Foto: Karmen Poznić, Ilustracija Index
DNEVNIK gradske cure, epizoda 301.
Tinejdžeri u Americi imaju novi challenge u kojem jedu Tide pods, one male kapsule s deterdžentom za pranje veša. I onda im je zlo, jer tako otrov funkcionira. Sjećate se kako smo jednom davno gledali Povratak u budućnost i veselili se hoverboardima i kapsulama koje staviš u mikrovalnu pa iz nje izađe pečeno pile i ostalim super stvarima koje ćemo imat u budućnosti? Nope, u 2018. moramo objašnjavat klincima da ne jedu deterdžent. S jedne strane, grozno je da ljudima koji su naša budućnost - a jesu, djeca su naša budućnost - moramo govorit da ne jedu kemikalije i da oni svejedno ne slušaju i završavaju na hitnoj i potencijalno umiru, ali s druge strane - ako 17-godišnjak ima pristup internetu na kojem vidi Tide pod challenge i ne zna na tom istom internetu saznat da od toga može umrijet, pa pojede Tide pod, mooožda nismo izgubili neprocjenjivog tinejdžera koji će kvalitetno bit odgovoran za našu budućnost. Taj lik neće liječit bolesti, taj lik će ih eventualno širit po diskotekama. Nećemo izgubit novog Darwina. Ipak, za slučaj da me čita netko tko ima ideju da bi bilo zabavno pojest Tide pod - NEMOJ. Osim ako si (ubaci osobu po vlastitom izboru koja se možda rimuje, a možda ne rimuje s narkić), onda bon apetit!
Osim toga, pojavio se jedan novi, ali vrlo potreban izraz za svijet u kojem živimo. Nedavno je izašao meme sa vrlo zanimljivim pitanjem: “Ako je osoba vegan i ima bitcoin, koju od tih stvari će vam prvo reći?” Prije tjedan dana sam saznala za izraz koji rješava ovaj problem - KRIPTOVEGAN. Treba nam u ova kriptovalutna vremena.
I treće, Boris Novković je opet u ljubavi. Opet nije Tamara, što je dobro jer vjerujem da bi se u tom slučaju srušio hrvatski internet. Primijetila sam jednu zanimljivu stvar kad su u pitanju veze u hrvatskom svijetu poznatih - kad Boris Novković ima novu curu ili je prekinuo s nekom, ljudi se malo šale i to je to. Kad Nataša Janjić napravi istu stvar (s muškarcima, smirite se gospođo, i dalje smo čisti u Kristovim očima), ljudi se ljute. Boris “se traži” i “ne odustaje od ljubavi unatoč razočaranjima”, Nataša je kurva. Interesantna interpretacija, innit?
Da je slučajno cijelo vrijeme bez dečka, bila bi ili frigidna, ili lezba.
Ili jednostavno jadna, nesretna u ljubavi. Bez zelene grane na kojoj piše njeno ime, kao i Tamara.
Ukleta.
To je dijagnoza koju sam ja prije 2 tjedna dobila od jedne Ciganke.
Stat ću na sekundu da prvo odradim ovaj “Ciganka” dio.
Uz tinejdžere koji jedu Tide podove, u svijetu se svakim danom materijaliziraju nove stvari koje ne smijemo izgovarati jer su uvredljive.
Na primjer, u jednoj skandinavskoj zemlji tete u vrtiću više ne smiju zazivati curice na igralištu povikom “cure” kad ih žele pozvati natrag u učionicu jer se one možda ne osjećaju kao cure i treba pazit da im se to ne nameće. Zato ih pozivaju poimence. To mi je rekla frendica, možda nije istina, ali paše mojoj priči pa ću se pravit da je provjerena informacija.
