Foto: Siniša Uštulica, Ilustracija Index
SJEDIM na terasi i gledam u daljinu. Svjetla grada na horizontu pružaju se sve do Medvednice. Dani su se produžili, sunce polako zalazi, a zrakom se laganim povjetarcem širi miris nadolazećeg ljeta. Zatvaram oči i uživam u najomiljenijem dijelu dana. Mislim si kako neću puštati muziku, jer cijenim tišinu. A tišina je luksuz. Ali tko si još danas luksuz može priuštiti...
"Ako sam već nevinost s tobom izgubila sprida, ne moram i zada. Moraš bar jednim dijelom ostati nevin." Otvaram oči. Kakvo buđenje. Gledam preko terase curu koja se tim riječima dere na dečka i nije joj bitno što svi slušamo o njenom obečašćenju i njegove pokušaje istog. Toliko o mom luksuzu. Mirisu ljeta. I svjetlima grada. Svađa završava smijehom. Ajde bar nešto. Sve je dobro što se dobro svrši. Tako kažu.
Nedavno sam radio na jednom eventu. Posao nije bio težak, ali je ostavio svoje posljedice. Fizičke naravi. Na mojem dupetu. Od žena od milja zvanoj guza. Event ko' event. Puno ljudi, svi važni, neki više manje, ostali sami sebi, a ima i ženskih, ima sve. Tip top, pic pic sređene od glave do pete, neke skupo, neke s popustom, neke i trajno snižene, ali treba se pokazati. I sve to fino izgleda, a tako se i ponaša, kad evo jedne u mom smjeru. Suptilno promatranje dobilo je i zvučnu pozadinu u obliku: "Kad završavaš?“ – "U pola noći" – kažem. "A možeš li sad do toaleta?" Gledam ju kako odlazi i smijem se. Haljina, finjak, to-a-let, a potrošila bi me kao sponzoruša u Pradi. Tijekom sniženja. Sa poklon bonom u ruci. "Nisam ti ja kupaonska drolja, ja sam fin momak." Uzalud vam trud svirači. Nije prošlo ni deset minuta stiže druga, uhvati me za zadnjicu i šapne na uho veličanstvenu rečenicu vrijednu svog divljenja. Svi pisci svijeta nisu ju uspjeli tako dočarati, svi neshvaćeni umjetnici nisu ju mogli bolje predočiti... Svi muškarci su to oduvijek čekali čuti.
-"Želim da me poj**** da mi sjedne ko' budali šamar"! – kaže ona, nesvjesna da je upravo ušla u povijest s najoriginalnijim uletom ikad izgovorenim od ženske strane. Oni elokventniji rekli bi da je ušla u anale. Ja bih dodao, doslovno. Ok, skoro. Dok njena ruka i dalje grčevito stišće moju pozadinu, ja gledam u nju i ne vjerujem. Nije čak ni problem što je moj zadnji dio pod njenom ovlašću, nije problem ni to što je ona daleko od onog što se njena haljina trudi pokazati... Problem je u tome što nema srama i što misli da može, a ne može. I nema te haljine ni torbice koje to mogu zakamuflirati, kad ima obraz ko' opanak kako bi baba Pava rekla.
Došavši doma vidim da su mi prepone i sve otpozadi lagano plave boje. Uštipno-plave nijanse. Lagano izrabljeno, mislim si kako su neke cure "spaljene". Zabavne. Lude. Sigurne u sebe. Nekad i previše. Nekad i pretjerano. Ali sve na fino. Umiljato. Dotjerano. No, bitno da su muškarci ti koji su direktni, vulgarni, nepristojni, misle samo na seks i ne biraju sredstvo da dođu do cilja... Ali, kolo sreće se okreće. I bome se u ovom slučaju okrenulo. Ono što se nekad pripisivalo muškarcima danas slobodno može stajati u opisu riječi "žena" u rječniku. Učile su od najboljih. Učile su od nas muškaraca. I dok frajeri danas rijetko jesu frajeri u onom doslovnom smislu riječi, uloge su se okrenule. Naravno da još uvijek postoje žene koje traže povezanost i emociju, ali moja nedavna iskustva govore drugačije. Od mene su htjele jedno. I nisu se libile to pokazati i dati mi do znanja. I iako je to meni prvo bilo fora i mislio sam si zašto ne... Na kraju se i zapitaš.
Smiješno je kako je uvriježeno mišljenje da su muškarci ti koji ne mare. Da žele samo jedno. Da misle samo kako ga i gdje čim prije staviti. Newsflash. Ako ga imam, ne znači da ga nužno moram i stavljat svugdje gdje paše. Ne znači da mi nije bitno. A i ne znači da ga možeš dobiti na jeftine fore. I dok su smijeh, humor i otvorenost uvijek dobitna kombinacija, smatranje frajera potrošnom robom nije fora. Super je kad cura napravi prvi korak, super je kad ima dobar ulet, super je kad je hrabra, ali nije super kad suptilnost pređe u vulgarnost. Da, smiješno je. Bude dobra priča, bude dobra tema za kolumnu, bude dobra zajebancija s frendovima, ali tu je kraj priče. Bez realizacije.
Spremam se na spavanje. Legnem i prije nego zatvorim oči vidim da mi mobitel u mraku svijetli. Poruka. "- Sad sam vani s frendicom. Gledamo tvoje slike i htjele bi te riješiti još večeras ako može?" Teško žabu u vodu natjerat. Na kraju krajeva i ja sam samo muškarac, ali ipak odrasliji. Nekad prije poslao bi im adresu i rekao vidimo se za 15 minuta, ponesite neku klopu i cugu. Danas kažem: laku noć. Nekad prije možda sam od žena i htio samo jedno i gledao ih na samo jedan način. Možda = vjerojatno. Danas tražim više. Danas mi treba više. A one danas od mene žele samo jedno. Čini se da su se uloge zaista promijenile. Karma je nevjerojatna stvar.
Dečki, naje**** smo! Doslovno!
P.s nagradno pitanje: koliko naziva za stražnjicu možete pronaći u tekstu?
Pssst! Prethodne kolumne našeg Deana Pelića pročitajte ovdje.