Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
PROMJENE. U nedjelju sam ispunila svoju dužnost i kao odrasla osoba učinila korak prema boljoj vlastitoj budućnosti - promijenila sam posteljinu na krevetu.
Sad fino miriši, onako dovoljno jako da ti se taj miris uvuče u san, što je prekrasno jer kad sam tu noć sanjala da me otimaju zločinci iz prvog nastavka filma Taken i ispituju me gdje mi je kornjača, sve je mirisalo po čistoći i sreći.
I dok sam se ja tako valjala u mirisnoj sreći i objašnjavala otmičarima da ne znam o kakvoj kornjači pričaju, u Nigeriji je ubijeno 2000 ljudi. To nitko nije stavio na Facebook jer ej, to ti je skroz tam u Africi. Užasno je da je onaj dan u Parizu ubijeno 12 ljudi. Užasno bi bilo da je ubijena i samo jedna osoba. Ali najužasnije je to što se bunimo samo kada ljudi stradaju na mjestima kojima želimo prošetat na Valentinovo. Da u ponudama turističkih agencija ovih dana stoji "Romantično Valentinovo u Nigeriji, 3 499 kuna", Fejs bi bio pun pobuna. Trebamo se bunit, naravno, ali ne samo kad je kul i s heštegom koji je #trending. Možda sad to napokon shvatimo.
#JeSuisCharlie
Facebook se u danima nakon napada u Parizu pretvorio u mjesto ljubavi i podrške. Crteži o slobodi govora su se šerali više nego slike malih maca koje ližu još manje peseke. Heštegalo se ko blesavo (ono kad su ljestve ispred neke riječi, #ovako, osobo koja možda ne zna a lijena je Guglat). Citiralo. Mirilo. Ljubilo svog bližnjega, i daljnjega, i Josipa Katalenića. Zaključak: Ako nemamo slobodu govora, nemamo ništa. Podzaključak: Moramo međusobno poštivati to da smo različiti. Podpodzaključak: Ljubav za sve.
#JeSuisCharlie u srijedu, a u petak?
"Jebo ti konj mater Yusipović, KrADEZE, Ustaše, Partizani, Klingonci, dijaspora, zastava, burek sa sirom nije burek, Krolinda i sve moguće forme kroničnog Disibiodevedesprvizma." I to od istih ljudi koji su do jučer puštali srebrnu suzu za pariške duše i Čarlizirali se za lajk i privid da su duboki. Ne kažem da njima nije žao, naravno da je. Ali ako ćemo propagirat slobodu govora, možda bi bilo pametnije da krenemo od doma. Od vlastite sobe. Od vlastitog interneta, otkud dolazi najviše stvari koje nemaju veze sa slobodom govora. I'm starting with the man in the mirror, kak bi rekao Jackson. Jer puno nas koji smo zapravo "za slobodu govora jer je to jedino normalno", puno nas koji smo svi Charlie često sami onemogućavamo drugima da se slobodno izražavaju.
Ja sam se uhvatila u tome baš ovog petka.
Neki klinac koji želi bit reper (i kojeg sam iz nekog razloga imala među prijateljima) je napisao rimu na Fejs. Rima je… bolja od Valentinova u Nigeriji, vjerojatno. Ili nije, nebitno. U jednom dijelu teksta piše: "Privedite osumLJičene." Osumljičene. O-sum-ljičene. To je najgora stvar koju sam vidjela (nakon frajera koji je napisao "konpijuter" i cure koja je napisala "lijeto"). Otišla sam na Internet, pronašla link za hrvatski rječnik i stavila mu ga u komentar. I napisala "nema na čemu."