Sve rjeđe smiješ za neku osobu reći da je debela da slučajno nekog ne uvrijediš (čak i sugovornika koji nije debel), pa se traže okolni izrazi tipa mayonnaise friendly. Ili “malo veća”, što je ok, ali izraz “debela” nije uvijek s ciljem vrijeđanja, nitko ne kaže da je osoba i zločesta. Ponekad je to samo medicinski opis, jer medicina poznaje debelost. Kao i mršavost. I češće su mršave žene zločeste jer su gladne. A više se ne smiješ ni ovako zajebavat jer će se opet netko uvrijedit.
I izraz Ciganka. Ja ga u pisanju i javnom izražavanju ne koristim jer znam da je graničan i uvijek u ovom slučaju radije odabirem izraz Romkinja. Čak sam to počela govoriti i u privatnom životu jer se osjećam finije. Ali ako ćemo iskreno, većina ljudi koji frendovima pričaju o pripadnici romske manjine koja ih je žicala kunu ili im je nudila gatanje će reć “Ciganka.” Ne zato što su zli, politički nekorektni ljudi nego zato što im je prirodnije, barem kad je u pitanju žicanje i gatanje i cura koja na solariju uvijek uzme 18 minuta. I Balašević kaže “Ciganka.” I Shakira, koja ima pjesmu Gypsy.
Zato ćete mi oprostit što danas neću glumit da smo na konferenciji za novinare i okolnim putevima dolazit do izraza koji mi treba za ovu priču - reći ću Ciganka (sreća da nije bila debela). Nisam politički nekorektna nego sam Shakira.
Uglavnom, Ciganka mi je rekla da sam ukleta.
Išla sam frendici u bolnicu (onoj koja je rodila) i prelazila sam preko zebre. Pustio me jedan tamno sivi BMW, a kad sam to vidjela, u znak zahvalnosti sam požurila da ne čeka predugo. Stala sam na pločnik i krenula lijevo, prema bolnici od koje me dijelilo 100-tinjak metara. Ili 27 kilometara, nemam osjećaj za udaljenost, kao ni za broj ljudi u nekoj dvorani. Cesta je malo zavijena pa se bolnica još nije nazirala ali tu je, odmah iza ugla. U ruci sam nosila 10 tulipana za frendicu. Nosila bi ja i 20 ali plaćam HRT i ostale stvari koje ne koristim pa sam kupila 10. Krenula sam prema bolnici, a ubrzo se u mojoj ravnini stvorio isti BMW koji me maloprije pustio. Trebalo mu je malo dulje jer se neki nisu požurili preko zebre. Pogledala sam prema njemu i vidjela da usporava i da se otvara zatamnjeni prozor. Netko je nešto vikao u mom smjeru. Nisam uspjela registrirati ni tko ni što jer je auto brzo produžio dalje, pa sam pretpostavila da je ili osoba koja je htjela upute i predomislila se, ili neki debil koji dovikuje stvari sa suvozačkog sjedala. Nakon par metara (ili 100), auto je skrenuo na malo ugibalište ispred jednog kafića.
Nastavila sam ravno, misleći da ću samo proći pored auta ako je debil sa suvozačkog, ili pomoći ljudima ako me pitaju kojim putem se ide do nekud.
Bilo je ovo drugo.
“Cura!” - vikao je glas dok se zatamnjeni prozor još malo spuštao.
“Cura, dođi te pitam!” - ne vidim dobro ali izgleda kao neka gospođa ili muškarac s brkovima. Možda bi trebala nosit naočale i po cesti, ne samo kad čitam.
Približavam se i vidim da je gospođa s brkovima, znači ne trebaju mi naočale.
Romkinja (barem sad dok još ne gata).
Na prvu se čini da ima između 50 i 270 godina - čitala sam previše Stephena Kinga da bi mi ova ideja promakla.
“Dobar dan cura, dođi te pitam…” - stanem joj pored prozora i vidim mladu suvozačicu.
Obje su lijepe i uglađene, unatoč jednim brkovima. Uredno počešljane s raskošnim frizurama, pune zlatnog nakita koji bi na nekom drugom izgledao užasno, ali na njima izgleda super, a ova starija je u na krilu držala Louis Vuitton torbu. Ne mogu se zaklet da nije prava. A i da nije - BMW je pravi. Ne znam koji je jer o autima znam malo, ali znam da je nov i da iznutra izgleda kao Star Trek.
