Foto: Pinterest, Fokus
Devetnaest
“Abby?” čula sam Shepleyja kako mi kuca na vrata. “Mare planira otići obaviti neke stvari pa me poslala da te pitam trebaš li i ti ići s njom obaviti što već trebaš.”
Travis nije skidao oči s mojih. “Golube?”
“ Da”, viknula sam. “I ja moram obaviti neke stvari.”
“U redu, ona je spremna i može krenuti kad ti budeš gotova”, rekao je Shepley i njegovi su koraci nestali u hodniku.
“Golube?”
Izvadila sam nekoliko stvari iz ormara i provukla se pokraj njega. “Možemo li poslije razgovarati o tome? Danas moram puno toga obaviti.”
“Naravno”, rekao je uz nekakav neodređen smiješak.
Bijeg u kupaonicu donio mi je olakšanje. Brzo sam zatvorila vrata za sobom. Čekala su me još dva tjedna u ovom stanu i nikako nisam mogla odgađati razgovor – barem ne toliko dugo. Logički
dio mojeg mozga inzistirao je na tome da je Parker upravo moj tip: privlačan, pametan i još je zainteresiran za mene. Zašto sam se onda toliko bavila Travisom, e to je bilo pitanje koje nikako nisam mogla razumjeti.
Što god bio razlog, oboje nas je izluđivalo. Kao da sam podvojena ličnost, kao da su u mojem tijelu istodobno dvije osobe; poslušna i pristojna kakva sam bila s Parkerom i bijesna, zbunjena i frustrirana kakva sam bila u Travisovoj blizini. Cijela je škola svjedočila tome da je Travis i prije bio nepredvidljiv, a da je sad gotovo prokleto hirovit. Brzo sam se odjenula, ostavljajući Travisa i Shepleyja kako bih otišla u grad s Americom. Ona se smijala svojim jutarnjim seksualnim aktivnostima sa Shepleyjem, a ja sam je slušala i, kad je to situacija tražila od mene, samo kimala glavom. Bilo mi je teško koncentrirati se na temu s dijamantnom narukvicom oko ruke. St varala je točkice svjetla na krovu automobila, podsjećajući me na izbor s kojim sam iznenada bila suočena.
Travis je želio odgovor, a ja ga nisam imala.
“U redu, Abby. Što se događa? Tiha si.”
“Ovo s Travisom… to je živi nered.”
“Zašto?” pitala je i namreškala nos tako da su joj sunčane naočale pale na vrh nosa.
“Pitao me što mi to radimo.”
“I što radite? Jesi ti s Parkerom il i kako?”
“Ma, sviđa mi se i sve to, al i tek je prošao tjedan. Nismo mi ozbiljni ili nešto slično tome.”
“Osjećaš nešto prema Travisu, zar ne?”
Odmahnula sam glavom. “ Ne znam što osjećam prema njemu. Samo ne vidim da se to može ostvariti, Mare. On nosi previše lošega.”
“Ni jedno od vas dvoje neće to izgovoriti i to je problem. Oboje ste toliko uplašeni zbog onoga što bi se moglo dogoditi, da se protiv toga žestoko borite. Znam sigurno da pogledaš Travisa u oči i kažeš mu da ga želiš, on nikada ne bi ni pogledao drugu ženu.”
“Uvjerena si u to?”
“Da. Imam unutarnji osjećaj, sjećaš se?”
Zastala sam na trenutak. Travis je govorio Shepleyu o meni, ali Shepley nije htio ohrabr ivati taj odnos tako da o njemu nije govor io Americi. Znao je da bi mi ona sve ispričala. Ovo me vodilo samo do jednog zaključka: America ih je čula kada su o tome razgovarali. Željela sam je pitati što je točno rečeno, ali ipak sam odustala.
“To je situacija u kojoj sigurno završavaš sa slomljenim srcem”, rekla sam, odmahujući glavom. “Mislim da on nije sposoban biti vjeran.”
“On nije bio u stanju biti u prijateljskim odnosima ni s jednom curom, pa ste vas dvoje svejedno šokiral i cijeli Eastern.”
Prešla sam prstom preko narukvice i uzdahnula. “Ne znam. Ne smeta mi da su stvar i ovakve kakve jesu. Možemo samo biti prijatelji.”
