Foto: Siniša Uštulica, Ilustracija Index
DOBRI dečki završavaju posljednji, jer cure vole kretene, bila je moja druga po redu kolumna. Inspirirana jednom djevojkom. Gotovo pola godine poslije i opet smo tu gdje jesmo. Ta djevojka nije ništa naučila. Beskrajno dugi razgovori, suze do kasno u noć, suze do rano u zoru i obećanje samoj sebi da to si to više nikada neće dozvoliti. Ali, evo je, ponavlja istu grešku drugi put. Ili po tko zna koji put. Opet. Svjesno. I opet su tu srca, i opet je tu cvijeće, i opet je tu aww faktor, lijepe riječi i hvalisanja na fejsu. Dok je on ne povrijedi. Opet. Svjesno.
Ne mogu reći da podržavam. Ne mogu reći da razumijem. Ne mogu reći ništa pozitivno. Samo ju zbunjeno slušam, jer priča je tako jebeno poznata. Kao da sam ju već negdje čuo. Prije otprilike pola godine. Isti scenarij, isti akteri, ista situacija. A biti će i isti kraj. Ja to znam, ali ona to ne razumije. Jednako kao što to nije razumjela ni prvi put. Ima li smisla pokušati objasniti? Ne. Jednom je bilo dovoljno. Prvi put si uvijek možeš dozvoliti pogriješiti, drugi put grešku radiš namjerno. Ili možda želi biti sigurna u to pa utvrđuje gradivo. Samo naprijed. Lik je bio kreten. Kreten je i ostao. Takvi se ne mijenjaju. 5 mjeseci nakon prekida, 5 mjeseci ispričanih priča, 5 mjeseci mojeg pokušavanja izlaska iz tzv. friendzone, 5 mjeseci... Uzalud. Ona se odluči vratiti njemu, jer ovaj put biti će drugačije. Hoće, kažem ja. Jedna stvar će sigurno biti drugačija. Kad te opet ostavi, više se nećeš imati kome vratiti. Jednom sam ti priliku pružio, drugu nisi zaslužila. Čak i najtolerantniji ljudi imaju svoj limit. Moj si upravo prekoračila.
"Želim te voljeti kada sam na to spremna, a ne dok sam nesigurna", sada mi zvuči kao klasično zavlačenje, a tada mi je zvučalo kao nada. Iako nije friendzona u pravom smislu riječi, svakako je alarm na koji moraš reagirati. I otići. Zašto? Jer nema smisla, jer ti to ne treba. Jer zaslužuješ više. Jer nemaš vremena za sranja. A sranja u ovakvim situacijama ima na pretek. I uvijek dolazi od istih ljudi. Nesigurnih ili proračunatih. I ne znaš što je gore, da te netko čuva kao opciju zato što ni sama ne zna što bi sa sobom ili zato što ne zna može li bolje. No, jedno je sigurno, nikada nećeš biti prvi izbor. Uvijek ćeš biti tu negdje ali nikad tamo gdje treba. Zato nemoj. Nemoj nikada biti jedan/a od, uvijek samo jedini/a, jer tako treba biti. Tako i nikako drugačije. Postoje situacije u kojima treba raditi kompromise, ali ova nije jedna od njih. "Ali, ja te volim..." - Ne, srećo, ne voliš me, jer takvo što ne radiš ljudima koje voliš. Ja sam samo utjeha koja ti je pri ruci kada ti zatreba. A trebala ti je. I trebat će ti opet. Ljude koje voliš, voliš prioritetno, a ne opcionalno. Ne držiš ih sa strane i "vadiš" po potrebi. Ali, dobro je da znamo na čemu smo. Na kraju, svakome po zasluzi. Svatko dobije svoje. Možda to i nije ono što želim, ali nekada ne dobiti ono što želiš zna biti nevjerojatan dobitak. Sreća koju trenutno ne prepoznaješ, ali dugoročno hoćeš. Siguran sam.