“Reci babi gdje tu bolnica!”
“A!” - poviknem ja, sretna jer ću bit korisna, što je lijep osjećaj u siječnju. Objasnim joj da je tu još malo naprijed i kažem da se neće moći sparkirati ispred.
“Zašto ne?” - pita me gospođa, i prije nego što sam uspjela izgovoriti rečenicu, prekine me vozačica koja joj u nevjerici kaže:
“Pa valjda zato što ispred nema parkinga!”
“A, jasno, jasno!” - baba se nasmije jer je fulala očitu stvar, ja se nasmijem s njom, svi se pogledamo i ja lagano krećem dalje.
“Čeka te veliki uspjeh Cura!”
“Molim?!” - okrenem se na peti i nesvjesno se vraćam prema otvorenom prozoru.
“Veliki uspjeh će imaš!”
“Ozbiljno?! Gdje?” - pitam ja uzbuđeno i lakovjerno, kao da bi se i mene moglo nagovorit da probam Tide pod.
“Vidim ti veliki uspjeh, gdje radiš, šta si, jesi na televizija?”
“Ma malo sam bila, a inače i pišem knjige i svašta još” - kažem ja i zalijepim se za BMW jer sam baš tjedan prije bila na nekom razgovoru za telku.
“Jako veliki uspjeh, naradit ćeš se ali će budeš uspješna!” - Isuse super. Ova gospođa VIDI stvari, plus ja i JESAM na televiziji jer se opet reprizira Krim team 2 u kojem glumim maloljetnu trudnicu koja laže da je u vezi s očuhom - a ona je to očito i znala čak i kad sam ja zaboravila! Baba je legit.
“Ali nemaš sreće u ljubavi!” - kaže i ja se uozbiljim.
“A znam gospođo!” - prije 2 minute me pustila preko zebre a sad ju želim pozvat doma u goste jer mi čita dušu i zna mi statistiku.
“Imala si neke ljubavi ali nisi imala sreću” - znam da je ovo generička izjava ali znam i da ne može bit slučajnost što sam joj baš JA prešla preko zebre. Svemir mi je poslao Ciganku, I’ll allow it.
“Imaš neparan broj godina, jelda?” - pita, a zapravo mi kaže.
“32 imam sad” - kažem u čudu jer sam zaboravila da je ovo situacija u kojoj je osoba uvijek u pravu. Šanse da imaš neparan broj godina su 50 posto, a ako nemaš, vjerojatno ćeš ih navršit ove godine.
“Zna baba, znači u 33. si, rekla sam ti neparan!” - ima me. Da mi kaže da uđem u auto, vjerojatno bi.
“Nisi imala sreće u ljubavi, vidim da je netko bacio urok na tebe!”
“TKO?!” - viknem ja i po mentalnom telefonskom imeniku počnem tražit imena. S kim sam se posvađala? Sjetim se jedne cure i odmah ju odbacim, uz objašnjenje da ona sigurno ne bi znala bacat uroke. (Dok ovo pišem, shvaćam koliko je apsurdno ali hipnotizirala me na tih par minuta).
“Slovo M jel imaš? Netko na M ti je u životu?” - M… nemam. Osim mame, to je na M. Ali mama ne bi bacala uroke na mene, ona me samo gađa štrudlama.
(Andrea, Ciganka te hipnotizira!) - vikne mi mozak, a ja se opirem i tražim osobu na M.
Nemam nikog na M, niti sam ikad imala… ali imam na N, čovjeka koji me prokleo svojim postojanjem. N je blizu M, možda misli na njega.
(HIPNOTIZIRA TE! “M” jer se nada da ćeš reć Marko, svi imamo nekog Marka! I ovo s neparnim godinama je osnovna matematika! Ne budi glupa, htjet će pare, BMW se mora tankat od nečeg, WALK AWAY!) - viče mozak i napokon ga čujem.
