Linić: Moram poduzeti sve da me nitko ne otkrije

Linić ne voli kada ga se provjerava, a tako je bilo još od 1987. kada je bio pod istragom za aferu Agrokomerc, pa do danas kada priča o osobnom obračunu premijera protiv njega. Prvo Jadranke Kosor, a zatim i Zorana Milanovića.

"Ne sramim se. Da, ukrao bih! Ali osnovna je pretpostavka: mora biti mnogo novca, sam moram u tome sudjelovati, i moram poduzeti sve da me nitko ne otkrije.", rekao je Linić 2001. godine.

Upravo Linićeva biografija dokazuje da je skandal zapravo u tome da do sada nije bilo prave istrage protiv Linića, ako ne i privremene adrese Remetinec.

Štoviše, biografija dokazuje da  je osim samog Linića, zaštićena njegova obitelj, a profitirao je i njegov uži krug poznanika i prijatelja.Teško je pobrojati sve Linićeve afere i sukobe s istražnim organima, a koji počinju još 1987. godine.

Istraga za Agrokomerc završila Linićevom privremenom suspenzijom iz KP-a

Linićeva prva afera zapravo je datirana još u vrijeme Jugoslavije. Naime, Linić je kao financijski direktor riječke Rafinerije nafte bio upleten u poznatu aferu Agrokomerc Fikreta Abdića. Tada, još 1987. godine Linić je bio pod policijskom istragom, no inkriminirane radnje nikada mu nisu dokazane. Sve se završilo kratkotrajnom Linićevom suspenzijom u Savezu komunista. Uostalom slučaj Agrokomerc danas se ne objašnjava kao financijska afera nego kao obračun u vrhu Saveza komunista jer se htjelo eliminirati Hamdiju Pozderca s političkog vrha.

Linić je s Abdićem ostao do danas u dobrim odnosima, što je postalo jasno nakon obećanja o poslovnoj pomoći nakon što je Abdić izašao iz zatvora gdje je odsluživao kaznu za ratni zločin.

Kupovina oružja

U vrijeme rata Linić je opet bio čestom temom optužbi o kojima su pisali mediji. Optužbe su ponovljene prije četiri godine kada je Slavko Linić morao na obavijesni razgovor zbog nestanka 800 tisuća njemačkih maraka koje su bile namijenjene kupovini oružja 1991. godine. Bilo je to u vrijeme kada je bio šef kriznog stožera u Rijeci.

Protiv Linića i još nekoliko osoba podnesena je kaznena prijava jer se ne zna trag novca za kupovinu oružja u Sloveniji. Tajnik riječkog kriznog štaba iz 1991. Franjo Butorac izjavio je da je pred njim i Linićem otvoren kufer u kojemu je navodno bilo oko 700 tisuća dolara.

"U ratu se nisam obogatio te da mu podmeću ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i šef policije Oliver Grbić", rekao je tada Linić prebacujući optužbe u politički ring.

Afera Riječke tržnice

Kao gradonačelnik Linić je 1993. godine sudjelovao u pokretanju privatizacije Riječkih tržnica koju je vodio Fond za privatizaciju. Uz pomoć menadžerskih kredita Riječke banke d.d., a mediji tvrde i navodne Linićeve potpore, lukrativnih se gradskih tržnica domogao njihov dotadašnji generalni direktor Marin Franolić, inače saborski zastupnik SDP-a i Linićev kolega.

Prema podacima iz policijske istrage o kriminalu na riječkim tržnicama iz 2011. godine, u stvaranju imperija Franoliću su pomogla i dva riječka gradonačelnika, Slavko Linić i Vojko Obersnel. Policija je 2011. sumnjičila upravu Grada Rijeke da je Franoliću omogućila dobivanje koncesije za dvije gradske tržnice protivno Zakonu o obavljanju komunalnih djelatnosti donesenom u siječnju 1993. godine. Riječ je o kvartovskim tržnicama na malo, koje punih 10 godina posluju u prostorima čiji je vlasnik sam Franolić, iako Zakon o obavljanju komunalnih djelatnosti propisuje da se tržna djelatnost može obavljati samo u nekretninama koje su vlasništvo lokalne uprave. Sve nekretnine na koje se proširio biznis Ivana Franolića njegovo su vlasništvo, a zbog jedne od njih, Tržnice Zamet, policija je podigla kaznenu prijavu protiv gradonačelnika Vojka Obersnela.

