Zagrepčanka u New Yorku: Za veliko finale - P.Diddyjev party i Las Vegas!

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index

Tjedan osmi

Ponedjeljak

TO je to. Kako dalje? Kuda sad? Imam 23. Desilo mi se nešto što smo svi koristili kao nekakvo humoristično mjerilo najvećeg uspjeha - bila sam na Diddyevom MTV Video Music Awards afterpartyu. Puff Daddy, P. Diddy, Sean Combs, kako god ga znaš… A znaš ga.

Moj domaćin Joseph me vodio u Supper Club, jedan od mnogih noćnih klubova na Hollywood bulevardu, i jedan od kluba gdje radi kao promoter. U 22 sata je red već bio prepun najsređenijim djevojkama koje sam ikad vidjela. Tu i tamo se nalazio neki muškarac koji bi bio odbijen jer je imao manje od 5 cura oko sebe. Neko dijete, koje bi vjerojatno trebalo biti doma i pisati zadaću iz matematike, je pokušavalo prodati dosta lošu priču zaštitaru na vratima. No ubrzo su njeno ljutito lice i lažna osobna iskaznica izletile iz dugačkog reda. Negdje iza mene je krenuo žamor i shvatila sam vrlo brzo zašto. Usher je ulazio u klub, iza njega Will.I.Am i Ariana Grande. Pogledala sam Josepha i on mi se smijao i rekao: “Iznaneđenje!”. Nakon par minuta došao je neki njegov prijatelj i povukao nas naprijed. Bila sam na popisu, par imena iznad Rihanninog. Okeej… Iako ne znam zašto je njeno ime na popisu, ona JE popis. Ušli smo u glavnu dvoranu gdje su s obje strane, obasjana samo laserskim svjetlima, prostirala dva golema bijela kauča uzduž cijele prostorije. Bili su i dovoljno široki da se ljudi na njima izležavaju dok pijuckaju svoje boce. Inače takva pića vrijede nekih 200-tinjak kuna u običnim dućanima, ali ovdje plaćaš nekima očito ekstremno bitnu uslugu. Naime, zapaljenih prskalica koje ih osvjetljavaju, polugole konobarice plešu kroz klub do tvog stola, dok im plesačica koja visi sa stropa naopačke na trapezu dodaje tu tvoju bocu - vrijednu između 4 000 i 50 000kn. Uz minimum koji je dvije boce po stolu, moraš i platiti bar 20 posto napojnice za te konobarice koje su došle u Hollywood biti glumice. I dok se one šeću kroz klub, Beyonce i Jay Z par stolova dalje broje milijune koje su te večeri napravili s njenim nastupom na nagradama, a ja također par stolova dalje mislim da li će mi itko ovo vjerovati. Vjerojatno ne, ni ja si ne bih. Iza mene, Josepha i njegovih super sređenih frendica je stajao dvometarski zaštitar Havajanac, a slikanje poznatih je strogo zabranjeno. I tako smo plesali i gledali poznate do kraja tuluma (u Americi je to 2 ujutro). U jednom trenutku je nastalo komešanje -danas sam čula da je to bila svađa između Diddya i J. Colea koju je Beyonce smirivala. Okeeeej…

Četvrtak

Borba između New Yorka i Los Angelesa je prevagnula. LA! Ujutro izađem s laptopom na sunčani balkon raditi posao i onda bježim (točnije, vozim se sat i pol autobusom jer je sve toliko daleko u Los Angelesu) na plažu.

One Baywatch plaže i divan pijesak na slikama? Sve je pravo. SVE! Zaljubila sam se, gotovo, prodano.

Volim te hrvatska obalo, znaš i sama, ali sa Santa Monica plažom te beskrupulozno varam. Zaronim i gledam te velike, bistre, oceanske valove kako se prelamaju nadamnom…

Sinoć smo opet izašli u DBA, još jedan klub za koji Joseph radi. Uveo nas je njegov prijatelj Talon koji je metar i žilet, te cure hvata na priču “Ja sam ti onaj iz spota Jay-Z - On To The Next One a i mogu ti osigurati stol u jednom od najboljih klubova u gradu besplatno”. I tako je osigurao i nama. Opet sam bila okružena isključivo ženama i Josephovim prijateljima koji su isto niski nesigurni tipovi kao Talon i jedino na takvu priču imaju cure oko sebe. I Machine Gun Kellyem, mladim poznatim reperom. No jednom sam u Los Angelesu i zabavit ću se maksimalno. Muzika je bila sjajna, atmosfera se zagrijala i ubrzo sam s Marlonom Wayansom iz Scary Movie filmova, koji je sjedio stol pored mene iskomentirala neku prepijanu djevojku. Pitao me odakle sam i ne znam što mi je došlo da se zezam ali sam rekla “European royalty.” - da sam kraljevske krvi. Isuse kakva nova dimenzija zabave.

