DANAS je 31. obljetnica pada Borovog Naselja, četvrti Vukovara. Još je mnogo onih kojima se izgubio svaki trag, posebno onima iz Borovo Commercea. U RTL-u Danas je o tome govorio nekadašnji vukovarski branitelj, bivši logoraš Antonio Matić.

"Na današnji dan prije 31 godinu, ujutro ranom zorom, dogovorom svih branitelja sa svih punktova smo se povukli u krug tvornice Borovo, gdje je dogovor bio da će se obaviti organizirana predaja. Tamo ludilo. Pojavila se informacija da se stupilo u kontakt s JNA, oni kao rade humani potez da se izađe, da se gasi zgrada Commercea da bi se pomoglo civilima, ranjenicima koji se tamo nalaze", krenuo je opisivati taj dan. "Izlazimo van, međutim, 'humanitarci' pokazuju svoje pravo lice."

"Čim smo istrčali, ulijećemo u špalir vojnika koji nas zarobljavaju, viču - bacaj oružje, sve što imaš kod sebe i tamo nas privode dalje do alatnice gdje nas popisuju, uzimaju nam sve iz džepova, dokumente, novce, zlato itd.", prepričao je.

Rekao je da je zgrada Borovo Commercea, koja je bila ponos tog kraja, izgledala apokaliptično: "Pukla je popola. Oni su zadnja dva, tri dana tukli samo nju. Već je prestalo granatiranje Borovog Naselja, sve je bilo po zgradi Borovo Commercea. Znali su tko je tamo, što je tamo, da to nije vojni objekt, vojni punkt, ali su ga ubili."

Upitan znaju li neki od lokalnih Srba gdje su ljudi koji su tog dana nestali rekao je: "Kako ne bi znali? Oni su ih i odveli, oni su ih i pobili. Naravno da znaju gdje su. Neki se boje reći, većina ih ne želi reći. Jer, to su napravili ne zato što se dogodilo slučajno, nego su to i htjeli", odgovorio je.

"Zamislite kad vidite neke starce, ranjenike, naslonjene licem prema zidu, gdje ih pretresaju, tuku... strašno...", dodao je. 

"Najbolju pohvalu dao nam je major JNA"

"Najbolju pohvalu nam daje neki oficir JNA, mislim da je bio major po činu, kad je vidio tko se tu predao i oružje koje smo mi priložili, pa kaže: 'A šta je? Gdje su vam oni iz Legije stranaca, Securitatee i plaćenici?' Pa se okreće svojim vojnicima i kaže: 'E, da su mi ovi, ja bih za pet dana bio u Beču'", prisjetio se kako su se iz JNA na licu mjesta uvjerili da nema istine u onome u što su bili uvjereni - da je među braniteljima puno stranih plaćenika. 

Nakon zarobljavanja Matić je prošao višemjesečnu torturu logora. Imao je ipak toliko sreće da je preživio. Za onih 1820 ljudi čija se tijela ni danas ne mogu pronaći, kazao je:

"Žalosno je da naši današnji, pa i bivši susjedi, koji ovdje žive s nama i rade u državnim službama, u upravi, u policiji, svuda, znaju gdje su, neće reći. Zbog čega, nije mi jasno..."

Rekao je da je težak suživot u Vukovaru dok se ne nađu svi ti mrtvi ljudi: "Ima, živimo. Ali uvijek nam svi govore sa strane: 'Pa, dajte više...' Ali teško je. Teško je. Pa zamislite ljude koji su izgubili sinove, majke, koji su izgubili pa prolaze pored čovjeka, žene silovane koje prolaze pored ljudi koji su to radili."