Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index
KAKAV uzbudljiv tjedan je iza nas! Karamarko je izašo. Britanija je izašla. Hrvatska je izašla, a možda ne bi da je Čačić dozvolio Pjaci da umoči malo više od vrška kopačke u igru. I onda je još jučer izašla Engleska i sad je Svemir opet na mjestu.
Uglavnom, bila sam u Zadru za produženi… vikend? Tjedan? Ne znam kak se zove kad srijedu zalijepiš za subotu, ali to. Ja i tri frendice, huhu haha, magarac na prvom mjestu, hvala gospođo lektor što ste primijetilA. Bilo je predivno, Zadar je čudo. Svi su visoki i lijepi, grad je prepun ljudi, četvrt pizze u Varoši je 10 kuna ali pizza nema okus kao pizza od 10 kuna nego kao pizza od minimalno 15 kuna. Bio je i Ivano Balić, ne s nama, ali bio je tamo blizu pizze. Jedeš pizzu i gledaš Balića, nije to loše, nije loše uopće.
Bilo je i edukativno. Naučila sam (podsjetila sam se) da su žene lude. Prije nego što počneš urlat na mene, Milojka (mislim da je Milojka novi, ženski Marko), čekaj da ti objasnim. Lude smo. Bila sam sad s tri cure na plaži i lude smo, svaka na svoj način, svaka ima svoj faktor.
Ne govorim o sunčanju, ali i to isto. Jedna je tamnoputa. Jedna je bijela. Jedna je na sredini. I SVAKA želi bit druge boje nego što je. Ova tamnoputa nije zadovoljna jer kad pocrni, onda si je pretamna jer “mi se boja prejako prima i čađava sam i to bude ružno.” Ova bijela bi svaki put kad ova crna kaže “boja” i “prejako prima” u istoj rečenici izvadila šeflju i namlatila ju po glavi. Ova srednja isto nije sretna jer je taman na toj nekoj sredini gdje se ne mora mazat sa faktorom 7 tisuća ali opet, ne može ni pocrnit onak kak bi htjela. Svaka ima svoj faktor i svaka želi tuđi faktor.
To mislim kad kažem da su žene lude, Milojka.
Ljudi su generalno stvoreni tako da žele ono što nemaju, a žene pogotovo.
Na primjer, ja želim imat trbuh Ivane Mišerić jer je to trbuh koji treba uokvirit i stavit u muzej. To joj kažem svaki put kad ju vidim i njoj nije jasno zašto, a nije joj jasno jer ima taj trbuh i ne zna ga cijenit onako kako ga znaju cijenit ljudi koji ga nemaju. Ona bi, s druge strane, htjela malo mojih sisa i ja bi joj dala da mogu (ovo zvuči krivo), a meni nije jasno zašto bi itko htio sise jer su sise neudobne, teške, ne možeš ležat na trbuhu, znojiš se ispod njih (hešteg seksi), kad obučeš usku majicu izgledaš jeftino i svi lijepi badići u Vimens sikretu se NE proizvode u tvojoj veličini jer “ne, ovaj lijepi badić u bojama sreće vam imamo samo do B košarice ali imamo vam ovaj crni sa klasičnim košaricama i ovaj oker boje s interesantnim dezenom” - neću ić na plažu u jugoslavenskom badiću u kojem izgledam kao da se zovem Grozdana, hvala vam, gospođo. (Isprike Grozdani, ali mislim da se i ti slažeš sa mnom).
Tako to ide.
Kovrčave cure bi ubile za ravnu kosu, cure s ravnom kosom često znaju kovrčavima reć “joj, blago tebi, moja kosa je tak dosadna”, cure s kosom koja nije ni kovrčava ni ravna nego puflasta metla samo žele da im se kosa odluči u kojem smjeru želi ić jer je takva kosa kao predoperativni transseksualac koji je napravio sise ali još uvijek ima pimpek (Bruce Jenner kosa) - uglavnom, sve bi nešto drugo, kao kad u restoranu u tuđem tanjuru vidiš nešto drugo i to ti izgleda bolje samo zato što nije na tvom tanjuru.
Na primjer, ja sam prirodna plavuša i donedavno sam full jako htjela ne bit plavuša. “Kak si ti prirodna plavuša, Andrea, pa imala si ombre sa smeđim izrastom?” Zato jer sam farbala izrast u smeđe, Milojka, zato. Znam da to nije najuobičajenija stvar na svijetu, ali ljudi imaju svakakve preferencije koje su neuobičajene - na primjer, prije 2 tjedna je izašao članak o ženi koja je dala otkaz na poslu kako bi mogla biti doma i 24/7 dojiti svog MUŽA. Dojit muža, vidiš kak je to što sam ja plavi izrast farbala u smeđe zapravo benigno. “Jao pa zašto farbat plavu kosu, ja da sam prirodna plavuša ja bi bila tak sretna…” - možda bi, Milojka, možda bi, a možda bi htjela imat ono što nemaš, jer kao što sam rekla, žene su lude i stalno bi nešto što nemaju. Zato industrija cipela ne propada, jer koliko god crnih cipela s otvorenim prstima imaš, uvijek želiš još crnih cipela s otvorenim prstima, jel tak Ivana Š.?
