Foto: FAH

HRVATSKU je danas napustio ugledni pisac i intelektualac, Slavko Goldstein.

> Umro je Slavko Goldstein

> Političari i javne osobe opraštaju se od Goldsteina: "Zbogom, dragi Slavko"

> Maja Sever podijelila obiteljsku uspomenu na Goldsteina i djeda Vladu Gotovca

Autor više knjiga o hrvatskoj povijesti, jedan od osnivača Vjesnika, urednik više od 150 knjiga te koscenarist za filmove "Signali nad gradom", "Prometej s otoka Viševice", "Četvrti suputnik" i "Akcija Stadion", dobitnik je brojnih nagrada, odlikovanja i priznanja za književnu i nakladničku djelatnost.

Iza sebe ostavlja djela i riječi koja šalju snažne poruke - osobito u društvenom trenutku relativizacije zločinačkog ustaškog pokreta, Ante Pavelića i NDH.

Goldstein tako u svojoj posljednjoj knjizi "Jasenovac - tragika, mitomanija, istina", objavljenoj 2016. godine, a čije su dijelove objavile i Novosti, progovara o problemu revizionizma, osobito u kontekstu polemika oko ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac.

"Istina je u cjelini"

"Hrvatski obraz od ustaškog je sramoćenja spasio sam hrvatski narod, aktivnim i pasivnim otporom ustaškoj državi i njenim nehrvatskim tutorima. Kao dječak, tri sam godine aktivno sudjelovao u tom otporu i ubrajam to među najbolje godine mog dugog života. Pobijedili smo, ali nažalost nismo znali biti dobri pobjednici. Među prvim sam bivšim partizanima koji je pored naših ratnih zasluga priznao i naše poslijeratne grijehe.

O tome sam govorio u javnim istupima, novinskim člancima i intervjuima, u knjigama koje sam pisao sam i još više u suradnji s mojim sinom prof. Ivom Goldsteinom. To mi daje moralnu snagu da slijedim Spinozinu maksimu da je ‘istina cjelina’ i da to zahtijevam i od autora koji očiglednom neistinom vrijeđaju moj pijetet prema mojim bližnjima nestalima u Holokaustu i prema milijunima nedužnih koji su nestali s njima", tako je Goldstein napisao u navedenoj knjizi, dodajući kako je "zaslijepljeni nacionalizam obično najveći štetočina vlastitoj državi i narodu".

"Ustaška NDH bila je čedo fašističke Italije i nacističkog Trećega Rajha"

U istoj se knjizi osvrnuo i na izvorišta samostalne Republike Hrvatske.

"U ideji da se današnja Hrvatska nadovezuje na NDH, a ne na ZAVNOH, sadržana je laž. Današnja samostalna Republika Hrvatska ne bi postojala da 1943. – 1945., kad se krojila karta poslijeratne Europe, nije bilo ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Najvjerojatnije bi bila skučena pokrajinska oblast pod žezlom dinastije Karađorđevića, s vlašću koja bi izrasla iz četničkog pokreta i kraljevske vojske pod komandom Draže Mihailovića. Ili bi, što je manje vjerojatno, cijelu Jugoslaviju, zajedno s Hrvatskom, 1944. – 1945. zaposjela Crvena armija, pa bismo poput Poljske postali plijenom Staljinova carstva i u kavezu Istočnog bloka tavorili skoro pola stoljeća u bespomoćnom zaostajanju za slobodnim svijetom. Ustavno-pravno današnja se Republika Hrvatska direktno nadovezuje na ZAVNOH. U stvari, izvire iz ZAVNOH-a i AVNOJ-a, iz niza ustava i ustavnih promjena NR Jugoslavije i NR Hrvatske, pa zatim i SFR Jugoslavije i SR Hrvatske, koje su postepeno produbljivale autonomiju Hrvatske i svih ostalih federalnih jedinica Jugoslavije i dovele do slobodnih izbora 1990. godine, kad smo glasujući za zastupnike ZAVNOH-a de fakto izglasali samostalnu Republiku Hrvatsku, ma kakva ona bila. Granice zacrtane AVNOJ-em i ZAVNOH-om postale su i međunarodno priznate granice današnje Republike Hrvatske, dok po granicama NDH, potpisanima 18. svibnja 1941. s Kraljevinom Italijom, Split bi bio Spalato, grad na istočnoj obali Mare Adriatiko.

Ustaška NDH bila je čedo fašističke Italije i njemačko-nacističkog Trećega Rajha. Neposredno je nastala Hitlerovom Direktivom 25 od 27. ožujka 1941. i pravno je nestala s njemačkom kapitulacijom 8. svibnja 1945. Pune četiri godine ratovala je na strani Zla. Bila je apsolutno najvjernija Hitlerova saveznica u Europi koja je jedina nastavila ratovati na Hitlerovoj strani još i petnaestak dana nakon što se Hitler ubio. S vremenom, jasenovački logor smrti postao je ključnim simbolom za cjelokupnu NDH i nesavladiva je prepreka svakome pokušaju rehabilitacije ustaške države", piše tako Goldstein.

Naslutio tragediju

U starijem intervjuu za Yugo papir iz 1988. godine, na pitanje o tome kako vidite budućnost sebe i ovoga društva, izrazio je zabrinutost.

"Imam šezdeset godina, relativno podnošljive prihode, budućnost više nije suviše dugačka preda mnom, pa sam u tim razmjerima za sebe i manje zabrinut. Imam dva sina, nećaka, nećakinje, snahu, njihove mlade prijatelje, koji su mi dragi, i za njihovu sam budućnost jako zabrinut. Jako!", kazao je Goldstein u godinama pred sam rat na području bivše Jugoslavije.