America je odmahnula glavom. “Osim što vi niste samo prijatelji”, uzdahnula je. “Znaš što? Ja sam iznad ovog razgovora. Idemo na frizuru i šminkanje. Kupit ću ti novu odjeću za rođendan.”
“Mislim da je to upravo ono što mi treba”, rekla sam.
Nakon sati manikure, pedikure, češljanja, depilacije i stavljanja pudera, ušla sam u svoje nove žute visoke potpetice i uvukla se u novu sivu haljinu.
“Eto, to je Abby koju volim i poznajem!” nasmijala se America, gledajući me u novoj kombinaciji. “Moraš to nositi na sutrašnju zabavu.”
“Zar to nije cijelo vrijeme i bio plan?” nasmijala sam se usiljeno.
Zazvonio mi je mobitel i prislonila sam ga na uho. “Halo?”
“Vrijeme je za večeru! Kamo ste, kvragu, vas dvije otišle?” rekao je Travis.
“Malo smo si priuštile uljepšavanje. Ti i Shep znali ste se nahraniti i prije nego smo se mi pojavile u vašim životima, pa sam sigurna da ćete se i sad nekako snaći.”
“Daj, ne seri. Brinemo za vas, znaš.”
Pogledala sam Americu i nasmijala se. “Dobro smo.”
“Reci mu da ćemo se uskoro vratiti. Moram još samo svratiti do Brazila i pokupiti neke bilješke za Shepa i onda ćemo doći doma.”
“Jesi čuo?” pitala sam.
“Da, vidimo se onda, Golube.”
Do Brazila smo se vozile u potpunoj tišini. America je ugasila automobil, gledajući u zgradu ispred sebe. To što je Shepley zamolio Americu da ode tu gdje smo sad, potpuno me iznenadilo; pa bile smo samo jedan blok zgrada udaljene od Shepleyeva i Travisova stana.
“Što nije u redu, Mare?”
“Malo me hvata jeza od Brazila. Zadnji put kada sam bila tu sa Shepom, stalno mi se uvaljivao.”
“Pa idem s tobom. Ako ti samo namigne, ubost ću ga u oko svojim novim štiklama. U redu?”
America se nasmijala i zagrlila me. “Hvala ti, Abby.”Otišle smo do stražnjeg dijela zgrade i America je duboko udahnula prije nego što je pokucala na vrata. Čekale smo, ali nitko nije otvorio.
“Pretpostavljam da nije tu?” pitala sam.
“Ma je, tu je”, rekla je, iznervirana. Lupala je šakom po drvenim vratima i zatim su se otvorila.
“SRETAN ROĐENDAN!” uglas je povikalo društvo iz stana. Strop je bio ukrašen ružičasto-crnim balonima, ispunjavali su i svaki dio prostorije i bili vezani srebrnim vrpcama. Gomila se razmaknula i Travis mi se približio sa širokim osmijehom. Uhvatio me za oba obraza i ljubio me u čelo.
“Sretan rođendan, Golube.”
“Nije. Do sutra”, rekla sam prvo što mi je palo na pamet. Još uvijek šokirana, pokušavala sam se makar nasmijati svima oko sebe. Travis je slegnuo ramenima. “A čuj. Nakon što smo otkriveni, morao sam u posljednji tren napraviti neke izmjene kako bih spasio stvar. Iznenađena?”
“Jako!” rekla sam dok me Finch grlio.
“Sretan rođendan, dušo!” rekao je Finch, ljubeći me u usta.
America me gurnula laktom. “Dobro da sam te nagovorila da ideš sa mnom danas nešto obavljati. Inače bi došla tu i ne bi sličila ni na što.”
“Izgledaš sjajno!” rekao je Travis gledajući moju haljinu.
Brazil me zagrlio i stisnuo svoj obraz uz moj. “Nadam se da si shvatila kako je strašna Americina priča o Brazilu bila samo izgovor da dođeš s njom ovamo.”
Pogledala sam Americu, a ona se nasmijala. “Pa upalilo je, zar ne?”
Kada su se svi izredali i zaželjeli mi sretan rođendan, nagnula sam se prema Americi i šapnula.