Liniću je Polančec dao ideju kako se braniti

Optužbe su odbačene od strane DORH-a, nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora 2011. godine. DORH je odbacio i prijavu za pretvorbu kao onaj za iznajmljivanje prostora tvrdeći, između ostalog, da u Gradu Rijeci nisu znali "za postojanje razlika između stvarnih površina objekata i površina navedenih u rješenjima o komunalnoj naknadi i spomeničkoj renti. Naime, ni Grad Rijeka niti društvo Tržnice Rijeka d.d. nisu provodili mjerenja radi utvrđivanja stvarnih površina Centralne tržnice i Tržnice Brajda".

Valja naglasiti kako su slučajevi Tržnice, a i slučaj ratnog profiterstva razrješavao u vrijeme HDZ-ove vladavine. Buru je tada izazvala konferencija za novinare Damira Polančeca koji je optužio ravnatelja policije Olivera Grbića da je vrhu HDZ-a naložio podizanje anonimnih prijava protiv oporbenih političara.

Linić se tada obratio za pomoć saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost da ga se prati i prisluškuje od strane policije. Optuživao je Karamarka da radi po nalogu tadašnje premijerke Jadranke Kosor.

Najavljivao tužbe protiv Kosor, Grbića i Karamarka

"Evidentne su zlouporabe Karamarka, Olivera i glasnogovornika. Zbog toga ću podići osobnu tužbu kako bi na sudu utvrdio tko su ti ljudi i što su spremni napraviti. Riješit ću to na sudu jer parlamentarne institucije ne funkcioniraju zbog toga što se sve odvija pod dirigentskom palicom Jadranke Kosor", grmio je tada Linić.

No vratimo se u vrijeme kada je Linić bio ministar u Vladi Ivice Račana. Naime, bilo je to vrijeme kada je i sam premijer Račan morao objašnjavati da njegova Vlada ne pogoduje Viktoru Lencu, kojeg je vodio Damir Vrhovnik veliki Linićev prijatelj.

Tu je i jedna od najvećih afera iz Rijeke Linićeva doba i to ona oko privatizacije Riječke banke kada se ispitivalo gdje je nestalo oko 100 milijuna eura što je izazvalo stampedo štediša. Afera je dovela do toga da se Bayerische Landesbank povukao iz Hrvatske, a nasljednicom Riječke banke postala je Erste banka. Iako je nastala šteta gotovo svi akteri ove afere oslobođeni su u sudskom procesu.

Upozorenje novinarima: Nemojte mu postavljati provokativna pitanja, lako se iznervira

"Sve je to posve čisto!", grmio je Linić koji je u vrijeme izbijanja afere bio sasvim van kontrole. Linić je tako na briefingu novinara 2002. godine oko afere Riječka banka grubo napao novinara Slobodne Dalmacije samo zato jer se usudio pitati zašto je "Ivan Štokić bio postavljen za savjetnika u banci koju je upropastio".

"Vi ste primitivac i bolesnik koji želi napraviti bolesnim čitav hrvatski narod", grmio je Linić na novinara. Situaciju je spasila tadašnja glasnogovornica Vlade Aleksandra Kolarić koja je upozorila novinare da "ne postavljaju provokativna pitanja, jer se potpredsjednik Linić lako iznervira".

Linić se kao ministar u Vladi Ivice Račana, morao braniti od optužbi da se privilegira "Viktor Lenac" gdje je stolovao njihov prijatelj Damir Vrhovnik. Linić je tada bio potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo, ali i predsjednik Upravnog odbora Fonda za privatizaciju. Od tuda i niz Linićevih afera.

Predstečajna nagodba u Račanovo doba se zvala  - sanacijski program

Kada govorimo o Liniću dugo ga je pratila afera prodaje dubrovačkog Hotela Excelsior kada je  po višestruko nižoj cijeni od drugog ponuđača prodan poduzetniku Goranu Štroku.

