BRIDGET i Louieja napustio je vlasnik. Jednog ih je dana samo ostavio u azilu bez ikakvog objašnjenja. Na njihovim se licima i tijelima vidjelo da o njima nitko nije vodio računa, a to ih je napuštanje dotuklo. Toliko su se uplašili da su se sljubili jedno uz drugo i nisu se razdvajali čak ni kada jedu. U njihovim se očima mogla iščitati tuga, kao i sve traume kroz koje su prošli.
Na sve to, našli su se u nepoznatom okruženju, među ljudima i psima kojih su se užasno bojali. No dobri ljudi doveli su ih u svoj dom i pripremili su ih za život koji slijedi. Na putu do svog privremenog doma Louie se nije prestajao tresti od straha, a Bridget se ponijela kao zaštitnica, uzdigla se i čuvala ga.
Kada su došli, ništa im nije bilo jasno. No kroz nekoliko dana opustili su se te su polako, ali sigurno počeli vraćati vjeru u ljude. Ubrzo su ih pustili među druge pse, a to je, na njihovo iznenađenje, prošlo bolje nego bilo koji susret s ljudima. Bridget i Louie naučili su voljeti druge, ali su pokazali da će uvijek i zauvijek jedno drugome biti na prvom mjestu.
Zbog toga su im pronašli zajednički dom kod žene koja je njihovu priču pratila od početka. Njihova privremena vlasnica rekla je kako je uvijek teško odvojiti se od pasa o kojima se brine, no kada osjeti da nekoj osobi vjeruje, ta težina nestane. Upravo je takav osjećaj imala i s njihovom novom vlasnicom, kod koje su Bridget i Louie već nekoliko godina. Od preplašenih i tužnih pasa došli su do razigranih i bezbrižnih njuškica koje su oduvijek i trebali biti.