Izgubila me i tužna sam. Bilo je ljepše kad sam joj vjerovala. Iako mi je rekla da sam ženski Boris Novković, barem me čekao veliki uspjeh na televiziji.
“Nemam M, gospođo, moram ići…” - u posjetu svojoj frendici (M)arini, ali srećom, nisam je se sjetila maloprije. A i ona ne bi bacila urok na mene jer sam joj draga.
“Ali vidim ti veliku ljubav, bit ćeš jako sretna u braku!” - mazi me kao nutela palačinku i pokušava me vratit.
“Hvala! Doviđenja, moram ići!” - stojim i planiram krenut dalje, iako i dalje mislim da možda stvarno VIDI stvari koje mi govori i da bi bilo pametno da ostanem.
“Cura! Daj babi pare kad ti je lijepo gatala!” - a tih 5 minuta sam stvarno mislila da imamo nešto. Da me osjetila preko zebre.
I onda se ja rugam klincima koji jedu Tide pods.
Što je najgore, uz N imam i još jednu veliku ljubav na D koja je u mom životu desetak godina.
Derren Brown, mentalist i čovjek koji se bavi baš ovakvim stvarima - razotkrivanjem ljudi koji tvrde da gataju, vide budućnost i pričaju s mrtvima. I to naravno masno naplaćuju. Jel smijem reć masno? Valjda smijem. Ako ga ne znate, Youtube je prepun njegovih uradaka, čovjek je fascinantan i vjerujem da ćete se zaljubit u njega (i ponešto naučit).
Jedan od njegovih meni najdražih eksperimenata je “Cold reading” eksperiment u kojem prikazuje Forerov efekt (poznat i kao Barnumov efekt). Ovo neće bit stručno i dosadno, nećemo preć s Ciganke na ozbiljne teme, bez brige.
Uglavnom, Derrenu je sasvim jasno da ljudi koji gataju samo jako dobro seru da bi zaradili pare. To je umjetnost, kao i sposobnost da se popikneš u praznoj sobi na komad zraka. Tebi lažu da te osjete i ti im daš pare, oni kupe BMW i svi sretni i zadovoljni.
Svi ljudi koji gataju i lažu da pričaju s vašim mrtvima samo jako dobro primjenjuju cold reading, a vi im vjerujete kao što vjerujete kad vam netko da generičku procjenu vaše osobnosti i kaže da je pisana samo za vas, tipa “osoba ste koja voli biti u društvu dragih ljudi, ali ponekad vam je potrebna samoća kako biste bili u boljem doticaju sa sobom.” Tako funkcionira Forerov efekt.
A moja ljubav na D, Derren Brown je napravio super test tog efekta.
Mogla bi ga opisati riječima, ali uz Tide pod tinejdžere i osjetljivost na uvredljive izraze, živimo u budućnosti koja podrazumijeva i osjetljivost na previše teksta, a ovdje ga već ima jako puno. Zato izvolite video, super je:
Fascinantno je koliko smo ponekad lakovjerni i koliko se volimo uvjeravati da nas netko može pročitati, a možda i pomoći da si popravimo život. To ćemo rado platit, zato i damo da nam se gata. Zato i volimo horoskope (samo ako nam se sviđa što nam piše.)
“OMG to sam totalno ja!, ja isto pročitam horoskop pa prihvatim ako mi se sviđa!” - jesi, Marija, svi smo.
Pronašla sam točno što je Derren napisao i što savršeno ilustrira količinu bulšita kad je u pitanju gatanje - generičko pismo u kojem su se prepoznale sve osobe iz eksperimenta, pa provjeri hoćeš li se prepoznati i ti:
“Vi ste osoba koja se često preispituje. Imate nevjerojatnu sposobnost stvaranja privida da ste jako društvena, čak i jako zabavna osoba - ali to je samo nešto u što možete uvjeriti druge. Sami ste itekako svjesni da je sve to samo krinka.