Tu je čitavi niz do sada nerazriješenih afera kao što su Terme Čatež oko kupovine Sunčanog Hvara, ali i privatizacija Večernjeg lista.  Tu je i slučaj "Liburnije", gdje je zbog njegova odbijanja izvršenja sudske odluke multipliciran dug pa do prodaje hotela "Alan" po trostruko nižoj cijeni.

Iako Linić voli njegovati lik beskopromisnog borca spremnog na "bolne rezove" i "uvođenje reda" još u Račanovo doba vidjeli su uvod u nešto što će u Milanovićevo vrijeme postati projekt Predstečajnih nagodbi. Predstečajne su se pokazale kao pljačka stoljeća u kojemu su se podobnima opraštali dugovi, no u Račanovo doba to se zvalo "sanacijski program".

Tako je sanirana Hrvatska poštanska banka, a zapravo su najveći profit izvukli Miroslav Kutle i Ivić Pašalić. 

Slučaj Daimler i pišanje po Liniću

Linića se kao potpredsjednika vlade premijera Ivice Račana dovodilo i u vezu s aferom Daimler. Tvrdilo se da je Linićev utjecaj bio presudan da vlada i MUP RH 2003. potpišu ugovor s tvrtkom Daimler o nabavi 210 vatrogasnih kamiona. Vrijednost ugovora bila je 85 milijuna eura. Odluka da se on sklopi upravo s Daimlerom i njegovom partnerskom tvrtkom IM Metal iz Ozlja, i to neposrednom pogodbom nakon što je poništen prvi natječaj, bila je donesena na jednoj od zatvorenih sjednica Vlade u listopadu 2003., uoči parlamentarnih izbora. Iako je bio znatno skuplji od konkurencije Daimler je dobio posao u RH.

Uprava američke tvrtke 2010. priznala je na američkom sudu da je poslove dobivala podmićivanjem dužnosnika u 22 europske zemlje, uključujući i Hrvatsku. U priznanju Daimlera tvrdilo se da je preko tvrtke IM Metal plaćeno 3,02 milijuna eura mita, a preko dvije druge američke tvrtke još nešto više od 1,6 milijuna eura.

Slavko Linić kojeg se u to vrijeme najčešće prozivalo zbog afere Daimler, demantirao je sve optužbe i vulgarno bjesnio na novinare: "Svatko u Hrvatskoj može da se popiša na Slavka Linića!"

Iz tog vremena vuku se i poveznice s još jednim kontroverznim poduzetnikom iz riječkog bazena a to je Robert Ježić.

Dioki - početak divnog prijateljstva s Ježićem

Mediji su izvještavali da se Ježić od 2002. pokušava domoći Diokija, poznatog domaćeg izvoznika u petrokemiji, i to kupovanjem dionica preko fondova Hypo Alpe Adria Banke. No, pravo preuzimanje Diokija Ježić je proveo 2004. godine, uz pomoć svog drugog velikog prijatelja - Ive Sanadera. S Ježićevim preuzimanjem počinje i dugi poslovni pad Diokija, ali i Novog lista, lokalnog novinskog brenda kojeg Ježić kupuje, a potom novcem te izdavačke kuće kreditira svoje druge tvrtke. Pokazalo se da je dio svojih poslovnih aranžmana Ježić ostvario korupcijom. Na Županijskom Sudu u Zagrebu lani je svjedočio u postupku protiv Ive Sanadera, tvrdeći da je posredovao u isplati mita Sanaderu za prodaju upravljačkih prava Ine mađarskom MOL-u.

Pet milijuna eura koje je MOL, kako tvrdi Ježić, Sanaderu uplatio preko njegovog računa u Švicarskoj, riječki je tajkun trebao uplatiti na račun suda u prosincu 2010. No, to još nije učinio iako se pred sudom obvezao. Prisilnu naplatu može pokrenuti nadležni Županijski sud u Zagrebu, ali tek po pravomoćnosti presude Ivi Sanaderu. Do tada, Ježić može slobodno koristiti prljave novce, a po svemu sudeći ih i koristi.

Zbog Ježića u sukob s Čačićem

Nakon poslovnog kraha Diokija, sada već ministar financija u Milanovićevoj vladi Slavko Linić, uključio se u spašavanje te tvrtke i to putem predstečajne nagodbe. Linić će zbog toga doći u izravni sukob s ministrom Radimirom Čačićem.

