Screenshot: YouTube
PRIJE točno deset godina umro je Laza Ristovski, jedan od najboljih glazbenika bivše Jugoslavije i klavijaturist Bijelog Dugmeta.
Lipanj 1989: On je čovjek koji može odsvirati što zamislite. Čak i bolje od toga. Posljednjih godina glazbeno najobrazovaniji član Bijelog dugmeta sve se češće javlja i kao kompletan izvođač, aranžer ili producent (ponekad i sve to zajedno) mnogih značajnih i beznačajnih ploča pop, rock i narodne glazbe. Trenutno priprema neke osobne, vrlo zanimljive projekte. Predstavljamo vam Lazu Ristovskog, najboljeg klavijaturista Jugoslavije.
Šta se to događa s Bijelim dugmetom?
(Intervju pravljen u trenutku prekida turneje zbog iznenadnog odlaska Alena Islamovića)
"I ja sam to pokušavao shvatiti i mogu da ti kažem da ne znam šta se događa, niti to itko zna. U suštini, ništa se nije dogodilo. Išlo mi je na živce sve to po novinama, neki su davali i znanstveni pristup svemu. A zapravo, nije se dogodilo ništa - čovjek (Alen Islamović) je otišao kući i prestali smo da sviramo. Prestali bismo i da nije otišao. Turneja je trebala završiti i kroz desetak dana. Ne znamo ni što će biti dalje... Nije prvi put da pravimo pauzu. Kada dođe vrijeme, vidjet ćemo što ćemo i kako ćemo."
Čitao si feljton o Bijelom dugmetu u našem listu?
"Da, i gledam to drugačije nego ljudi koji ga čitaju. Činjenica je da Vesić zna više o meni nego ja sam, a i o ostalim stvarima. U suštini, sviđa mi se. Cijeli taj feljton je u drugačijem fazonu od onoga što drugi pišu."
Jesi li još uvijek u bendu? Poznato je da bi svi, kada brod počne tonuti, radije pokvasili noge i napustili ga. Žalio si se da ti je svega dosta, da ne možeš više na turneje?
"Bend nije rasturen. Što će dalje biti, najviše ovisi o Goranu. Turneja je završena, a što će biti dalje to nitko ne zna. A to sam rekao zato što me mnogo manje pale koncerti. Više volim sjediti u studiju, izmišljati, raditi..."
Mnogo toga se sada povlači za Bregovićem. Te da vam je krao novac, aranžmane, da je nekima davao dodatne postotke samo da im se ime ne pojavi na ploči...
"To kako stoji na pločama, to je sigurno tako, u to budi uvjerena. Gorana novinari mrze, ja ne znam da li je neko napisao dobru kritiku o nekoj našoj ploči. To njega nije uzbuđivalo jer su tiraži prodanih ploča bili i njihova ocjena. Nije se striktno radilo ovako ili onako. Goran smisli pjesmu, a ja je napravim i donesem onako kako to ja znam napraviti. Da nije bilo nas, to ne bi tako zvučalo, da je netko drugi bio na mom mjestu, također."
Priča se da je tvoj status u grupi bolji od ostalih članova benda. Je li to točno?
"Nije. U Dugmetu je sve lijepo raspoređeno. Svako ima svoj dio posla, svako zna što treba napraviti, a lova ide po postocima. Svi smo zadovoljni, ja pogotovo. Nema privilegija, zašto bi ih trebalo biti? Raditi s Dugmetom nije lako."
Bregović je podvlačio da bez benda ne može, mada je očigledno da je želio da izgleda najzaslužniji za sve. Govorio je i da ima stalnu potrebu za "božjim sviračima" kao što ste Bata Kovač i ti. Kakva je uloga i posao jednog "božjeg svirača"?
