PROŠLOTJEDNI plan za izlazak i uletavanje tipovima propao je brže nego planovi hrvatske repke na Europskom prvenstvu: Što se više bliže tridesetima, moje frendice sve više gravitiraju prema kauču i bijelom umaku u koji umaču tortilja čips dok gledaju ljubavne filmove. Subota navečer prije je značila da nedjeljom spavamo do 2, danas je samo uvertira nedjeljnom prejedanju i prigovaranju da im se nekako baš počeo nakupljati celulit. Moje priče o teretani izazivaju zbunjene poglede, slične onom kad staroj baki kreneš objašnjavati koncept SIM kartice i mobilnog telefoniranja. U subotu ujutro sam popila kavu u gradu s frendom Tonijem i, pomirena s činjenicom da ću večer provesti gledajući filmove, krenula doma. Na putu kući sam srela bivšeg.
Kad sretneš bivšeg, ma koliko god je vremena prošlo, želiš izgledati dobro. Moja povijest sretanja bivših baš i nije bajna: Ili se vraćam iz teretane u poderanoj majici na kojoj piše "Žuja je zakon", ili ga sretnem na putu do koša za smeće - uglavnom, ne izgledam nimalo prezentabilno. Činjenica da sam baš danas odlučila izaći u novoj haljini sa svježe isfeniranom frizurom već je sama po sebi puno značila; Činjenica da sam bila u društvu svog prijatelja koji bi, da želi, mogao reklamirati donji veš Calvina Kleina, bila je šlag na vrhu torte. Ljubomorni pogled mog bivšeg bio je jednostavno neprocjenjiv. Na putu do auta Toni i ja smo se smijali glupavom izrazu lica mog bivšeg kada sam ga s lakoćom odbila za kavu: "Imam posla do devetog mjeseca, možemo se čut onda" - rekla sam ironičnim tonom koji je imao snagu šamara. Inače nemam potrebu osvećivati se bivšima, ali ovo je tip koji me jednom prilikom pitao: "Jel si mogu ja naći još jednu curu s kojom bi bio dok ti imaš mengu?" - i bio je ozbiljan. Kad sam to ispričala Toniju, nije reagirao onako kako sam očekivala: "Ti si glupa" - rekao je, "Ti si nikad nećeš naći dečka jer si emocionalni invalid i imaš užasan ukus, i onda ćeš biti stara i žicati nekog da ti donira spermu da bi mogla imati dijete". S puno ljubavi (i više istine nego što sam mu htjela priznati), postavio je moju dijagnozu i odvezao me doma.
Povijest bolesti
Iako je to rekao samo da bi me isprovocirao, Toni je (možda) bio u pravu. Naravno da neću okolo žicati prijatelje da mi pomognu oko reprodukcije (mogu i posvojiti dijete), ali jedno je pogodio: Moja emocionalna invalidnost toliko je izražena da bi mi mogla osigurati posebna prava za parking. Užasan ukus? Apsolutno. Počela sam sastavljati popis svojih bivših, i došla do groznog zaključka: Svi moji bivši su kreteni. Svaki od njih je, naravno, bio izuzetno visok, jako zgodan i, kako to očito biva, abnormalno glup. Tip koji je htio drugu curu za vrijeme mojih dana u mjesecu nije bio ni približno najgori bivši kojeg sam imala: Vrh popisa još uvijek drže tip koji me na dnevnoj bazi zvao 18 puta i ispitivao jel ga volim, i uvjeravao da ja njega zapravo uopće ne volim jer nije dovoljno dobar za mene (na kraju mi je ukrao televizor!) i tip koji me zamolio da se ponovno počnemo viđati za par godina, jer, citiram: "Ti si cura za oženit' a ja bi se još malo zabavljao". Tu je i tip koji me ostavio kad sam mu rekla da sam pametnija od njega, tip koji je odlučio ne završit srednju školu jer želi bit reper (u Hrvatskoj), i moj apsolutni favorit: Tip koji je izjavio da će, ako se ikad pofarbam u plavo, prekinuti sa mnom. Postalo mi je sasvim jasno: Ja sam magnet za debile, i sama sam kriva - između 20 tipova, uvijek ću izabrati onog koji mi je fizički najprivlačniji, što je očito velika greška. Prije spavanja sam odlučila pogledati još jedan film sa zgodnim glumcem i shvatila: Televizija je najveći problem današnjih žena (i moj).
Sve kreće s Disneyem
Ako gledate televiziju, pomislit ćete da prosječna žena ima 3 problema: Nadutost, ulošci čija krilca jednostavno nikad nisu dovoljno dugačka/ljepljiva ili proklete mrlje od vina koje svakih par mjeseci zahtijevaju inovativnu formulu za još brže i nježnije uklanjanje. Prosječna će žena, u potrazi za savršenim rješenjem ležerno ušetati u supermarket, gdje će ju, ako je vjerovati svakoj romantičnoj komediji ikad snimljenoj, na blagajni dočekati Matthew McConaughey, Bradley Cooper ili neki drugi Apolon, i započeti razgovor. Miris njenog omekšivača ispuniti će zrak (iako je oprala ovu vestu prije tjedan dana), a savršena crna boja njenog pulovera od kašmira, koja se nije isprala već godinama, bit će dovoljan razlog da tip pomisli kako su stvoreni jedno za drugo. Disney, filmska industrija i Carrie Bradshaw stvorili su mit o savršenom muškarcu koji je: Zgodan, visok, smiješan, bogat, uspješan ali istovremeno skroman, priča francuski i još nekoliko stranih jezika, svira klavir, kuha, čisti, pegla, zarađuje jako puno, ali radi jako malo, ima ozbiljnu notu ali je istovremeno djetinjast i zaigran, šarmantan je i popularan među ženama, ali želi baš tebe, jer si drugačija od svih ostalih žena koje je upoznao. Možeš ga sresti u dućanu na odjelu s povrćem jer upravo sprema talijansku večeru, na kojoj mu se možeš pridružiti i ne, ne smeta mu što si u trenirci jer si baš seksi. Ovaj tip je jednako stvaran kao i čokolada od koje se mršavi, ma koliko god se nadamo da će baš nas potrefiti jedan poseban primjerak.
Sniziti standarde?
Čak i kada bih naletjela na tipa koji odgovara opisu savršenog muškarca, prilično sam sigurna da bi već imao dečka. Stvarnost je, na žalost, potpuni kontrast: Ako je zgodan i bogat, umišljen je, ako je pristupačan i simpatičan, vjerojatno je dosadan u krevetu, a ako je popularan među ženama, vjerojatno ne pada na cure s karakterom koje nose starke umjesto štikli. Postoje dvije opcije: Ili promijeniti odjeću, ili promijeniti prioritete. S obzirom na to da jako volim svoje starke, izgleda da ću morati maknuti par karakteristika s popisa idealnog tipa. Čini se kako ću sljedeći vikend (kada su cure obećale da idemo van) uletavati tipovima koje do prije tjedan dana ne bih ni pogledala. Ako ništa drugo, da pokažem Toniju da je u krivu.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.