Foto: Marina Hohnjec, Ilustracija Index
NEDAVNO sam imao bliski susret s ugroženom vrstom. Naime, nakon jedne kolumne javila mi se cura koja se očito osjećala prozvanom i počela pametovati. Ali, ne na način da kaže nešto pametno, nego da nametne svoje mišljenje i popljuje moje. Kako nisam mislio da na monolog treba replicirati, tako je ona bjesnila sve više ostavljajući mi kojekakve prijeteće poruke. Prije nego što sam se i uspio snaći, ista je "zapišala" moj zid hrpom uvredljivih komentara, učinivši moj Facebook po prvi put više crvenim nego plavim. Ipak, od količine notifikacija više se crvenila jedino moja lampica za alarm, kada sam skužio da je vrag odnio šalu i da ova ima koji problem više od 99 problems te da bih slučaj mogao prepustiti nadležnima. No, prije toga učinio sam ono što bi i svaki normalan muškarac učinio: pobjegao glavom bez obzira. Jeste. Ali, prvo blokirao the hell out of dotične.
Ne razumijem zašto sam ja sama? Zato što jebeno nisi normalna. Zašto ne mogu naći nikoga? Zato jer si opasna za okolinu. Zašto me uvijek svi ostavljaju, a ja im se posvetim maksimalno? Zato što posveta, nije osveta. Zašto dečki ne vole kada se cura zna postaviti? Zato što kad se postaviš, ne znaš kako da ostaviš. Zašto mi je najduža veza trajala samo dva tjedna? Zato što toliko treba da se ishodi zabrana prilaska. Zašto je nebo plavo? Zato što je to odsjaj od mora. Tamo gdje je šuma, nebo je zeleno. Ma daj, ozbiljno? Naravno da ne. Nebo je plavo zato što nisi normalna.
I dok ja tako otvoreno pričam o problemima muškaraca u 21.stoljeću, postoje i oni koji šutke trpe i čekaju da prođe dan, pa i godina, pa i život. Čekajući blaženi spas, ne gubeći nadu u zagrobni život. Pod uvjetom da tamo odu prije svoje "bolje" polovice i tako barem na kratko pronađu svoj mir. Primjerci takvih mužjaka ne obitavaju daleko. Vjerojatno ih svatko od nas ima u svom susjedstvu. To su oni koji hodaju uvijek pola metra iza svoje gospođe. Koji dižu glavu samo kada prelaze preko ceste. Koji govore, samo kada ona ima upalu grla. Koji razmišljaju samo dok ona spava. Iako, tada ih strah za goli život drži budnim, jer nikad ne znaš što ona smjera. Svaki dobro upućeni muškarac zna da ona i kad spava, ne spava. A nesreća nije nešto što se događa drugima. Sreća pak je, jer ona jednostavno nikada nije sretna.
Što god ti napravio, ona može bolje. Što god ti pomislio, ona je već o tome razmišljala. Što god ti namjeravao, ona je to već odmjerila. I zaključila da će biti po njenom. Uostalom, koja je alternativa? Znala sam da ćeš se složiti sa mnom.
Smatrajući kako ženama uvijek treba udovoljavati i na svaku njenu reći "da, draga", dovele su mušku vrstu na rub egzistencije. Monetarne, svakako. Ali i životne. Muškarac u tebi nestao je onog trenutka kada si slegnuo ramenima i prihvatio da tako mora biti. I Mislav je takav. A, i od Vatroslava žena nije ništa bolja. Vjerojatno tekmu gledaš idući dan u kladionici na teletekstu. Sad pretjerujem, jel tako? Kakva kladionica, zadnji put si otišao sam u grad, kada si u četvrtom osnovne išao po čunga lungu s klincima iz kvarta. Vjerojatno pred zajedničkim prijateljima slušaš kako sve ona radi, kako od tebe nema nikakve koristi. Vjerojatno ona vozi jer si ti previše neoprezan, a ona želi "stići živa". Sjediš li i dok pišaš? Ili samo na one dane u mjesecu?
Kidam na lijevo. To si već trebao frende. Davnih dana. Dok je kita još vitalna, a mozak svjestan. Želudac se da srediti tableticama, a jetra se ionako sama regenerira. A ti si htio samo lijepu, dragu i pametnu curu. Koja je usto i seksi i ima dobre sise. Pa sljedeći put pogledaj malo bliže. Između sisa. U srce. Pametno nije isto što i pametovanje. Ako si htio sažaljenje, nećeš ga dobiti. Trebaš žaliti sam sebe što razmišljaš glavom koja nije namijenjena za razmišljanje. Krivu glavu guraš među krive noge. Svoju glavu izvuci iz svojih koljena, skupi noge i budi muškarac. Čitaj između redova. Tako ćeš najbolje razumjeti što ti ona pokušava reći. Ako već na početku ne štima, znači da će biti samo gore. Ako je u startu ona u pravu, onda znaš da ti nikada nećeš biti. Zato se složi s njom da se ne slažete i da ovo neće ići, jer ti moraš ići. Ne trebaš biti kreten prema njoj, jer onda to više govori o tebi nego o njoj. Uostalom, ako ikada i možeš biti kreten, nemoj. Ako ti i nije stalo do nje, onda zato jer ti je stalo do sebe. Iz istog razloga nemoj biti ni papak. Ako možeš objasni, ako ne odi. Vrijeme nam je prekratko za prazna razglabanja i čekanje da se nešto promijeni. Zato otiđi dok je vrijeme; radije ostaviti trag nego ožiljak. U srcu. Toliko od patetike. Još si ovdje? Jesam ti rekao da bježiš. Kraj se tebe ne tiče. Ostavi otvorenu kolumnu i pusti njoj da ga pročita. Ja ću joj reći ono što ti nisi mogao. Zbogom. Nema na čemu.
Kakav si ti šovinst. Aha, kada ti ne paše, onda sam šovinist. Kada ti paše, onda sam ti otvorio oči. Na sličan način razmišlja još jedna, inače meni omiljena ugrožena vrsta: sponzoruše. Kada je frajer debeo, a siromašan, onda je prljava svinja. Kada taj isti debeli frajer posjeduje lovu, onda je mali medo. Dok god ti nisi normalna, ja ću biti tvoj... Ne. Neću biti tvoj. Tko bi i bio. Nitko nije toliko lud da nije normalan.
Pssst! Ostale Deanove kolumne pročitajte ovdje!