"Dobri svirači postali su dobri zato što su sjedili i vježbali satima. Klinci se danas oslanjaju na tehniku. To nije dobro jer zanat mora dobro i pošteno da se nauči. Ponosim se time što mogu svačije želje da ispunim, da odsviram sve što poželiš. Počeo sam svirati u petoj godini, razvlačio sam harmoniku (smijeh), a od šesnaeste tako zarađujem. Kada sam svirao sa Alvinom Leejem, mislio je da sam završio akademiju u Pešti, a ja sam svirao kad sam mogao. Ono čega nije bilo u školi, učio sam kod kuće. Dovoljno je da šest mjeseci ne budeš u toku i ispao si iz igre..."
Za tebe kažu da si najveći tezgaroš u Jugi i da sve sviraš za pare. Nekima je potrebno da osjećaju ono što sviraju da bi to radili dobro i drže se pravca koji im odgovara. A ti sviraš narodnjake, jazz, rock...
"Ja cijenim to kod sebe. Pre svega sam glazbenik. Dio publike podcjenjivački gleda narodnjake kao da je to bezveze i kao da može i lijevom nogom da se svira. Nije tako. Istina je da u narodnjacima ima puno šunda, ali ja nikada nisam obraćao pažnju na tekstove. Ni od Dugmeta ne znam ni jedan jedini tekst. Osjećam sve što sviram, to uopćte nije problem (smijeh), problem je što mi ljudi zavide jer od toga dobro zarađujem. Svoj posao pošteno radim i sav sam novac pošteno zaradio. Velika je stvar biti što univerzalniji glazbenik. Ponosan sam zbog toga."
U koju bi grupu glazbenika sebe svrstao? U džezere, rokere, narodnjake?
"Ja sam sve što hoćeš (smijeh). Sve znam svirati, sve mogu da odsviram, i ništa ne mrzim da sviram."
Kritika u posljednje vrijeme kaže da je tvoja svirka hladna, kruta, da proizvodiš sterilne tonove. Kako tumačiš takvu kritiku?
"Znam ko je to rekao - Kremer. Kada čujem njegov komentar o meni, ja nemam nikakav komentar na to. On ima pravo misliti što hoće i pisati što hoće. U svakom slučaju, njegov ukus mi se ne sviđa. Ja pokušavam svirati onako kako to najbolje znam, i to ispunjava neke moje kriterije."
A kako si se osjećao kada si na premijeri "Doma za vešanje" u Sava centru dobio veći pljesak od Bregovića?
"Nisam to ni primijetio. Isto sam, kao i svi, davao sve od sebe da se taj posao s glazbom obavi što bolje. Mnogi su u Jugi pljuvali taj film i glazbu, stvarno su ga žešće ojadili. Mislim da nemaju prava. Iskreno, meni se sviđa. Možda sam pristrasan, ali sam u svakom slučaju na strani onih koji o tom filmu misle sve najbolje."
S kojim bi pjevačem volio svirati u Bijelom dugmetu?
"Ne znam. Po meni je Dado Topić najbolji pjevač u Jugi, meni se on najviše sviđa. Tifa je, recimo, bio dobar na ploči, a na koncertima je znao da nas sve prodrma falšem i za po nekoliko tonova. Alen, opet, obrnuto..."
Šta to spremaš sa Sašom Loknerom? Viđeni ste kako nešto radite zajedno...
"Lokac i ja smo dobri prijatelji, susjedi smo, često izlazimo zajedno, ja sam ranije radio solističke koncerte, a sada imamo ideju da ih radimo zajedno. Eto, uradili bismo nekoliko zajedničkih koncerata."
Pošto razgovaramo u tvom studiju u Košutnjaku, okruženi velikim moćnim sintisajzerima, reci mi na čemu sada radiš?
"Nešto za sebe, svoje stvari. Kroz nekoliko dana počinjem raditi sa Zanom. Naravno, da sviram i pomognem koliko mogu, zajedno s Tinijem Vargom. Moja ploča će izaći do zime, i bit će to, naravno, instrumentalna muzika. Ja, eto, nemam problema s pjevačima."
Razgovarala: Gordana Kostić (Pop Rock, 1989.)