Video: Tomislav Brđanović

Foto: Zvonko Alač, Veljko Grbeša, Cropix

INDEX je u "hrvatskom Hoffenheimu" (kako smo 2008. zvali hrvatski pandan njemačkom nogometnom ponosu provincije) jedini od medija bio prisutan na nezapamćenom razuzdanom slavlju poslije utakmice, na policijskim sačekušama za BBB-e, ispred svlačionica, na šetnji po mitskom travnjaku unešićkog stadiona s trenerom domaćih Harijem Vukasom i njegovim sinom Rokom.

Prije pet godina, svi ljubitelji nogometa u zemlji pričali su o čudu iz Unešića - klubu iz mjesta u dubokoj pripizdini šibenskog zaleđa, Zagori, trećeligašu koji je na putu do četvrtfinala hrvatskog Kupa nanizao Bjelovar, tada vodećeg drugoligaša Karlovac i prvoligaša Osijeka. Nakon toga, čekala ih više nego zaslužena nagrada - Dinamo, koji je i tada, kao  i sada, bio prvak koji je odavno prestao brojati titule, a na sudar u Unešiću, došao je nakon gostovanja u skupini Lige Uefa kod Tottenhama.

Oko pet tisuća navijača domaćih natiskanih svuda oko igrališta, od tribina i ograda, do stabala i krošnji okolnjih drveća,  poludjelo je od sreće u 9. minuti, kada Zagoru u vodstvo dovodi Ivica Šupe, mjesni poštar, koji je za taj podvig nagrađen janjetom. U drugom dijelu Dinamu preokret i tijesnu pobjedu (2:1) donose Šokota i Mikić, isti oni igrači koji su u prethodnom maksimirskom aranžmanu zabijali u Ligi prvaka. Šupe je Dinamu dao gol i na maksimirskom uzvratu, Dinamo je tada pobijedio 5:1. Ali, to je nebitno za ovu urnebesnu priču, koju vam dočaravamo u priloženom videu.

Čujte i pogledajte što nam je tada Branko Ivanković (neke stvari, odnosno treneri, u Dinamu se uvijek vraćaju) odgovorio na pitanje je li bolja atmosfera na White Hart Laneu ili na Borovištu, uživajte u dobročinstvima Zdravka Mamića koji je igračima Zagore i okupljenom puku podijelio dvije garniture dresova nakon i 50 lopti prije utakmice, kada je svojim novim štićenicima njegov brat na kutijama postavljenima na centru ostavio i veliku posjetnicu s brojem mobitela!

Zabilježili smo i izvrsnu posjećenost trusnih loža stadiona Borovište; krošnji 35 godina starih borova zasađenih na spomenutom lokalitetu u čijem komforu su uživali oni najhrabriji koje nije smetalo opasno klaćenje grana pod teretom kršnih Unešićana i njihovih mnogobrojnih gostiju.

Najvažnije i najvrjednije na našem zapisu sastavljenom u press centru - učionici unešićke OŠ Jakova Gotovca - predstavlja razgovor s "razveseljenim" posjetiteljima nezapamćene fešte nakon utakmice, na kojoj je životom platilo nekoliko janjećih i telećih brigada, dok se popila i prolila omanja Čikola vina i piva.

Ekstaza šijavice, lećevićke rere, poklonici NK Zagore i Dalmatinske Zagore iz Prugova i Solina koji potežu iz 40 kilometara udaljenih mjesta do sela koje je te večeri nudilo bez konkurencije najbolji nogomet, najbolji provod i najbolju priču u Hrvatskoj. 

A evo i ostalih tadašnjih tekstova o nezapamćenom unešičkom spektaklu:

> Maminjo kralj Zagore: Dosta mi je urbane sredine, dajte mi pivca i magarca!

> Zagoro, ne daj se: Mikić utišao Boroviše, ali ne i feštu

> Zna li kralj softwarea za Ivicu Šupu: Hrvatski Hoffenheim postao svjetski hit