S radovima su započeli krajem 60-ih godina, a sudjelovalo je preko 300 tisuća muškaraca, žena pa čak i djece. Rezultat njihovog napornog rada bio je izgradnja ogromnog tunelskog sustava s više od 10 000 atomskih skloništa.

Do kraj desetljeća, 75 najvećih kineskih gradova dobilo je velike podzemne bunkere. Ta velika atomska skloništa su u većini slučajeva mogla primiti čak 60% ukupnog stanovništva svakog pojedinog grada.

Međutim, sve te atomske bombe kojih su se Kinezi bojali na kraju nikad nisu korištene. Činilo se kako im svi ovi podzemni tuneli nisu bili ni potrebni. Zbog toga je kineska vlada počela razmišljati kako bi ih mogla iskoristiti. I pronašli su rješenje. Ove ogromne tunelske sustave pretvorili su u podzemne gradove u kojima obično žive siromašniji ljudi. Jedan od najvećih takvih podzemnih gradova nalazi se ispod Pekinga.

U podzemlju su napravili tisuće stančića za siromašne, dućane, škole pa čak i doktorske ambulante i teretane za treniranje karatea. Danas ispod ulica Pekinga živi više od milijun ljudi, a postali su poznati kao "ljudi štakori".

Prosječna stanarina u ovim podzemnim bunkerima prosječno iznosi oko 400 kineskih juana, što je približno isto toliko kuna. Većina ovih "stanova" ima površinu od 4 do 10 kvadrata, a u mnogim takvim malim prostorijama nerijetko žive i čitave obitelji.

Neki od stanovnika podzemlja žive i u većim prostorijama, no njih dijele s još puno drugih ljudi. Primjerice, trgovac Wei Kun živi u prostoriji od 28 kvadrata koju dijeli s još 9 muškaraca. "Ovo mjesto me tjera da radim napornije.", kaže Wei.

Mnogi nisu baš ponosni na činjenicu što žive u ovim podzemnim tunelima i što su pripadnici tzv. "ljudi štakora". Neki to čak ne otkriju ni članovima svoje obitelji jer se boje negativnih komentara ili sramoćenja.

"Kad mi je otac jednom došao u posjetu, počeo je plakati kad je vidio u čemu živim. 'Sine, ovo nije dobro.' rekao mi je tad.", otkrio je Zhang Xi, mladi Kinez koji sanja o velikoj glumačkoj karijeri.

Iako život u podzemlju nije jednostavan, pripadnici tzv. "štakorskog plemena" čine sve kako bi bez obzira na sve živjeli koliko toliko normalan život. Mnogi ovo vide i kao nešto kroz što moraju proći kako bi sebi jednog dana osigurali bolju budućnost, iznad površine zemlje.

"Znam mnoge ljude koji sanjaju od tome da jednog dana kupe pravu kuću. Oni ne gube nadu.", kaže sociolog Li Junfu.