JOŠ prije nekoliko dana živjela sam u uvjerenju da je biti single cura u Zagrebu jako cool. Zašto ne - ako je cool u New Yorku i Londonu, ovdje nije ništa drugačije. Ili? Činjenica da nemam nikoga s kim bi podijelila ljubavno sjedalo u kinu nikada me nije smetala, iako sam uvijek uočavala ponos u očima cura koje su "dobile na lutriji" jer imaju dečka s kojim dijele kokice. Dok u svjetskim metropolama status single cure znači više zabave i mogućnosti, kod nas ti samo osigurava tužan pogled poznanika koji bi te najradije pozvali na druženje parova, ali ne mogu, jer nemaš koga dovesti.
Neki dan sam, na pauzi od posla, u gradu srela staru frendicu, tj. glavu stare frendice pričvršćenu na tijelo rasne, ne - raskvašene žene. Martina je sjedila sa mnom u klupi, bila je najljepša cura u školi i, iako sam ja tada imala puna usta fiksnog aparatića i provodila dane igrajući kompjuterske igrice, stvarno smo se dobro slagale. Sanjala je o studiju medicine i velikoj karijeri, a dečki su joj se doslovno bacali pod noge. Danas je slika sasvim drugačija: Martina sa 26 godina ima troje djece, od kojih je dvoje u vrtiću, a malog Tomicu sam upoznala dok smo na Cvjetnom ispijale kavu. Kada sam točno u podne krenula popiti kontracepcijsku tabletu za taj dan, prostrijelila me pogledom, kao da sam na licu mjesta ubila šansu za novo krštenje u lokalnoj župi. Razgovor je tekao onako kako obično teku razgovori između frendica koje se nisu vidjele 12 godina: Priča o srednjoj, faksu, poslu, planovima za budućnost... Martina je upisala prvu godinu faksa ali tada se desilo "prvo malo čudo" i odlučila se udati za svog dečka iz srednje, s kojim će, iako u nezavidnoj financijskoj situaciji, odgajati dijete. Ne ulazeći u raspravu o tome kako si je možda uništila šansu za kvalitetniju egzistenciju, ispričala sam joj svoju priču. Tri posla koja radim (od kojih niti jedan nije druženje sa poduzetnicima u Dubaiju) i ispit koji me dijeli od zvanja magistra financija nisu je previše impresionirali, ali činjenica da nemam dečka toliko ju je pogodila da je posegnula za čašom mineralne koju je imala na stolu, da se malo primiri.
Izbirljivost je mana?
"Naći ćeš i ti nekog, bez brige" - zadnje riječi koje mi je rekla dok se kašica koju je Tomica prolio po njenoj majici sve više pekla na suncu. U Martininim očima, ja sam bila najveći gubitnik kojeg je ikada upoznala. Na putu do posla razmišljala sam o izrazu koji bi njeno lice poprimilo kada bi znala da nisam imala dečka još od kada je Mark Zuckerberg tek uhodavao projekt Facebook. Njeno me ponašanje naljutilo, ne znam je li zbog činjenice da se iz moderne karijeristice pretvorila u tvornicu malih čuda, ili zbog toga što mi je s visoka rekla kako još ima nade za mene, ali u svakom slučaju, Martina mi je dala za misliti. Na poslu sam sve ispričala kolegici. Anita je u vezi već 8 godina, ali ima stvarno cool dečka i nisu dosadan par. Njena me reakcija najviše iznenadila: "Frendica ti pretjeruje" - rekla je, "Ali ti si definitivno previše izbirljiva". Moji standardi nisu toliko različiti od standarda drugih cura: Visok, zgodan, po mogućnosti crn, obavezno smiješan i ambiciozan (jer ne želim uzdržavati muškarca). Ipak, možda je Anita u pravu. Nazvala sam prijatelja koji radi u Zavodu za statistiku i zamolila ga da mi kaže koliki je u Zagrebu broj muškaraca između 20 i 30 godina. Odgovor je bio iznenađujući: 51.652 muškarca.
Puno riba u moru
U New Yorku "Plenty of fish in the sea" ima više smisla, ali ni zagrebačka brojka nije loša. Uzmimo u obzir da ih je oko pet tisuća gay (slobodna procjena), da ih još dvadeset tisuća sluša narodnjake (nadam se da nije puno više ) - ostaje 26.652 muškarca koji dolaze u obzir. Je li moguće da između 26 tisuća i kusur muškaraca u Zagrebu ne postoji nitko tko mi se sviđa? Iako sam protivnik razmišljanja da žena mora naći dobrog tipa za kojeg će se udati i time ostvariti vrhunac svojih mogućnosti, odlučila sam testirati svoju tezu da je Zagreb loše mjesto za pronalazak tipa. U svakom slučaju, znam da nije u mojoj sobi, skriven u ormaru. Nazvala sam frendice i dogovorila izlazak: Petak i subota, nas tri, idemo pokušati srušiti mišljenje koje smo godinama gradile. Izvještaj sljedeći tjedan.