Pa ne obraćaš pozornost na ono što imaš nego ganjaš baš to jedno (ili devet) što nemaš. Da mame mame ne brane svim sekama da ljube mornare, “ćisto sumljam” da bi im seke i dalje htjele dat svoje male usne.
Sve bi mi htjele nešto što ima netko drugi, a taj netko drugi vjerojatno želi nešto što imamo mi i onda nitko nije sasvim sretan.
Tamnopute cure žele bit svjetlije, svjetle cure žele bit čađave, niske cure žele bit visoke, visoke cure žele bit niže jer su prevelike u štiklama, cure s J.Lo guzicom žele manju guzicu, cure s Justin Bieber guzicom (ja) bi dale sve na svijetu da im hlače više ne padaju, cure s anemičnim obrvama žele debele obrve pa ih crtaju, cure s debelim obrvama ih čupaju i postaju cure s tankim obrvama koje ih crtaju pa opet nitko nije zadovoljan i tako u krug… uvijek još, uvijek ono drugo, baš ono što nemaš jer je zabavnije trčat za onim što nemaš nego bit sretan s onim što imaš. Ne bi se čudila da negdje postoji cura koja ima prekrasnu, čistu kožu i želi prišteve jer bi to njenom licu dalo povremeni karakter. Male su šanse, ali kako kaže The Game: “Anything’s possible if 50 fucked Vivica” - tako da možda negdje na Grenlandu živi i takva djevojka. Sigurno, Milojka, jer smo lude, ne u lošem smislu, nego u faktičnom smislu.
Pogotovo kad nam u časopisu obećaju da uz ovih 5 laganih vježbi možemo imat guzicu ko J.Lo. Trbuh kao Cameron Diaz. Sise ko Sofia Vergara. Celulit etiopijskog dječaka. Ne možeš imat to, barem ne sve odjednom, a pokušavaju nam prodat da se može i zato smo lude.
Gledam te moje cure na plaži i sve su tak lijepe, svaka ima svoj faktor, a svaka gleda tuđi faktor i želi ga posudit, barem malo, jer nam posvuda lažu da svi možemo imat sve odjednom.
“Danas se od svake žene očekuje da ima plave oči, pune usne poput Španjolke, klasičan mali nos, kožu bez dlaka poput Azijatkinje, preplanuli kalifornijski ten, guzu poput jamajkanske plesačice, dugačke noge poput Šveđanke, mala stopala poput Japanke, trbušne mišiće poput lezbijke koja je vlasnica teretane, ruke Michelle Obame i grudi poput lutke. Osoba koja se najviše približila svemu ovome je Kim Kardashian, koju su, kako znamo, stvorili ruski znanstvenici kako bi sabotirali američke sportaše” - kaže Tina Fey i dobro kaže. Plus, pogle na kaj liči Kim Kardashian, žena je dvije operacije udaljena od toga da službeno postane luftić, što nije dobro jer te Česi onda žele jahat do Brača a to nitko ne želi.
U moru recepata za “bikini body” iliti tijelo za plažu koje nam nude u časopisima i koje garantira sreću, evo ti moj recept za beach body:
1. Dođi na plažu
2. Ponesi tijelo
I još jedan recept za sreću - na plaži i generalno u životu: Prestani se uspoređivat s drugima i htjet imat tuđi trbuh. Tuđu kosu. Tuđu guzicu. Nemreš to, imaš svoje.
Ljudi ne postaju sretni kad oblikuju tijelo do (samopercipiranog) savršenstva nego kad oblikuju glavu (ne mislim na plastične operacije, djevojko, ne to). Ak nisi zadovoljan u glavi, nema te J.Lo guzice koja će te učinit sretnom osobom.
Znaš kak kažu na Pinterestu, “The things you take for granted someone else is praying for”, pa je onda možda pametnije bit sretan s onim što imaš nego bit nesretan zbog onog što nemaš jer ćeš uvijek nešto nemat i htjet još, a to nije dobro, pitaj Sanadera.
Prestani gledat tuđi faktor, imaš svoj.
Ne možeš imat sve odjednom, a ni ne moraš. Jedino što možeš (i moraš) imat odjednom su dvije obrve, sve ostalo je marketing.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.