Prvo sam bila sretna jer ne podnosim ljude koji, umjesto da čitaju lektiru koju su dobili u školi, markiraju sat hrvatskog i govore stvari tipa: "Jebo školu, ja ću bit reper." Nećeš. This is not America (bez obzira što ti Kolinda kaže). Nećeš postat novi Eminem jer si napisao sedamsto devetnaesti tinejdžerski tekst o ulicama grada, postat ćeš lik koji nije završio srednju. I onda ćeš radit u Saboru. "Napala" sam klinca, ali s dobrom namjerom - da nauči riječi, što je korisno znanje ako želiš bit reper, ili odrasla osoba. A sloboda govora? Nisam prekršila njegovu - on ima pravo bit pismeno nevin (jer je nepismen ružna riječ), a meni moja sloboda govora dopušta da se pobunim. Win-win. A onda sam skužila da sam jedan običan mali šupak - on nije namjerno pogriješio, ali ja sam mu se namjerno narugala. Da mi je stvarno stalo do njegove pismenosti, to sam mogla riješit i inboxom. Ej bok Marko, ne piše se osumljičen. Plus, završi školu, za slučaj da Tonči Huljić odluči postat novi Eminem. Mogla sam pomoć Marku da postane bolji (pismeniji) čovjek, ali nisam. Samo sam bila hejter. Uz svu silnu slobodu govora, nisam napravila apsolutno ništa korisno - nit je on imao koristi od mog linka, nit sam ja imala koristi od svog hejta. Iskoristila sam svoju slobodu govora za ništa korisno.
Bila sam ko onaj lik koji je neki dan na Indexov status o slobodi govora napisao: "A zašto ja na rivi ne smin vikat na pedere ako iman slobodu govora?" Smiješ vikat. Svatko ima pravo bit seljačina, to je definitivno. Al to nije sloboda govora, nego govor mržnje. Sloboda govora ne znači samo da ti imaš pravo reći sve što misliš, nego da imaš pravo i misliti sve što misliš, osjećati sve što osjećaš. Što samom logikom stvari znači da i svatko drugi ima ista prava. Ako ti imaš pravo misliti da "pederi" nisu kul, znači da ti isti "pederi" imaju pravo na vlastito mišljenje. I onda, kad pokratiš razlomke, shvatiš da nema potrebe da vičeš na "pedera" jer sama činjenica da SMIJEŠ reći "pederu" da se ne slažeš s njim znači da mu to ni NE MORAŠ reći. Pusti "pedera" na miru, on tebe sigurno ne dira, što znači da se sam izlažeš stvari koju ne voliš, što znači da si sam kriv.
To je ko da odeš u sushi restoran i počneš vikat da ne voliš sushi. Ne voliš sushi? Nemoj jest sushi. Kraj priče. Sushi neće bit ništa manje ili više fin zato što ga ti ne voliš. Ne voliš Jelenu Rozgu? Nemoj kupit kartu za koncert i iz prvog reda urlat da ju ne voliš. Odi na koncert koji voliš. Ne voliš Kolindu? SRBINE! Šalim se, ak ne voliš Kolindu, glasaj za Ivu, i obrnuto.
Ak si glasao za Kolindu, nemoj pisat statuse o tome kako si sretan što je Ivo izgubio, piši statuse o tome kako si sretan što je Kolinda pobijedila - kad klub za koji navijaš pobijedi, pljeskat ćeš igračima koje si bodrio, nećeš umjesto pljeska pokazivat srednji prst ovima protiv kojih si bio. Nemoj vikat na prijatelje s kojima si se do jučer slikao po roćkasima jer su glasovali drugačije od tebe. Uvijek će bit izbora oko kojih se nećete slagat, a razlog "prestao sam se družit s Markom zbog toga što je zaokružio Kolindu" će uvijek bit glup razlog.
Posloži prioritete. Nemoj bit hejter. To je glupo. Pogotovo ak si hejter koji je do jučer bio Charlie. Ne možeš bit Charlie kad je kul i šik, a sutra bit neandertalac jer se ne slažeš s nekim oko izbora. Ako si jednom Charlie, uvijek si Charlie. Ako smo svi Charlie, onda svi moramo prestat podržavat mržnju. Ne onda kad je #trending, nego odmah sad, od doma, s vlastitog Fejsa. Ne samo kad se radi o velikim stvarima, nego kad se radi i o malima, jer od malih stvari nastaju velike.
Naravno da možeš stajat na rivi i vikat PEDERI SU GEJ! - ali kaj nemaš ljepših stvari za radit?
Razmišljaj o sredini čokoladne buhtle. Promijeni posteljinu. Popij pivu s frendom s kojim se ne slažeš, možda naučiš nešto novo. Ako ništa drugo, naučit ćeš bit tolerantniji. Pa kad napišeš da si Charlie i da si za slobodu govora, to će imat smisla.
Idem si po buhtlicu.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.