Životinje
• 18 veljače 2020
Ovako je izgledao pravi Hachikō, najodaniji pas u povijesti
27K
Unknown
Hachikō je vjerojatno najpoznatiji pas u povijesti. Simbol vječne odanosti i ljubavi, ovaj je pas postao kulturni fenomen ne samo u Japanu, već u cijelom svijetu.
O njemu su snimani filmovi, crtići, stripovi i malo tko za njega još nije čuo. Ali njegove prave fotografije nemamo baš prilike vidjeti često.
Nije niti čudno, jer zlatno smeđa akita Hachi rođen je davne 1923. na jednoj japanskoj farmi akita. Godinu kasnije, usvojio ga je sveučilišni profesor Hidesaburō Ueno iz Tokija i tako je započela njihova planetarno poznata priča koja dira u srce.
O njemu su snimani filmovi, crtići, stripovi i malo tko za njega još nije čuo. Ali njegove prave fotografije nemamo baš prilike vidjeti često.
Nije niti čudno, jer zlatno smeđa akita Hachi rođen je davne 1923. na jednoj japanskoj farmi akita. Godinu kasnije, usvojio ga je sveučilišni profesor Hidesaburō Ueno iz Tokija i tako je započela njihova planetarno poznata priča koja dira u srce.
Za vjernost psa Hachika čuli su ljudi iz cijeloga svijeta.
Hidesaburō je svakoga dana vlakom odlazio na Sveučilište, a njegov vjerni pas uvijek ga je pratio na stanicu. I ne samo to! Na kraju svakoga dana, ovaj vjerni pas napuštao bi kuću kako bi pričekao svojeg vlasnika na kolodvoru Shibuya.
No nažalost, 21. svibnja 1925. godine Hidesaburō Ueno nije se vratio na kolodvor. Iznenada je preminuo usred predavanja
No nažalost, 21. svibnja 1925. godine Hidesaburō Ueno nije se vratio na kolodvor. Iznenada je preminuo usred predavanja
No odani Hachikō nije mogao prihvatiti da njegovog vlasnika više nema.
Narednih devet godina, devet mjeseci i petnaest dana na željezničkom kolodvoru strpljivo je čekao vlak kojim je trebao stići Hidesaburō Ueno. Svakoga dana u isto vrijeme, on je bio na mjestu na kojim se sastajao s preminulim vlasnikom. I tako sve do kraja svojeg života.
Narednih devet godina, devet mjeseci i petnaest dana na željezničkom kolodvoru strpljivo je čekao vlak kojim je trebao stići Hidesaburō Ueno. Svakoga dana u isto vrijeme, on je bio na mjestu na kojim se sastajao s preminulim vlasnikom. I tako sve do kraja svojeg života.
Sprijateljio se s ljudima na željezničkoj stanici.
Putnici su ubrzo razvili simpatije prema ovom zbilja posebnom psu, premda nisu svi bili prijateljski raspoloženi. Barem do 4. listopada 1932., kada je objavljen prvi članak o
Hachiku, nakon čega je stekao nacionalnu pažnju i ljudi su mu često donosili hranu i poslastice. Čak su se i organizirali po pitanju veterinarskih troškova.
Hachiku, nakon čega je stekao nacionalnu pažnju i ljudi su mu često donosili hranu i poslastice. Čak su se i organizirali po pitanju veterinarskih troškova.
Godine 1934. Hachikōva vjernost ovjekovječena je u obliku brončanog kipa koji je izradio poznati japanski umjetnik Teru Ando. Na žalost, tijekom Drugog svjetskog rata je uništena, no zbog zalaganja kiparovog sina, pojavio se novi kip odane akite koji danas još uvijek stoji ispred ulaza na željeznički kolodvor.
Nakon što je cijeli život proveo čekajući povratak svojeg vlasnika, Hachikō je umro 8. ožujka 1935, u dobi od 11 godina. Kremiran je, a pepeo mu je pokopan pokraj njegovog vlasnika i tako je ova srceparajuća priča dobila donekle sretan i spokojan završetak.
Krzno mu je preparirano kako bi Hachiko postao dio stalnog postava u Japanskom nacionalnom muzeju znanosti