“A gdje je Parker?”
“Doći će malo kasnije”, prošaputala je. “Shepley ga nije mogao dobiti na telefon sve do danas popodne da mu kaže za ovo.”
Brazil je pojačao glazbu i svi su zavrištali. “Dođi ovamo, Abby!” rekao je, hodajući prema kuhinji.
Poredao je čaše za žesticu na policu i izvadio bocu tekile ispod šanka. “Sretan rođendan od nogometne momčadi, dušice”, nasmijao se, i svaku čašicu napunio do vrha. “Ovako mi slavimo rođendane: tebi je devetnaest, i imaš devetnaest čaša. Možeš ih piti ili dati drugima, ali što više ti piješ, to više dobijaš ovih”, rekao je mašući hrpom novčanica od po dvadeset dolara.
“O, moj Bože”, zacičala sam.
“Popij, Golube!” rekao je Travis.
Pogledala sam sumnjičavo u Brazila. “I stvarno dobijem dvadeset dolara za svaku koju popijem?”
“Upravo tako, ali ti si laka kategorija. Prema tvojoj veličini, mislim da ćemo do kraja večeri izgubiti šezdeset dolara.”
“Promisli još jednom, Brazil”, rekla sam, grabeći prvu čašicu, prinoseći je ustima i zabacujući glavu da popijem do kraja.
“Jebote!” viknuo je Travis.
“Ovo je stvarno šteta, Brazil”, rekla sam, brišući rubove usana. “Ulio si tekilu Cuervo, ne Patron.”
Vragolast osmijeh nestao je s Brazilova lica. Odmahnuo je glavom i slegnuo ramenima. “Pa, zaboravi na to. Imam okladu od dvanaestorice nogometaša da ne možeš popiti više od deset.”
Skupila sam oči. “Udvostruči okladu na to da mogu popiti petnaest.”
“Hej!” viknuo je Shepley. “Ne bi bilo baš zgodno da se na svoj rođendan smjestiš u bolnicu, Abby!”
“Može ona to”, rekla je America, gledajući u Brazila.
“Četrdeset dolara po čaši?” rekao je Brazil, djelujući nesigurno.
“Bojiš se?” pitala sam ga.
“Naravno da ne! Dat ću ti dvadeset po čaši, a kad dođeš do petnaeste, onda ću ti udvostručiti ukupni novac.”
“Tako mi u Kanzasu slavimo rođendane”, rekla sam i iskapila još jednu čašu.
Sat vremena i još tri čašice poslije, bila sam u dnevnoj sobi i plesala s Travisom. Svirala je nekakva rock-balada i, dok smo plesali, Travis mi je mrmljao na uho riječi pjesme. Nagnuo me na kraju prvog refrena, a ja sam pustila ruke da mi padnu iza leđa. Zatim me vratio natrag, a ja sam uzdahnula.
“To nećeš moći napraviti kada popijem dvoznamenkasti broj žestica”, zahihotala sam se.
“Jesam ti već rekao kako predivno izgledaš večeras?”
Odmahnula sam glavom i zagrlila ga, stavljajući glavu na njegovo rame. On je još više učvrstio zagrljaj i zabio glavu u moj vrat, zbog čega sam zaboravila i na odluke i narukvice i na svoje dvije ličnosti: bila sam upravo tamo gdje sam željela biti. Kada se glazba ubrzala, otvorila su se vrata.
“Parker!” rekla sam, otrčavši da ga zagrlim. “Uspio si!”
“Žao mi je što kasnim, Abs”, rekao je, ljubeći me u usta. “Sretan ti rođendan.”
“Hvala”, odgovorila sam mu i krajičkom oka vidjela kako nas Travis promatra.
Parker je podignuo moju ruku. “Nosiš je.”
“Pa rekla sam da hoću. Hoćeš plesati?”
Zatresao je glavom. “Pa, ovaj… ja ne plešem.”
“Oh. A hoćeš onda biti svjedok kako ispijam šestu čašu Patrona?”
Nasmijala sam se, pokazujući svojih pet dvadesetica. “Dobit ću duplo ako dođem do petnaest.”
“To je malo opasno, nije li?”
