Foto: Siniša Uštulica, Ilustracija Index
DA dobijem kunu uz svaku poruku koju dobijem, a koja glasi zašto se ne javlja, sada bih imao nekoliko kuna manje, nego da pišem o tome zašto se muškarci boje jakih žena, inače najčešće pitanje u mom inboxu. Kako idem po redu, tako bi bio red da ti kažem zašto se ne javlja. Gledajući popularnost kolumni, vidim da je "Njemu baš i nije stalo (Netko ti je to morao reći)", u samom vrhu, i iako sam uglavnom sve objasnio u istoj, ti i dalje ne shvaćaš, a on se i dalje ne javlja. Ti i dalje čekaš, a njega boli k....
No, da li je to baš zaista tako? Budimo iskreni. Da, muškarac sam. Da, bilo je ne jednom, nego nekoliko puta da se nisam javio, iako sam rekao da hoću. Da, rijetko sam se kada javljao prvi. Da, nisam bio zainteresiran. Niti jednom od tih nekoliko puta. Zašto sam se onda uopće upuštao u takvo što? U takvo što? Riječ je samo o dopisivanju, jednom piću, ništa više. Da je moglo postati nešto više, znala bi to. I primjetila, jer te ne bih ostavljao na miru s porukama i pozivima i isplaniranim dejtovima da se vidimo. Da, takav sam ja. Ali, i većina muškaraca, kada su zainteresirani. Vidiš, nema neke razlike između muškaraca i žena. Ne, kada nas povezuje isto: činjenica da nam je stalo. Odnosno, kada to nije.
Svejedno, ono što je najteže shvatiti, jest kolika je ta zainteresiranost i koje točno vrste. Istina je da dobar dio muškaraca, ovdje ću naivno reći ne i većina, to radi zbog jedne jedine stvari: zadovoljstva. Dva su razloga: jer može i jer mu ti dopuštaš. I nema sumnje da je taj frajer zainteresiran. Za sebe. I svoje potrebe. Čitaj seks. Čitaj iskorištavanje. Čitaj zajebanciju. Čitaj ego. I pročitala si sve. Ti si tu najmanje bitna. Ostale su u istoj razini s tobom. Koje ostale, pitaš se? Cijela ona lista pod "recent", dobar dio, ovdje pak govorim o većini, jesu djevojke jednake tebi. Možda ne izgledom, ali načinom razmišljanja, svakako. Otvoriš li jednu poruku, otvorila si svaku. Srca, najljepša cura, ljubavi, laku noć i dobro jutro, možda i volim te. Vjeruj mi, frajer kojem je stalo jedino do sebe, neće susprezati da dođe do tebe. Baš ni na koji način. Što god treba, ako to znači da će dobiti ono što hoće. I dok ti shvatiš da si samo još jedna u nizu poruka, već je kasno. Ti si se zaljubila. Ti ne spavaš. Ti mu i dalje šalješ poruke. Za laku noć i dobro jutro. Možda i volim te. Razlika je jedino u tome, da ti to zaista i misliš.
Kako si glupa. Bolje da si ti to rekla, nego da ti ja kažem. Ali, kada već inzistiraš... I nisi. Ne toliko. Postoje jaki igrači, razumljivo je da nisi na razini igre. I to shvati kao kompliment. Nije to neka zavidna razina na kojoj bi se htjela naći. Iako ne mogu govoriti u svoje ime, ne spavam sa i ne zavlačim random cure, istina je da ti mogu prodati četiri istine, prije nego li ti kažem pravu. Da, majstor izvrtanja i muljanja. Zavidna razina. Blizanac sam, itekako je razumljivo. Svejedno, time se ne bavim. Svjedno, svako malo sretnem nekog tko je na ekspert razini i pomislim: Jebomepas. Jer zaista, to što su neki spremni raditi drugima: razina razgovora, dopisivanja, ljubavi, laganja, je za svaku pohval... osudu. To je radno vrijeme cijeli dan. Ti ljudi zapravo nemaju radno vrijeme, nego kao da se samo time bave. I ne znaš više kako, gdje, koga, koju, s kime spavaju, a koga varaju, te varaju li već prevarenu, ili onu koju će tak zavarati... Maestralno. Ali, ne i iznenađujuće. Ono što je bitno shvatiti jest ono s početka. Ali, i na samom početku bilo čega. Koja je to vrsta zainteresiranosti. I u kojoj mjeri te kome na kraju krajeva čini zadovoljstvo. Misliš li da si dorasla igri, prihvati ju. Znaj što ulažeš, ali i što možeš izgubiti. I uvijek, ma koliko god mislila da si dobra, znaj da negdje postoji netko bolji. I taj netko bolji ti na kraju slomi srce. Ali, nije stvar u njemu. On to radi, i radio je stalno. Njemu je to navika. Čitaj zadovoljstvo. Stvar je u tebi. Jer si mislila da možeš, a ispostavilo se suprotno. Zato prije nego što se upustiš u takvo što, znaj svoje granice i ispitaj koliko je stalo, prvo tebi, a onda i njemu.
