Cijene koje vidite na policama supermarketa nisu definitivne. U njih nije uračunat porez koji plaćate tek na blagajni. Porez nije isti u svim saveznim državama pa bi ovo moglo biti itekako zbunjujuće nekom tko prvi put ima iskustvo s ovakvom kupovinom. Teško je procijeniti koliko ćete na kraju novaca potrošiti.

Javni zahodi u SAD-u obično imaju visoka vrata. Neki tvrde da su tako napravljena zbog lakšeg čišćenja, drugi kažu da je ovo sigurnosna mjera koja onemogućuje ljudi da koriste WC kabinu za ilegalne stvari.

Hrana koju naručite jako često dolazi u ogromnim porcijama koje je gotovo nemoguće pojesti sam. Zbog toga se, nažalost, puno hrane baci.

Većina kovanica u SAD-u nemaju napisanu brojčanu vrijednost nego su označene riječima: 1 cent svi zovu "Penny", 5 centa je "Nickel", 10 centa su "Dime", a 25 centa "Quarter".

Gotovo sva hrana koju želite jesti može se kupiti i u masnijoj verziji prženoj u ulju: voće, povrće, keksi, čokolada pa čak i žvakaće gume.

Napojnice su nešto što se podrazumijeva. Sramota je ostaviti premalo novca osobi koja vas je poslužila. Iznos se penje čak i do 25% vrijednosti onoga što ste kupili odnosno naručili.

Ljekarne u SAD-u ne prodaju samo lijekove. Prodaju sve i svašta, čak i slatkiše iako to mnogima nema smisla.

Ne sviđa vam se poklon koji ste dobili od tetke, bake, prijatelja...? Nema problema! U SAD-u možete vratiti sve što vam se ne sviđa, čak i ako to niste vi kupili. Postoji tzv. Nacionalni dan povrata koji je najčešće u siječnju, a ljudi ga koriste kako bi se riješili loših božićnih poklona.