Nagnula sam mu se na uho. “Totalno ću ih preveslati. Igrala sam ovu igru s tatom još kad sam imala šesnaest godina.”
“Uf ”, namrgodio se s neodobravanjem. “Pila si tekilu sa svojim ocem?”
Slegnula sam ramenima. “On je smatrao da je to način povezivanja.”
Parker nije bio osobito zadivljen i više me nije gledao, nego je samo pogledavao uokolo. “Ne mogu dugo ostati. Sutra rano krećem s ocem u lov.”
“A onda je dobro da je moja zabava večeras. Sutra ne bi ni mogao doći…”, rekla sam, iznenađena što čujem za taj njegov plan. Nasmijao se i uzeo me za ruku. “Vratio bih se na vrijeme.”
Odvukla sam ga u kuhinju, podignula još jednu čašicu, popila je i lupila njome po stolu, okrenuvši je naopako kao što sam učinila i s prethodnih pet. Brazil mi je dao još dvadeset dolara, a ja sam otplesala prema dnevnoj sobi. Travis me zgrabio, i plesali smo sa Americom i Shepleyjem. Shepley me udario po dupetu. “Jedan!”
America je udarila druga, zatim su se pridružili svi osim Parkera. Na broj devetnaest, Travis je trljao rukama. “Moj red!”
Trljala sam svoju bolnu stražnjicu. “Budi pažljiv! Boli me dupe!”
Zločesto se smješkajući, dignuo je ruku iznad ramena. Čvrsto sam zatvorila oči. Nakon nekoliko trenutaka provirila sam. Baš prije nego što će me dodirnuti, zastao je i nježno me pogladio. “Devetnaest!” veselo je uzviknuo.
Gosti su navijali, a America je počela pijanu verziju pjesme “Sretan rođendan”. Smijala sam se jer kad je došao dio na kojem bi trebalo otpjevati moje ime cijela je soba pjevala “Golube”. Opet je na redu bila laganica i Parker me odvukao na improvizirani plesni podij. Nije mi trebalo dugo da shvatim zašto ne pleše.
“Žao mi je”, procijedio je nakon što je po treći put stao na moje prste.
Naslonila sam mu se na rame. “Dobro ti ide”, lagala sam.
Naslonio je usne na moje sljepoočnice. “Što radiš u ponedjeljak navečer?”
“Idem s tobom na večeru?”
“Da. I to u moj novi stan.”
“Našao si stan!”
Nasmijao se i kimnuo. “Naručit ćemo hranu. Ono što ja pripremim i nije baš jestivo.”
“Ja bih to u svakom slučaju pojela”, rekla sam, smijući mu se.
Parker je gledao po sobi pa me odveo u hodnik. Nježno me stisnuo uza zid, ljubeći me svojim mekanim usnama. Ruke su mu bile posvuda. U početku sam pristala, ali kada je njegov jezik bio među mojim usnama, osjetila sam da radim nešto pogrešno.
“U redu, Parker”, rekla sam, izbjegavajući ga.
“Je li sve u redu?”
“Mislim da je nepristojno da se mazim s tobom u mračnom kutu dok me moji gosti čekaju.”
On se nasmijao i ponovno me poljubio. “U pravu si. Žao mi je. Samo sam ti želio dati upečatljiv rođendanski poljubac prije nego odem.”
“Ideš?”
Dodirnuo je moj obraz. “Moram se probuditi za četiri sata, Abs.”
Skupila sam usne. “U redu. Vidimo se u ponedjeljak?”
“Vidjet ćeš me sutra. Navratit ću kada se vratim.”
Odveo me do vrata, poljubio u obraz i otišao. Primijetila sam kako Shepley, America i Travis bulje u mene.
“Tatica je otišao!” viknuo je Travis kada su se vrata zatvorila.
“Vrijeme je da zabava počne!”
Svi su vrisnuli i Travis me povukao na središte plesnog podija.
“Čekaj… Vrijeme mi je”, rekla sam, vodeći ga za ruku do šanka. Popila sam još jedno piće i nasmijala se kada je Travis uzeo jedno s kraja i iskapio ga. Zgrabila sam još jedno i progutala, a on je napravio to isto.
