PROČITAVŠI četvrtu knjigu iz serijala o detektivki Eriki Foster, shvatit ćete da ovaj autor ima još mnogo toga u rukavu.
Nakon fenomenalnih ''Žena u ledu'', ''Noćna grabežljivica'' i ''Mutna voda'' koje su podjednako dobre, ovom knjigom, naslova ''Posljednji dah'' (engl. The Last Breath), kao da je mrvicu podigao letvicu i pružio nam više. Malo, ali dovoljno da se zainteresiramo za još.
Balansirajući Erikin privatni i poslovni život te provlačeći kroz njih gnjusni slučaj, autor nas je zaintrigirao od prve te apsolutno do posljednje stranice. Iako zvuči kao klišej, potpuna je istina. Postojali su ovakvi romani i prije i nije Bryndza prvi koji je zaplivao ovim žanrom, ali uspješno manevrira spajajući klasično i moderno te nam donosi sve uvrnutije slučajeve i sve zanimljivije potrage.
Kad slučajni prolaznik u kontejneru za smeće pronađe pretučeno i izmučeno tijelo mlade žene, upravo je Erika jedna od detektiva koji se usred noći nađu na mjestu zločina. Spletom okolnosti, ovoga puta slučaj nije u njezinoj nadležnosti, ali njezina pronicljivost i snalažljivost dovedu do toga da, dok se bori ne bi li dospjela u istražni tim, pronalazi sličan neriješen slučaj koji povezuje isti modus operandi.
Njezin pronalazak uzet je na razmatranje, ali još uvijek nije primljena u tim, što se promijeni doslovno preko noći jer detektiv na čelu istrage, koji je ujedno i Erikin trn u peti, umre od srčanog udara, a u sličnim okolnostima nestala je još jedna mlada žena.
U vrtlogu potrage za neopisivo sadističkim otmičarem i ubojicom, Eriki se privatni život pomalo isprepliće s poslovnim, što ona pokušava prekinuti, ali jednom kad je brana popustila, teško da ju samo ona može pokrpati. Svjesna je da nakon svih gubitaka koje je preživjela na oba plana još nije spremna, iako bi po svemu trebala biti.
Usporedno prateći zločin i istragu istog, što je omogućeno nama čitateljima, pitate se kako je moguće da počinitelj koji svoje žrtve vreba preko društvenih mreža već nije uhvaćen. No njegov sociopatski poremećaj toliko je kontroliran, a on sam smiren, da ne napravi gotovo nijednu pogrešku. No na tragu mu je jedna od najboljih detektivki, i to ona koja ne priznaje poraz. Dok vrijeme najnovijoj žrtvi otkucava, pitanje je tko je u prednosti.
Robert Bryndza od onih je autora koji se prilagođavaju vremenu u kome živimo i koji piše o tehnologiji koja nam je dostupna. Nažalost, njegova je priča ona koju možete pročitati na stranicama dnevnih novina pod rubrikom crna kronika. I dok bismo mi trebali upravljati svojim životima na društvenim mrežama, u većini slučajeva ispada da je obratno i da one upravljaju nama.
Facebook, Instagram, Tinder – i sama ne znam koje sve aplikacije – duboko su prodrle u ljudske živote, i ponekad nismo ni svjesni da se, iako bile naoko nevine, iza digitalnih kulisa možda kriju opasni, bolesni vrebači i grebatori. Upravo jednog takvog predstavio je Bryndza, ulazeći u njegovu psihu gotovo nadnaravnom vještinom. Srećom, na kraj mu je stala detektivka Erika Foster; no u stvarnom životu možda netko neće imati sreće da na njegovom slučaju radi jedna takva sposobna i intuitivna policajka, spremna na sve kako bi spriječila mogući zločin ili istražila postojeći. Još jedan hit perspektivnog autora koji nas ne prestaje ugodno iznenađivati.