su u transu. U tom stanju bi ponekad ostajali danima, pa čak i tjednima. I ne, ovo nije bila nikakva šala. Ljudi bi u transu ponekad umrli zbog umora ili jednostavno zbog činjenice što danima ništa nisu jeli. Jedan takav primjer se dogodio 1237. godine u Njemačkoj kada je grupa djece u transu iz grada Erfurta hodala i skakala 20 km do mjesta Arnstadta. Kada su stigli do odredišta, pali su na pod od umora. Većina ih je umrla, a jedno dijete je zauvijek ostalo mentalno zaostalo i nikad se nije oporavilo od transa.
Jedan muškarac iz Erfurta, Justus Friedrich Karl Hecker, objavio je 1888. godine knjigu "Crna smrt i opsjednuti ples" u kojoj je skupio veći broj slučajeva "opsjednutog plesa". Hecker, koji je inače bio liječnik, opisao je ovu vrstu transa kao posljedicu crne smrti odnosno kuge koja se u 14. stoljeću širila Europom. Napisao je da se upravo ova bolest indirektno manifestirala u obliku totalnog ludila te detaljno opisao neke vrlo jezive primjere.
"Ljudi bi se držali za ruke i tako stvarale krugove te satima plesali potpuno nesvjesni onoga što se događa oko njih. Nastavili bi plesati sve dok od umora ne bi počeli padati na pod. Zatim bi počeli spominjati teške bolove te se glasno derati od bolova, kao da umiru. Nakon nekog vremena bi odjednom samo prestali kao da ih ništa više ne boli."
Crkva je u to doba imala jednostavno objašnjenje. Za "inficirane" ljude su tvrdili da su pod utjecajem đavola ili pod kletvom Svetog Ivana i Svetog Vida od kojih su vjernici zatim počeli tražiti oprost te moliti da budu pošteđeni ovog ludila. Drugo objašnjenje im je bilo to da je riječ o hereticima koji su pronašli način da uvježbavaju svoje izopačene rituale.
Ova opsjednutost se dugo širila Europom, a jedno od najzahvaćenijih područja bila je Francuska u 16. stoljeću. I tamo su ljudi opisivali ovaj jezivi fenomen kao besmisleno plesanje u kojemu bi ljudi počeli trzati nogama i mlatiti rukama na vrlo čudan način. Kasnije su to objasnili trovanjem halucinogenim gljivama, što po mišljenjima nekih nikako ne može biti razlog ovakvog dugotrajnog ponašanja. O čemu god da je riječ, neke pojave će vjerojatno zauvijek ostati tajna.
Simptomi su bili raznoliki, no jedna stvar je uvijek bila prisutna - "inficirane" osobe bi u grupama plesale kao da imaju grčeve po čitavom tijelu, a taj prizor bi promatračima tjerao strah u kosti. Ljudi koji su sudjelovali u tom plesu ostavljali su dojam kao da nisu svjesni onoga što čine, kao da su u transu. U tom stanju bi ponekad ostajali danima, pa čak i tjednima. I ne, ovo nije bila nikakva šala. Ljudi bi u transu ponekad umrli zbog umora ili jednostavno zbog činjenice što danima ništa nisu jeli. Jedan takav primjer se dogodio 1237. godine u Njemačkoj kada je grupa djece u transu iz grada Erfurta hodala i skakala 20 km do mjesta Arnstadta. Kada su stigli do odredišta, pali su na pod od umora. Većina ih je umrla, a jedno dijete je zauvijek ostalo mentalno zaostalo i nikad se nije oporavilo od transa.
Jedan muškarac iz Erfurta, Justus Friedrich Karl Hecker, objavio je 1888. godine knjigu "Crna smrt i opsjednuti ples" u kojoj je skupio veći broj slučajeva "opsjednutog plesa". Hecker, koji je inače bio liječnik, opisao je ovu vrstu transa kao posljedicu crne smrti odnosno kuge koja se u 14. stoljeću širila Europom. Napisao je da se upravo ova bolest indirektno manifestirala u obliku totalnog ludila te detaljno opisao neke vrlo jezive primjere.
"Ljudi bi se držali za ruke i tako stvarale krugove te satima plesali potpuno nesvjesni onoga što se događa oko njih. Nastavili bi plesati sve dok od umora ne bi počeli padati na pod. Zatim bi počeli spominjati teške bolove te se glasno derati od bolova, kao da umiru. Nakon nekog vremena bi odjednom samo prestali kao da ih ništa više ne boli."
Crkva je u to doba imala jednostavno objašnjenje. Za "inficirane" ljude su tvrdili da su pod utjecajem đavola ili pod kletvom Svetog Ivana i Svetog Vida od kojih su vjernici zatim počeli tražiti oprost te moliti da budu pošteđeni ovog ludila. Drugo objašnjenje im je bilo to da je riječ o hereticima koji su pronašli način da uvježbavaju svoje izopačene rituale.
Ova opsjednutost se dugo širila Europom, a jedno od najzahvaćenijih područja bila je Francuska u 16. stoljeću. I tamo su ljudi opisivali ovaj jezivi fenomen kao besmisleno plesanje u kojemu bi ljudi počeli trzati nogama i mlatiti rukama na vrlo čudan način. Kasnije su to objasnili trovanjem halucinogenim gljivama, što po mišljenjima nekih nikako ne može biti razlog ovakvog dugotrajnog ponašanja. O čemu god da je riječ, neke pojave će vjerojatno zauvijek ostati tajna.
