Životinje
• 13 prosinca 2021
Ovako je izgledao pravi Hachikō, odani pas koji je 9 godina na kolodvoru čekao pokojnog vlasnika
10K
BoredPanda
Hachikō je vjerojatno najpoznatiji pas u povijesti. Zbog svoje odanosti i bezuvjetne ljubavi prema vlasniku postao je kulturni fenomen ne samo u Japanu, već u cijelom svijetu.
O njemu su snimani filmovi, crtići, stripovi i malo tko za njega još nije čuo. Ali njegove prave fotografije nemamo baš prilike vidjeti često.
Nije niti čudno, jer zlatno smeđa akita Hachi rođen je davne 1923. na jednoj japanskoj farmi. Godinu kasnije, usvojio ga je sveučilišni profesor Hidesaburō Ueno iz Tokija i tako je započela njihova planetarno poznata priča koja će dirnuti i one najtvrđeg srca.
O njemu su snimani filmovi, crtići, stripovi i malo tko za njega još nije čuo. Ali njegove prave fotografije nemamo baš prilike vidjeti često.
Nije niti čudno, jer zlatno smeđa akita Hachi rođen je davne 1923. na jednoj japanskoj farmi. Godinu kasnije, usvojio ga je sveučilišni profesor Hidesaburō Ueno iz Tokija i tako je započela njihova planetarno poznata priča koja će dirnuti i one najtvrđeg srca.
Za vjernost psa Hachika čuli su ljudi iz cijeloga svijeta.
Hidesaburō je svakoga dana vlakom odlazio na Sveučilište, a njegov pas uvijek ga je pratio na stanicu. I ne samo to! Na kraju svakoga dana, ovaj vjerni pas napuštao bi kuću kako bi pričekao svojeg vlasnika na kolodvoru Shibuya.
No nažalost, 21. svibnja 1925. godine Hidesaburō Ueno nije se vratio na kolodvor. Iznenada je preminuo usred predavanja.
No nažalost, 21. svibnja 1925. godine Hidesaburō Ueno nije se vratio na kolodvor. Iznenada je preminuo usred predavanja.
No odani Hachikō nije mogao prihvatiti da njegovog vlasnika više nema.
Narednih devet godina, devet mjeseci i petnaest dana na željezničkom kolodvoru strpljivo je čekao vlak kojim je trebao stići Hidesaburō Ueno. Svakoga dana u isto vrijeme, on je bio na mjestu na kojem se nekoć sastajao s preminulim vlasnikom. I tako sve do kraja svojeg života.
Narednih devet godina, devet mjeseci i petnaest dana na željezničkom kolodvoru strpljivo je čekao vlak kojim je trebao stići Hidesaburō Ueno. Svakoga dana u isto vrijeme, on je bio na mjestu na kojem se nekoć sastajao s preminulim vlasnikom. I tako sve do kraja svojeg života.
Sprijateljio se s ljudima na željezničkoj stanici.
Putnici su ubrzo razvili simpatije prema ovom zbilja posebnom psu, premda nisu svi isprva bili prijateljski raspoloženi. Barem ne do 4. listopada 1932., kada je objavljen prvi članak o Hachiku. Nakon toga je pridobio pažnju cijele nacije i ljudi su mu često donosili hranu i poslastice. Čak su se i organizirali po pitanju veterinarskih troškova.
Godine 1934. Hachikōva vjernost ovjekovječena je u obliku brončanog kipa koji je izradio poznati japanski umjetnik Teru Ando. Na žalost, tijekom Drugog svjetskog rata je uništena, no zbog zalaganja kiparovog sina, pojavio se novi kip odane akite koji danas još uvijek stoji ispred ulaza na željeznički kolodvor.
Nakon što je cijeli život proveo čekajući povratak svojeg vlasnika, Hachikō je uginuo 8. ožujka 1935., u dobi od 11 godina. Kremiran je, a njegov pepeo je pokopan pokraj njegovog vlasnika te je tako ova dirljiva priča dobila donekle sretan i spokojan završetak.
Krzno mu je preparirano, a Hachi je postao dio stalnog postava u Japanskom nacionalnom muzeju znanosti.
