Seks s bivšim i zašto ne?

Foto: Ilustracija Index, Saša Jurić

OKRENULA sam Domagojev broj. Ja sam napušeni subotnji poziv u tri ujutro. Pitam ga gdje je i kaže kako baš ulazi u haustor svoje zgrade. Lice mi se razvlači u smiješak. Bio je to zadovoljni smiješak slabosti, onakav kakav nas sve jednom svlada u trenutku nejebice i očaja.

Domagoj je uvijek govorio o pravom tajmingu. Kada se radilo o nama kao da je uvijek bio krivi. Skinula sam štikle i navukla tenisice i krenula smjerom njegove ulice. Gorila sam od želje da ga vidim. Osjećala sam se slobodnom, kao da opet živim nakon mjeseci provedenih u oplakivanju naše propale veze. Dok sam teturala prema njegovoj ulici napušena glava je razmišljala o kaosu vlastitog intimnog života i odjednom shvaćam kako u njemu možda ipak postoji neki red. Kao da sam morala doživjeti sva ljubavna sranja kako bi mu se opet vratila. Osjećala sam da će naš susret biti sudbinski. Sve je imalo smisla.

Mirno je stajao naslonjen na auto, s rukama u džepovima. Gledali smo se bez riječi. Nisam više imala frizuru, kosa mi je bila raščupana, a šminka razmazana. Počešala sam se po neurednoj kosi koja je smrdjela po barovima, očaju i muškarcima ali imala sam minjak koji doduše nije nikako pristajao uz tenisice.

"Ne možeš mi to raditi. Pogledaj se. Okreni se da ti vidim guzu." kaže i okreće me kao lutku.

Nasmijao se kao dječarac. Tako su jednostavni, ti muškarci.

"Zašto si došla?" pita me.

Spopao me nekakav smijeh i smišljam uvjerljiv odgovor: „Zato jer ne mogu bez tebe.“

Zatvorio je oči. Polizala sam mu usne. Smrdio je na viski. Uhvatio me za struk. Pogledala sam ima li nekog na cesti. Bili smo sami. Primio me za bedra i dignuo mi suknju. Uhvatio me za ruku i povukao za sobom prema ulazu svoje zgrade. Nabio me uza zid. Brzim potezom digao mi je suknju i stavio mi ruke među noge. Mislila sam da će mi rastrgati gaćice. Lagano ih je povukao prema dolje. Klizile su po mojim nogama sve do gležnja. Izvadila sam jednu nogu iz crnog čipkastog veša, pa drugu. Pomirisao ih je i spremio u džep.

Ima li boljeg osjećaja od seksa s nekim tko te dobro poznaje i tko ti daje baš ono što ti treba na način koji voliš, u pravom tajmingu iako je uvijek krivi, i tko ti dobro može prodati ljubav. Seks je zajebana stvar. Iako sam mogla naslutiti da me Domagoj više ne voli, jer nije se previše trgao od muke da me vrati u svoje ljubavno gnijezdo nakon prekida, evo me s njim i  vodimo ljubav bez ljubavi. Svi problemi su zaboravljeni i od nesretnog para postajemo prljavi ljubavnici. Stajala sam golih sisa nabijena na zid s jednom nogom oko njegove guze.

Sljedeće stvari koje se sjećam bio je Domagojev stan ispunjen svjetlom. Domagojeva kuja spavala je pod mojim nogama. Stavila sam glavu na njegovo rame i zavukla nos iza njegovog uha. Udisala sam miris nježne kože. Pustio je umorni zvuk i bacio tešku ruku preko mene. Nježno sam ga poljubila. Protrljao je nos. Malo je falilo da požalim što smo prekinuli jer imali smo dobrih momenata.

Promatrala sam ga neko vrijeme dok spava, a onda sam ustala i otišla do kupaonice i evo što me dočekalo za dobro jutro. Roza četkica za zube. Četka za kosu. Diorova maskara. Chanel ruž u crvenoj boji kakav i ja koristim, i silikon za kosu u nekoj bočici koja izgleda skupo. Mala je očito fina guzica, a Domagoj očito voli ševiti fine guzice. I za kraj srebrni lančić s privjeskom slova L. Proživljavam scenu iz filma i ne vjerujem vlastitim očima. Osjećam se poput klišeja. Lea, Lana, Laura, Lidija, Lorena, Lara. Pitam se kako mu se zove novi komad i dobivam histerični napadaj. Dok on hrče kontroliram se da ne razbijem kupaonicu, a onda tonem polako i u panici u stanje apatije, propadam u živi pijesak konačnog kraja našeg odnosa.

I sjedim tako buljeći u njegovo natečeno lice. Nije samo natečeno već je namrgođeno pak čak i onda dok spava. Sjetim se koliko je puta pogledao tim svojim dosadnim namrgođenim pogledom na vražji mobitel kada bi prespavao kod mene i nonšalantno dobacio kako mora ići doma jer ima važnog posla. Kada malo bolje razmislim njegovi su dodiri grubi, a krevet je uvijek pun psećih dlaka, kosa mu je uvijek suha i beživotna. Domagoj je baš uvijek morao baciti neki proser na račun mog parfema te kako stavljam previše kemikalija na sebe, a znam da mu se svidio onaj cvjetno voćni s notom čempresa samo što to nikada ne bi priznao, a sada toga više nema. Nema više ni njegovog osvajačkog tona u glasu, doduše nije ga bilo mjesecima.

Prosvijetljena jutrom poslije uzimam stvari i bježim iz stana. Ljubav je postala bolan seks, a moj voljeni ljubavnik samo pljuvačka na svježoj rani između mojih nogu koja zarasta. Razmišljam kako se moram hitno tuširati i čim prije oprati njegov ili možda njezin DNK sa sebe. Tuđi ostaci na mom tijelu? Not my style.

Prethodne kolumne Ree Matas pročitajte ovdje.