Liniću su bitni prijatelji, a osim Ježića poznato je njegovo zauzimanje za Jozu Kalema.

Naime, kontroverzni riječki poduzetnik Jozo Kalem, uz kojeg se vežu brojne afere i protiv kojeg je podignuta optužnica zbog gospodarskog kriminala, dugi niz godina blizak je prijatelj ministra financija Slavka Linića. Toliko blizak da dvojac zajedno provodi godišnje odmore, putuje na luksuzne destinacije i da Linić lobira u drugim kompanijama kako bi Kalem dobio posao. 

Najbolji prijatelj Kalem, još jedno lice iz Crne kronike

Linićevog najboljeg prijatelja Kalema tijekom godina se spominjalo u raznim aferama, ali ni jedna do sad za posljedicu nije imala sudsku osudu. Klupko se ipak počelo razmatati kada je početkom godine Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, nakon više od četiri godine razvlačenja slučaja "otimanja" tvrtke IGM Tounj, podiglo protiv Kalema i RI Petrola optužnicu pred karlovačkim Općinskim sudom.

Kalemu, valja priznati, posao je cvjetao i tijekom ratnih godina, no pravi vjetar u leđa dobio je prije nešto više od 10 godina, nakon što je njegov prijatelj Slavko Linić postao potpredsjednikom Vlade i šefom Nadzornog odbora Ine. Ta je priča bila interesantna i mjerodavnim institucijama pa je pokrenuta i istraga o povlaštenoj prodaji derivata i Ininom pogodovanju Euro-Petrolu.

Kalemova niska afera

Tijekom 2010. godine Kalema se spominjalo u aferama pogodovanja javnih poduzeća, točnije državne tvrtke Autocesta Rijeka Zagreb i riječkog prijevoznika Autotroleja, njegovom Euro-Petrolu. Tad su niže ponude drugih naftnih tvrtki pristigle na natječaj odbijene iz banalnih razloga, a posao je pripao skupljem ponuđaču Kalemu. No, ni od te priče nije bilo ništa - sve prigovore na zakonitost tog postupka Državna komisija za kontrolu javne nabave je odbacila, iako su i sami priznali da je bilo nekih nelogičnosti.

Do danas se Kalem riješio Euro-Petrola na kojem je sagradio svoje milijunsko poslovno carstvo - slovenski Petrol je prvo 2008. kupio 51 posto udjela, a potom je 2011. godine posve otkupio Euro-Petrol od Kalema. Ipak, Kalem je ostao i dalje na čelu kompanije, kao direktor Euro-Petrola.

Zanimljivo je kako se Kalemova tvrtka RI-Most dugo nalazila na popisu poreznih dužnika kojeg je krajem srpnja 2012. godine po prvi put objavila Porezna uprava, i to zbog duga od 7,7 milijuna kuna. Kalem je demantirao dugovanja prema Poreznoj tada govoreći kako je neplaćeni porez na nekretnine i porez na dobit kojeg se spominje "nepostojeći". Na koji je točno način spor između Kalema i Porezne naposljetku okončan, nije poznato, ali Kalem je kasnije nestao s popisa dužnika.

Sigurnost prometa i Kalemova benzinska crpka

Još jedan zanimljivi slučaj vezan uz Kalema je i gradnja opasne benzinske postaje u Rijeci. Naime, ista se nalazi neposredno iza oštrog zavoja i priključne trake kojom se na zaobilaznicu uključuju vozila s čvora Rujevica pa se na toj traci križaju vozila koji ulaze na pumpu s onima koji izlaze iz čvora Rujevica. Kalemu to ugrožavanje sigurnosti prometa, očito, nitko ne zamjera.

Zemljišta se Kalem domogao na natječaju kojeg je Grad Rijeka raspisao početkom listopada 2012. godine, a rok za predaju ponuda bio je samo sedam dana. Jedna ponuda koja je stigla bila je ona Joze Kalema. Kao poseban uvjet natječaja bio je naveden dokaz o vlasništvu nekretnina, kakvog je mogao priložiti jedino Kalemov RI-Petrol.