Dosta je zabavno bilo gledati njihove reakcije ali je malo bilo neugodno kad je doista naletio nekakav francuski nasljednik. Ekstatično me pitao; “De Medici, stvarno?? Tko ti je sve osim pradjeda mason u obitelji?” Jedva suspregnuvši smijeh, izmislim “Oba djeda.” - “Sjajno! Ajme, baš sam sretan! Ali nisam te vidio na pariškom debitantskom balu prošle godine..” - UUUUPS - “Ma, ja sam ti već prestara, pa mi se nije dalo ići još jednu godinu.” Jedva sam suzdržavala smijeh, a i na svu sreću je krenuo Bobby Shmurda kog na zapadnoj obali očito ne znaju još. Jedino smo ja i Machine Gun Kelly znali 'shmoney ples' i bio je oduševljen što još netko zna pa smo zajedno to otplesali i ismijavali se. Još uvijek mi je cijela večer urnebesna, i smijem se sama sebi i situacijama koje si stvaram.

Petak

Dok sam pakirala odjeću i poklone za prijatelje, pokušala sam sabrati jučerašnje doživljaje iz Vegasa. Nikako to ne uspjevam jer svaki put kad se prisjetim pogleda koji mi je oduzeo dah, opet počnem hiperventilirati. Sve je krenulo jutarnjim busom kroz Mojave pustinju. Nikad nisam uživo vidjela takvu zemlju, i kad sam sišla s autobusa u Vegasu, zapahnuo me val topline. 40C a zbog suhog zraka se osjeća kao puno više. Las Vegas je podosta nezanimljiv osim glavne ulice, Las Vegas Strip, na kojoj su svi luksuzni kazini i hoteli koji su bili inspiracija za mnoge filmove poput Oceanovih 11 (Bellagio) i Mamurluka (Caesar’s Palace). Grad koji je niknuo iz pustinje uz pomoć mafije i poznatih osoba poput Franka Sinatre i ostale garde starog šmeka, sada je bio prepun pretilim britanskim turistima koji slikaju umjetnu Fontanu di Trevi kao da je prava. Sabrala sam i zadnji dolar od cjelogodišnje ušteđevine i odlučila ju puknuti na jedan od mojih snova - da vidim Grand Canyon. Helikopterom. Na moj šok me pokupila prava limuzina umjesto, kako sam očekivala, običnog taksija. Nije loše Vegase, nije loše. Dovezli smo se do heliodroma, pilot mi je brzo objasnio pravila i krenuli smo preko pustinje prema Arizoni.

Prešli smo preko 200m visoke brane Hoover koja s rijekom Colorado kroji najveće američko umjetno jezero Mead. I onda smo se približi njemu- gigantu, Grand Canyonu.

Nisam nikada vidjela takav prizor i takvu prirodu. Rijeka Colorado je svojom velikom snagom napravila procijep dug čak 450km kroz masiv koji je mjestimice i na preko 1500m nadmorske visine. Sva moć majke prirode je bila pred mojim očima u obliku tih oker stijena sa zelenim površinama. Mislim da u životu nisam bila poniznija i zahvalnija… Nakon što nas je odveo prilično duboko uz kanjon, pilot nas je okrenuo kako bi uhvatila zalazak sunca nad tim liticama i naposljetku, blještećim svjetlima Grada Grijeha.

Cijela vožnja je trajala 2,5 sata i vrijedila je svakog dolara. Dok je sunce padalo u pustinju, ispred heliodroma me ponovno dočekala limuzina kako bi me odvela pred Bellagio. To mi je bila posljednja stvar na listi - vidjeti spektakularnu fontanu ispred tog kazina koja sinkronizirano uz muziku i svjetla izbacuje vodu i do 140m u zrak. Pustila sam si Clair de Lune i malo zasuzila u tih 45min provedenih ispred, priznat ću. Hodala sam ulicama obasjanim svjetlima kao da je sredina dana i slušala Frank Sinatra - This Town. Šećer na kraju ionako najboljeg putovanja i pustolovine koju ću, budimo realni, ikad imati. No ne želim da ovo bude vrhunac, vrijeme je za postaviti nove ciljeve i nova mjerila truda koji moram uložiti. No, čim se izgrlim sa svojim frendicama koje me čekaju na aerodromu, pojedem maminu juhu i ono najbitnije, izmazim sa svojim psima, napokon.



Prethodne kolumne Perle DeMedici čitajte
ovdje, a nju pratite na njezinom Instagram profilu.