Prema nekoliko studija i nalaza, stari Egipćani koristili su žice za zamjenu zuba koji nedostaju. Probušili bi "donorski" zub i susjedne zube, a zatim bi prazan prostor zatvorili mekom metalnom žicom koja bi ih povezala.
Danas se ova stara praksa razvila u različite postupke, od kojih je jedan "zubni most". Ovaj put se zubi uz one koji nedostaju bruse u cilindrični oblik, a zatim se most, koji može biti izrađen od porculana, cirkonija ili drugih materijala, pričvršćuje specifičnom vrstom ljepila.

Vjeruje se da je ideju o kontaktnim lećama prvi predstavio Leonardo Da Vinci oko 1500-ih. To je postalo stvarnost stotinama godina kasnije, 1888., kada je oftalmolog dr. Gaston Fick stvorio prvi par koji je bio od puhanog stakla. Leće su imale promjer između 18 mm i 21 mm.
Danas u svijetu postoji preko 140 milijuna nositelja leća, a zahvaljujući sve većem broju Lasik operacija, taj bi se broj u narednim godinama mogao smanjiti.

Najstariji poznati sačuvani par čarapa datira iz 300-ih godina. U početku su se izrađivale ručno, od miješane životinjske dlake ili kože. Čarape na slici bile su namijenjene za nošenje sa sandalama, zbog čega imaju razdvojene prste.
Izum stroja za pletenje 1559. godine učinio je čarape ne samo lakšima za proizvodnju, već i šest puta bržima za izradu. Sve do 1938., kada je izumljen najlon, glavni materijali bili su svila, pamuk i vuna.

Prva zabilježena uporaba koturaljki bila je 1743. godine u jednoj londonskoj kazališnoj predstavi. U sljedećem stoljeću patentirano je više dizajna, a konačno su se 1880-ih počele masovno proizvoditi.
Između 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća koturaljke su postale popularne među konobarima u restoranima. Danas izgledaju potpuno drugačije, a iako je osnovna ideja ostala ista, njihova popularnost samo raste. U posljednje dvije godine zabilježena je čak i svjetska nestašica koturaljki.

Kruh jedemo više od 6000 godina, a prvi toster iz oko 1750. godine bio je krajnje jednostavan; narezani kruh stavljao se u zavarenu željeznu napravu i pekao iznad vatre. Prvi električni toster pojavio se 1890-ih i pekao je kruh samo s jedne strane.
Toster koji sam izbacuje kruh stvorio je 1919. Charles P. Strite, stanovnik Minneapolisa koji se žalio da mu u kafeteriji na poslu uvijek poslužuju zagoreni tost. Do 1926. uređaj je stigao do restorana i omogućio ljudima da prilagode razinu pečenja svom ukusu.

Vjeruje se da je prvi usisavač na svijetu patentiran 1860. godine. Njegov kreator, Daniel Hess, nazvao je napravu "čistačem tepiha", a uloga mu je bila uništavanje prljavštine. U godinama koje su uslijedile izumljen je i prvi usisavač na benzinski pogon.
Danas, iako su klasični usisavači još uvijek dostupni, robotski usisavači postaju sve popularniji. Sada nalikuju na frizbi diskove, a ovim "lutajućim krugovima za čišćenje" potreban je samo jedan klik da krenu na posao.

Počevši kao lišće lotosa i paunovo perje, prvi ventilator na električni pogon izumljen je oko 1882. godine. Nekoliko godina kasnije proizvedeni su prvi ventilatori s dvije oštrice. Prvi uređaji nisu bili baš sigurni jer nisu imali kavez oko rotirajućih lopatica.
Koncept ventilatora bez lopatica predstavljen je 1981. godine. Suprotno uvriježenom mišljenju, uređaj ima lopatice, ali su skrivene u bazi. Godine 2009. dizajner James Dyson predstavio je Air Multiplier futurističkog izgleda.

Izumljena 1830-ih, prva mašina za košnju trave bila je poznata kao ručna kosilica jer ste je doslovno morali gurati da bi radila. Trebalo je više od 70 godina dok prva verzija na benzinski pogon nije postala dostupna za kupnju.
Sto godina kasnije imamo robota za košnju trave kojeg ne treba gurati ni voditi — on samo treba virtualno mapirati vaše dvorište i može obaviti sav posao umjesto nas.

Prvi serijski automobil bio je na tržištu početkom 1900-ih. Nedugo zatim, 1930-ih, u proizvodnju su ušle dječje sjedalice, ali njihova glavna svrha nije bila sigurnost; umjesto toga, služile su kao povišenja kako bi roditelji mogli vidjeti bebu tijekom vožnje.
Sigurnosne sjedalice za djecu postale su široko dostupne krajem 1960-ih i od tada su prešle dug put. Danas uključuju podstavu od pjene, kopče za sigurnosne pojaseve i mehanizme za pričvršćivanje. Povrh toga, imaju i rok trajanja između 6 i 10 godina.