Jer kada (ako) se on jednom prestane javljati, ti se nećeš pitati. Da li je to zato jer te dobio ili zato jer te još uvijek nije. Premda ima onih koji ne odustaju do samog kraja, vrijeme je dobar pokazatelj koliko je nekome zapravo stalo. U današnje vrijeme, kada nam je sve brzo dostupno, rijetko tko se ima vremena zajebavati s nekom koja reagira, ali ne do kraja. Naročito kada ima onih koje regiraju i prije samog početka. (O.p Reagirati se rimuje s dati. Ovo je moj način finog izražavanja). Uzmi si vremena, budi malo nedostupna, stani i pričekaj da vidiš tko će potegnuti tu zadnju milju, da ti pokaže koliko mu značiš. Pričekaj da znaš procijeniti, ne što s njim, već gdje si ti u cijeloj toj priči. Pričekaj, jer istina jest, da sve što lako dobiješ, lako i dosadi. Pričekaj... I ostavi se jebenog telefona! Činjenica je da su svi danas spremni na sve, ali i na ništa, jer svi danas mogu biti sve, ali i ništa kada gledaju u ekran mobitela, kompjutera, tableta. Dok god ne gledaju u ekran tvojih očiju, uzimaj sve sa rezervom. Možda jesam staromodan, ali ostavi se telefona i izađi van. Na jedan spoj, drugi, petnaesti, petstoprvi s jedno te istom osobom, koja interesira tebe, a koja je zainteresirana za tebe. Upoznavanje jedino dolazi u takvoj varijanti. Sve drugo su tehnologije, u kojoj je vrlo lako postati tehnološki višak. Ipak, nemoj odugovlačiti. Na taj način ne radiš uslugu nikome. Odugovlačeći, možda ćeš se i riješiti kretena, ali isto tako možda izgubiš onog frajera koji vrijedi. Iz jednostavnog razloga: jer tebi baš i nije stalo. Ili on to tako barem shvaća.
Poznajem cure, koje i kada su zainteresirane, to nikada nisu znale reći. I tako prođu mjeseci, čak i godina, da s njima ne znaš na čemu si. Kada se već ohladiš, kada prođe vrijeme, ona prizna da si se i ti njoj sviđao, ali... Ali, što? Žao mi je, ali nisi ništa bolja od cure koja je to pak svjesno radila i koja se voli zajebavati, jer baš kao i frajeri s početka, nema radno vrijeme. Kuja. Mi to shvaćamo jednako. Mi to gledamo kao na zavlačenje. Davanje lažne nade. Igre pokvarenog telefona. Igre koja nema ni vruće ni hladno, nego je uvijek mlako. Igre koju treba zatvoriti i spremiti. Game over. Takve su najgore. Uzimaju ti vrijeme i na kraju uvijek spuše dobre cure i dobri dečki, koji zbog jednog ili više takvih iskustava, postaju kreteni, odnosno kuje i na takav se način onda dalje ponašaju prema svima. Zajebavajući neke nove dobre cure i dečke. I tako se kolo okreće. Začaran krug iz kojega je teško naći izlaz. Zato i mislimo da su svi isti. Zato i očekujemo od svih isto. A istina je opet daleko, negdje u sredini.
Ne dobivanje poruke, isto je poruka. Jasna kao dan. Znam, ponavljam se. Ali, gledaj iz svoje perspektive: kada te netko zanima, nazoveš li, pošalješ li poruku, fotku, smajlića, bilo što? Vjerujem da da. Muškarci po tom pitanju nisu ništa drugačiji. Te priče, on je frajer, ne javlja se stalno, zaboravi. Da se želi javit, javio bi se. Nema to veze s tim da li je on frajer ili nije, već da li je on zainteresiran ili ne. Tvoj problem je što tražiš opravdanja tamo gdje opravdanja nema, ali i tamo gdje nisu potrebna, jer istini za volju, sve je potpuno jasno, samo mi uvijek volimo tražiti načine na koji bi si prilagodili istinu. Ako se pak više ne javlja, a prije je to bilo često, reci mi koji ti dio tu nije jasan? Koliko veliko treba napisati riječ NE, da bi shvatila. Ne, nije zainteresiran. Ne, nije mislio ništa od onog što ti je rekao. Ne, neće ti se više ni javiti. Možda mu je bilo zabavno, sada mu je dosadilo. Možda nisi reagirala pa te neka druga pretekla. Možda, sasvim možda, možeš biti sretna da si se takvog nekog riješila. Na vrijeme. Prije nego li si reagirala. Pa mu dosadila. Prije nego li si shvatila da si samo jedna od "recent" konverzacija. Ne treba ti netko tko je s jednom nogom unutra, a drugom već zatvara vrata. Na izlazu. Ne treba ti netko tko nikada nije pri telefonu, a ispod imena mu uvijek piše online. Na Whatsappu. Ne treba ti netko površan, u igri sa svima, a sam uvijek pobjeđuje. Sebe. Takav nikada neće voljeti. Tebe, barem.
Također, vjerujem da ti ni ja ne trebam govoriti takvo što. I sama to već znaš. Samo se trebaš podsjetiti s vremena na vrijeme. Sve je vrlo jednostavno. Sve ima svoje razloge. Ne zatvaraj oči pred nečime što je očito i zapamti:
"Katkada ne dobiti ono što želiš, može biti veličanstveni udarac sreće."
Pssst! Ostale kolumne našeg Deana Pelića pročitajte ovdje!