Ovo znači da ćete se vrlo često uhvatiti kako na nekom okupljanju zapravo igrate neku ulogu. S jedne strane, djelovat ćete kao koumnikativna i zabavna osoba, a s druge ćete se na trenutke jako distancirati i promatrati sve što se događa oko vas, te biti bez ideje kako da se uključite u razgovor. Kasnije ćete u glavi vrtjeti razgovore koje ste vodili i razmišljati što je osoba mislila kad vam je rekla to i to - razgovore o kojima drugi ne bi pretjerano razmišljali.
Kako ste se naučili nositi s ovim konfliktom koji nosite u sebi? Kontroliranjem okoline. Na van volite ostaviti dojam smirene, samouvjerene i stabile osobe (ali kako to radite podsvjesno, često odlazite u ekstreme).
Svoju kontrolu najčešće prepoznajete kad gledate odnose s ljudima oko sebe. Često ljude držite na distanci kako biste zaštitili sebe. U prošlosti su vas neki ljudi razočarali, zato instinktivno držite ljude daleko, sve dok ne odlučite da smiju prijeći tu čarobnu liniju i zakoračiti u grupu vaših bliskih prijatelja. Jednom kad ljude pustite blizu, jako se vežete za njih, zbog čega se možete osjećati povrijeđeno i odbačeno ako izigraju vaše povjerenje.
Vaša sklonost preispitivanju čini vas itekako svjesnima svih ovih osobina. Često se preispitujete do te mjere da se ponekad pitate tko ste zapravo. Postali ste toliko svjesni svojih krinki koje koristite pred drugima da se često pitate jeste li izgubili doticaj vašim pravim, spontanim “ja.”
Vrlo ste kreativna osoba i probali ste iskoristiti svoj talent na mnogo načina. To ne mora nužno biti talent za, primjerice, crtanje; moguće je da se vaša kreativnost manifestira na nešto suptilniji način, ali sigurno je da često imate živopisne, vrlo konkretne ideje koje drugima djeluju pomalo nedokučivo. Postavljate visoke standarde za sebe i u mnogo ste toga pomalo i perfekcionist. Nažalost, zbog toga često ne završavate stvari koje ste započeli, a pomisao na osrednjost vas toliko frustrira da ponekad ne želite ni započeti nešto novo. Ali jednom kad donesete odluku i uključite mozak, sve glatko klizi. Zbog ovoga je vrlo izgledno da razmišljate o pisanju vlastite knjige, ali strah da nećete uspjeti postići da bude baš onakva kakvu želite vas zaustavlja da krenete tim smjerom. Posebno se borite s preprekama kad je u pitanju vaše školovanje, jer imate osjećaj da se ni u tom segmentu ne možete izražavati onoliko slobodno koliko želite.
Vaš odnos s roditeljima (čini se da jedan od njih više nije prisutan, ili je barem emotivno odsutan) je u blagoj krizi. Želite s njima ostati u dobrim odnosima, ali neke stvari koje se događaju u zadnje vrijeme vas frustriraju - više s vaše strane nego s njihove. Zapravo, čini se da oni uopće nemaju pojma kako se osjećate. Ovo djelomično ima veze s činjenicom da ste se u prošlosti u grupama ponekad osjećali izolirano - kao outsider. To uzrokuje da se tako osjećate i trenutno, do te mjere da svjesno pokušavate izbjegavati pripadnost određenoj grupi. Ovo će vam pomoći u razvijanju kreativnosti i karijere. Vrlo ste cinični kad su u pitanju ljudi koji misle moraju pripadati nekoj grupi ili koji pokazuju potrebu da su dio veće zajednice, a osjećate i veliko razočaranje kad vaši “bliski” prijatelji pokazuju interes da krenu istim putem. Zbog toga se duboko u sebi često osjećate odbačeno.
