Od ranog djetinjstva roditelji svojoj djeci nadmeću vlastite stavove. Ponekad je dobro, ponekad loše. Sve ovisi o situaciji, zar ne? Međutim, jedna žena koja radi kao klaunica je podijelila priču o nedavnom događaju koji ju je razljutio.

"Hej ljudi, radim kao klaunica i upravo sam se vratila s piknika na kojem smo crtali leptiriće na lica djece. Evo što mislim o muškom nasilju u Americi. Počinje to još u djetinjstvu. Ni riječ samo o činjenici da ljudi dopuštaju dječacima da se igraju s oružjem, riječ je i o sramoćenju jer osjećaju nešto što nije bijes.

4-godišnjak me zamolio da mu na lice nacrtam plavog leptira. Tada je njegova mama rekla 'Ne, on to ne želi.' Odmah sam odgovorila 'Leptirići su lijepi, rekao je da to želi, zbog čega ga ne bih trebala nacrtati?', a ona je na to rekla 'Ne, nacrtajte mu nešto za dječake.'. Okrenula se prema mužu i pitala ga 'Želiš li da tvoj sin ima leptira na licu?'. On je odgovorio da ne želi.

Ma bravo, umiješaj muža u to... jer 4-godišnjak mora znati da bi se i njegov otac sramio takvog sina. Ta žena se toliko bojala leptirića da me doslovno natjerala da mu nacrtam mrtvačku glavu s kostima. Kad sam završila s tim, pitala sam dječaka želi li da mu nacrtam i leptira. Klimnuo je glavom, a njegova mama se odmah ubacila i napomenula da nisam prvo nju pitala.

Rekla sam joj 'Žao mi je, mislila sam da je to za NJEGA.', no ona je opet napomenula 'Ja sam njegova MAJKA. Morate prvo mene pitati.'

Ponovila sam 'Žao mi je!', mahnula djetetu i otišla. I da, zaista mi je bilo žao. Bilo mi je žao djeteta jer se morao sramiti zbog toga što želi da mu nacrtam jedno prelijepo stvorenje. Kad me djevojčice zamole da im nacrtam mrtvačku glavu ili morskog psa, roditelji se smiju i kažu 'Hehehe, ona je otkačeno dijete!', no kada dječak želi nešto što je njemu lijepo, roditelji kažu da to nije za njega.

Znam, to je bilo samo crtanje na lice, no ovakvo ponašanje roditelja ne smatram dobrim. Da skratim priču: požalila se mom šefu."