Također, u natječaju je bila navedena mogućnost zamjene zemljišta, što je također odgovaralo Linićevom prijatelju. Naime, Kalem je ponudio oko 8 milijuna kuna za 7.000 kvadrata gradskog zemljišta, no umjesto gotovine ponudio je u zamjenu zemljište od 10.694 kvadrata koje je baš bilo potrebno Gradu Rijeci jer je razdvajalo dva gradska zemljišta. U konačnici je Kalem zemljište na obilaznici doplatio samo 315 tisuća kuna, a Grad Rijeka pripajanjem njegova zemljišta dobio jedinstvenu vlasničku cjelinu od oko 20 tisuća kvadrata.

Poreznim inspektorima upravljali su Linić, Šegon i Kralj

Inspektori koji su željeli sačuvati anonimnost tada su tvrdili da su po nalogu svojih šefova pečatili ugostiteljske objekte i druge radnje i zbog najmanjih sitnica. No, kada su krenuli u nadzor pizzerije "Da Vinci" u vlasništvu obitelji Šegon, upali su u probleme.

"U takvim slučajevima lokali su se odmah pečatili i išlo se u cjelokupni nadzor poslovanja gdje su se naplaćivale drakonske kazne. Kada se otkrilo da se radi o sinu našeg pomoćnika ministra Branka Šegona mladom Toniju Šegonu, odmah su uslijedili pritisci i divljanje njegovog poslušnika Tihomira Kralja koji je pravi Ravnatelj Porezne uprave. Ravnateljica Čavlović sasvim je marginalizirana od strane ministra Linića, Šegona i Kralja. Prijeti se smjenama i plaši sve koji su sudjelovali u nadzoru", stajalo je u pismu.

Kraljevo ime spominje se i u aferi Spačva, zbog koje je Linić na kraju izletio iz Vlade. Naime, pregovore sa Spačvom u ime Ministarstva financija još 2012. godine vodio je Šegon, a da bi nakon njegove smjene postupak preuzeo Kralj. Nakon što je ostao bez Šegonovih usluga, upravo je Kralja Linić instalirao na čelo Savjetodavnog vijeća Ministarstva financija, tijela ključnog za donošenje odluka u procesu predstečajnih nagodbi.

Bliskost Linića i Kralja ilustrira i činjenica je Linić svom pouzdaniku povećao plaću na temelju nepostojećeg zvanja. Naime, bivši ministar financija je u veljači 2013. potpisao odluku kojom je Kralju povećana plaća za osam posto, što je obrazloženo razinom njegove stručne spreme. Kralj je tako dobio povišicu namijenjenu magistrima znanosti, iako tu titulu nije imao.

Kralj zbrinut u Croatia osiguranju, koju je nezakonito prodao Linić

Kada se Index o Kraljevoj povišici raspitivao u Poreznoj upravi, pokušali su nas uvjeriti da Linić nije povećao plaću svom čovjeku. Pokazalo se da su lagali, što je naknadno potvrđeno i iz Ministarstva uprave.

Kralj je bio zadnji Linićev čovjek od povjerenja u Ministarstvu financija. Štoviše, jedna od posljednjih Linićevih odluka, prije nego ga je Zoran Milanović smijenio, bila je da postavi Kralja na poziciju s koje je obavljao tehničke poslove ravnatelja Porezne uprave. Milanović to, kako se i očekivalo, nije dugo trpio pa je u svibnju za v.d. ravnatelja Porezne postavljen Josip Lozančić. Kralj je iz Porezne prebačen u Carinu, a na kraju je završio u Croatia osiguranju. Još jedna tvrtka iz velike košare Linićevih afera. 

"Ne želim komentirati stajalište Državne revizije da je prodaja Croatia osiguranja nezakonita", rekao je bivši ministar financija Slavko Linić o zaključku revizije da se radi o lošem poslu za državu, te da je odluka Vlade morala biti potvrđena u Saboru.

Naime, za 905 milijuna kuna Adris grupa je kupila 39,6 posto dionica Croatia osiguranja. Uslijedila je dokapitalizacija sa 110 milijuna eura, nakon čega je Adris postao većinski vlasnik (60 posto dionica). Revizija je uz ostalo zaključila da su nekretnine Croatia osiguranja procijenjene manje od tržišne vrijednosti.