Ipak, zahvaljujući vašoj introspektivnoj naravi, razvili ste nevjerojatan, britak smisao za humor koji vam pomaže da se brzo zbližite s ljudima, zbog čega ste u društvu poznati kao osoba koja često zbija šale. U tome toliko uživate da često isprobavate šale ili imitirati smiješne glasove kad ste sami, kako bi kasnije “spontano” mogli impresionirati druge. Želja da nekog impresionirate je zdrava, a iako vam je često neugodno kad se uhvatite da to radite, nema potrebe da brinete zbog toga.
Također, često imate čudan osjećaj da ste se trebali roditi u nekom drugom stoljeću. Ovo je nešto o čemu više znate sami.
Trenutno vam se u životu događaju velike financijske promjene. Ono što se događalo u ne tako davnoj prošlosti i ono što vas očekuje u nekoliko sljedećih mjeseci su definitivno velike promjene.
Trenutno imate poveznice s inozemstvom koje su jako zanimljive i donijet će neke jako vrijedne i korisne rezultate. Prirodno ste pomalo neorganizirani. Pogled po vašem životnom prostoru bi otkrio kutiju fotografija koje nisu posložene u album, lijekove kojima je istekao rok trajanja, potrgane predmente koje niste bacili i poruke sebi koje su već odavno zastarjele. To ima veze s vašim povremenim nedostatkom motivacije. Vaša snalažljivost i talent zbog kojeg možete biti jako uspješni jednom kad odlučite krenuti je upravo ono što vas ponekad čini lijenom osobom koja voli odlagati stvari. Također, znali ste i odustati od nečeg što želite jer su vam misli odlepršale u drugom smjeru. U vašem domu postoje znakovi da ste jednom imali namjeru naučiti svirati neki glazbeni instrument, ali od toga ste u međuvremenu odustali, ili vam je pao interes. (Ovo se može odnositi i na poeziju ili kreativno pisanje koje ste isprobali i u međuvremenu napustili). Imate nevjerojatnu sposobnost uvjeriti sebe da će vas neka stvar koja vam se trenutno sviđa (ili neka osoba) zanimati zauvijek. Radije ćete se upustiti i isprobati to što vas zanima i skakati od ekstrema do ekstrema, nego se zadovoljiti mrvicama kojima su drugi očito zadovoljni.
Zaključak: Vi ste jako zanimljiva osoba za analiziranje jer ste pomalo kontradiktorni, što vas vjerojatno ne iznenađuje. Nevjerojatno ste bistri i istovremeno otvoreni svim mogućnostima koje život pruža - nešto što se rijetko vidi kod ljudi. Mislim da bi bilo dobro da malo manje propitkujete sebe jer se time udaljavate od drugih, i da malo manje pokušavate kontrolirati kako će vas drugi vidjeti. Mogli biste malo češće dopustiti nekome da vam se približi, ali jasno mi je da u sebi nosite stvari koje ne želite pokazati svima (većinom se ovo odnosi na područje osobnosti/veza/seksualnosti i povezano je s potrebom da se vežete za nekoga, što vam se nikako ne sviđa jer volite samostalnost).
Vaša je osobnost vrlo privlačna, hvala vam što ste sudjelovali i ponudili mi puno više supstance od mnogih.”
To je to.
Baš me zanima u koliko ste se toga prepoznali i u koliko toga bi se prepoznala neka osoba kojoj to date, a ne kažete joj o čemu je riječ.
Ako se niste prepoznali ni malo, to samo znači da ste jako posebna osoba s duboko usađenim instinktom da bježite od uobičajenog, zbog čega se teško nosite s nepravdom.
Ovo nema neku poantu, samo sam htjela s vama podijelit Derrena i Ciganku.
Možda vam je bezveze. A možda vam uštedi pare koje bi jednom nekom dali za gatanje jer je pogodio da imate neparan broj godina.
I naravno, ako vidite Ciganku u BMW-u koja vas par metara od bolnice pita gdje je bolnica i istovremeno vam nudi uvid u budućnost, razmislite: Da stvarno ima moć vizije, valjda bi znala da je bolnica ISPRED nje.
Pssst! Ostale Andreine kolumne pročitajte OVDJE!