Screenshot: YouTube
IAKO smo relativno solidno informirani o uvjetima rada koji vladaju u tvornicama u kojima se proizvode neki od naših omiljenih modnih (a i drugih) brendova, realno, nitko se time ne zamara previše. Čast izuzecima.
Koliko treba zapravo da se angažiramo, na bilo koji način? Tko zna. Nekome više, nekome manje. Napraviti onoliko koliko možemo možda nije dovoljno, ali je bolje nego ništa. Tom se logikom vodio i norveški režiser Joakim Kleven. On je o "sweatshopovima", odnosno tvornicama u kojima u zastrašujuće nehumanim uvjetima siromašni i izrabljivani radnici proizvode "krpice" za "bogate" zapadnjake, odlučio napraviti dokumentarac.
Ali ne po standardnom obrascu. Da bi cijela priča bila što stvarnija i da bi naglasio problem "sweatshopova", za potrebe filma angažirao je troje mladih Norvežana, relativno dobrostojećih i, naravno, modno osviještenih.
Ludvig, Frida i Anniken su tako s Klevenom krenuli u Kambodžu gdje su upoznali radnike, mahom njihovih godina ili čak mlađe, koji šiju njihovu odjeću.
"Što se dogodi kada pošaljete troje mladih Norvežana da upoznaju radnike koji šiju njihovu odjeću?"
Zatečeni su, zbunjeni, razočarani, ljuti. Potreseni.
"Kada razgovarate s radnicima, shvatite da su baš kao i mi, ništa manje vrijedni", kaže Anniken koja se nakon nekoliko dana koje je provela u tvornicama s radnicima - radeći - slomila i priznala da više ne može izdržati takve uvjete.
Vrlo slično reagirali su Ludvig i Frida, a nakon povratka u Norvešku odlučili su se aktivno baviti problemom radnika koji rade u tvornicama tekstila u nehumanim i groznim uvjetima.
Anniken je kasnije, kako prenosi B92, optužila portal Aftenpost - na kojem je prikazan dokumentarac "Tvornica smrtonosne mode" ("Sweatshop - Deadly Fashion") - jer je zabranio sudionicima da spominju tvornice u kojima se proizvodi odjeća modnog brenda H&M.