S obzirom na posao kojim se bavim, i s obzirom na svoje okruženje, ne samo poslovno, već i privatno, ja sam jako staromodan i tradicionalan kada je ljubav u pitanju. Ne vjerujem da na ovome svijetu postoji više osoba koje su namijenjene tebi, odnosno meni, što u pravilu znači da za svakog od nas postoji jedna osoba. Jedina. Srodna duša, soulmate, nazovi kako hoćeš. (Sada kada ste se prestali smijati, nastavit ću dalje.) Zato ne vjerujem da se oko prave osobe trebaš potruditi u smislu da ne bi trebalo biti mučno, komplicirano. Baš suprotno. Kada ju pronađeš, trebalo bi biti lagano. Trebalo bi biti jednostavno. Trenutak u kojem se sve zvijezde poredaju, u kojem kazaljke na satu stanu jedna na drugoj, trenutak u kojem konačno izdahneš, nakon što si predugo držao dah u sebi. I vrijeme može stati i svjetovi se sudariti ali ti ćeš biti dobro. Zato jer si ju pronašao. Nakon toliko dugo vremena. I to je taj trenutak koji traje vječno i ostaje za vječnost. I tada shvatiš zašto nije uspjelo ni s jednom drugom. I tada shvatiš da se oko osobe namijenjene tebi nije potrebno truditi, jer tu nema opcija. I jedino što je bitno jest da ste se našli. Ne, to ne znači da joj nećeš pokazivati ljubav. Dapače, svakoga dana i na sto načina. Ali, nećeš joj morati dokazivati ljubav, jer ona je tvoja. I samo tvoja. I nitko je drugi ne može osvojiti. Može pokušavati, ali neće uspjeti, jer ako i uspije, onda ona nije ona prava. Ona jedina. Ona namijenjena tebi.
Jesam li si sada u potpunosti smanjio rejting među alfa mužjacima? Jebiga. Nije da me briga i da me se tiče, ali zapravo tek sada mislim da jesam alfa mužjak. Pravi frajer ne boji se emocija, razgovora i istine. Cure koje to znaju vjerojatno imaju nekog takvog pored sebe, jer ruku na srce, više manje svi frajeri su takvi. Ljudi smo. Nismo od leda. Što povrijedi tebe, vrlo vjerojatno će i mene. Možda ne na isti način, možda ne istom težinom, ali sigurno hoće. A curama koje i dalje misle kako su takvi frajeri pi*ke, a ne frajeri... Sretno kada te povrijedi, prevari, ostavi i idući put, a ti mu svakako oprosti i vrati mu se, jer možda on i "nije baš tako loš" i možda "takav treba biti pravi frajer", a možda i bolje ne zaslužuješ (s obzirom na razmišljanje). Moja druga po redu kolumna počela je rečenicom: "Upoznao sam nedavno predivnu djevojku. Istina, zbog prirode posla često sam okružen lijepim djevojkama, ali ova je bila posebna. "Predivna" nije ni izbliza dovoljno dobar pridjev koji bi opisao njezin izgled. Još važnije - način njenog razmišljanja. Ova dvadeset i treća kolumna završava rečenicom: Još uvijek poznajem predivnu djevojku. Još uvijek je ona najljepša djevojka koju sam ikada vidio. To će i ostati. A i na tome će stati. Sada je samo najljepša. I tako završava.
No ipak, jedna mi stvar nikada neće biti jasna. Nisam je razumio ni tada, a ni danas ne mogu reći da razumijem. Zašto cure biraju kretene? Zašto dobre djevojke u pravilu završavaju s frajerima koji ih ne zaslužuju? S frajerima za koje znaju da će ih povrijediti? S frajerima za koje su svjesne da ih koriste zdravo za gotovo?
Zar vam nije dosta drame, suza, pustih priča, beskrajnih razgovora i besanih noći? Zar vam nije dosta zavaravati se činjenicom da su "svi frajeri kreteni"?. Zar vam nije dosta uvijek se iznova pitati „gdje su nestali svi dobri dečki"? Daj me nemoj nasmijavati! Dobrim dečkima je dosadilo čekati da vas vaš frajer povrijedi pa da ih se sjetite nazvati. Dobri dečki ne žele više biti zamjena kada vas vaš frajer prevari pa privremeno potražite utjehu u njihovom zagrljaju. Dobrim dečkima je već pun k.... poklanjanja vam pažnje koju vi ne znate primijetiti, jer ste okupirane onima koji vam nude ruke pune praznih obećanja. Dobri dečki nisu nestali, dobri dečki su tamo gdje ste ih i ostavile: u friendzoni. Ali, neće još zadugo, jer srećom postoje i cure koje znaju cijeniti ono što ostale ne znaju prepoznati. Na kraju krajeva, kaže se da s kim si, takav si. Želiš li stvarno biti s kretenom?!
P.S. Mnogi su me nakon druge kolumne pitali postoji li djevojka o kojoj sam pisao... Postoji, prava je i nije izmišljena, ali opet... Može biti bilo koja od vas.
Psssst! Ostale Deanove kolumne pročitajte ovdje!