“Još sedam, Abby”, rekao je Brazil, dajući mi još dvije novčanice od dvadeset dolara. Obrisala sam usta i Travis me opet odvukao u dnevnu sobu. Plesala sam s Americom pa sa Shepleyjem, ali kada je Chris Jenks iz nogometne momčadi pokušao plesati sa mnom, Travis ga je odvukao za majicu i dao mu mig glavom da nestane. Chris je slegnuo ramenima, okrenuo se i zaplesao s prvom curom koju je vidio. Deseta me čašica dobro lupila i osjećala sam se malo mutno dok sam stajala na Brazilovu kauču i plesala s Americom. Djelovale smo kao dvije trapave školarke. Smijale smo se bez razloga i mahale uokolo rukama u ritmu. Posrnula sam i skoro pala s kauča na leđa, ali Travisove ruke odmah su se našle na mojim bokovima i spriječile pad.
“Dokazala si što si htjela”, rekao je. “Popila si više nego bilo koja djevojka koju poznajem. Sad moraš prestati.”
“Mo’š mislit da ću prestat”, nerazgovijetno sam mumljala.
“Čeka me šesto dolara nakon te posljednje čašice, i od svih ljudi tu, baš si se našao držati mi predavanje da je nešto što radim zbog novca – ekstremno. Daj, molim te.”
“Ako ti je toliko stalo do novca, Golube…”
“Neću posuđivati novac od tebe”, podsmjehnula sam se.
“Htio sam ti predložiti da založiš narukvicu”, nasmijao se.
Udarila sam ga po ruci baš kada je America počela odbrojavati do ponoći. Kada su se kazaljke na satu preklopile na dvanaest, svi smo slavili. Napunila sam devetnaest godina. America i Shepley poljubili su me u oba obraza, zatim me Travis podigao s poda i zavrtio u krug.
“Sretan rođendan, Golube”, rekao je nježnog izraza lica.
Gledala sam na trenutak u njegove tople smeđe oči, osjećajući kako se gubim u njima. Prostorija je stala u vremenu dok smo gledali jedno u drugo, a ja sam mogla osjetiti njegov dah na svojoj koži.
“Žestica!” viknula sam, posrćući prema šanku.
“Izgledaš uništeno, Abby. Mislim da je sad dosta”, rekao je Brazil.
“A, ne. Ne odustajem”, rekla sam. “Želim vidjeti svoj novac.”
Brazil je stavio po dvadeset dolara ispod preostale dvije čaše, zatim je viknuo svojim članovima momčadi. “Popit će ih sve! Trebam petnaest!”
Svi su zastenjali i zakolutali očima, izvlačeći svoje novčanike kako bi stavili hrpu dvadesetica ispod posljednje čaše. Travis je ispraznio ostale četiri čašice od petnaeste nadalje.
“Nisam mogao vjerovati da ću izgubiti pedeset dolara u okladi s petnaest čaša protiv jedne djevojke”, prigovorio je Chris.
“Povjerovat ćeš, Jenks”, rekla sam, podižući svakom rukom po jednu čašu.
Popila sam jednu po jednu i čekala da mi se tekućina koja mi se vratila natrag u grlo konačno smiri.
“Golube?” Travis me pogledao i krenuo prema meni.
Podigla sam prst i Brazil se nasmijao. “Izgubit će”, rekao je.
“Ne, neće”, America je zatresla glavom. “Duboki udasi, Abby.”
Zatvorila sam oči i udahnula pa progutala posljednji gutljaj.
“Jebo te led, Abby! Želiš li umrijeti od trovanja alkoholom?” vikao je Shepley.
“Može ona to”, uvjeravala ga je America.
Podigla sam glavu i tekila mi je iscurila niz grlo. Usne i zubi utrnuli su mi već nakon osme čašice. Cijela je zabava eksplodirala u zvižduke i uzvike kada mi je Brazil predao svežanj novca.
“Hvala ti”, rekla sam ponosno, stavljajući novac u grudnjak.
“Strašno si seksi”, rekao je Travis dok smo išli prema dnevnoj sobi.
Plesali smo do jutra, a tekila koja mi je tekla kroz žile odvukla me u zaborav.
Nova poglavlja ovog senzacionalnog bestselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte petkom u 10 sati u podrubrici Index Rougea - Lifestyle.