Foto: Guliver Image/Getty Images
TRI PUTA Hrvatska je igrala dodatne kvalifikacije za velika natjecanja i svaki put je prošla.
Podsjetimo se kako je do njega došlo: SP 1998 izborila je u play-offu preko Ukrajine, EP 2004 dohvatila je nakon eliminacije Slovenije, kao i posljednje veliko natjecanje, Euro 2012, kada je izbacila Tursku.
SP 1998: Play-offa ne bi vidjeli da nije bilo Schmeichela, a broncu da nije bilo suca Pedersena!
Mitska bronca u Francuskoj kovala se puno prije ljeta '98, točnije u kasnu i hladnu jesen 1997. Hrvatska je tada na jedvite jade došla iti do dodatanih kvalifikacija, jer u zadnjem kolu skupine nije ovisila samo o svojoj pobjedi nad Slovenijom u Ljubljani, do koje je i došla. Trebalo joj je da rasterećena Danska, pobjednica skupine, ne izgubi od Grčke u Ateni, jer bi onda Grci išli u baraž. Peter Schmeichel izvodio je čuda i Grci nisu pobijedili, a Hrvatska je otišla u dodatne kvalifikacije, gdje ju je čekala Ševčenkova Ukrajina
Norveški sudac Rune Pedersen će svoju ljubav prema Hrvatskoj po prvi put iskazati 15. studenog '97 u Kijevu, na uzvratnoj utakmici dodatnih kvalifikacija za nogometno SP.
Hrvatska je prvi ogled u Zagrebu dobila 2:0, ali je za Blaževićev kukavičluk i ziheraštvo u uzvratu, osveta stigla već u 4. minuti, kada Ševčenko zabija za vodstvo Ukrajine. Hrvatska je u potpunom raspadu, Ćiro ne zna što napraviti i već osam minuta poslije, Ševa zabija za anuliranje hrvatske prednosti. Svjetsko prvenstvo se činilo jako daleko, trebalo se sada ne osramotiti, ali uskače tada dobri Pedersen, poništava regularan gol i nakon 20 minuta Bokšićev odbijanac završava u ukrajinskoj mreži. Ostalo je povijest.
Opisujući čin (za koji bi, da ga je napravio Hrvatskoj, bio osuđen kao omanji zločinac) hrvatski novinari su koristili zgodne izraze kao "poguranac", "vjetar u leđa" i čak se zlurado naslađivali nad ukrajinskim ogorčenjem zbog bezočne krađe.
Pedersenu će svoju kroatofilnost pokazati i u četvrtfinalu SP sljedećeg ljeta kada je mogao (ali i nije morao) isključiti njemačkog braniča Wornsa nakon faula nad Šukerom na centru. Pogađate, Nijemcu se zacrvenilo pred očima i do kraja smo gledali hrvatsku simultanku.
Sastav Hrvatske na uzvratnoj utakmici play-offa za SP 1998 u Kijevu:
Mrmić - Šimić (N. Kovač 56'), Soldo, Jurić - Šarić, Asanović (Tudor 89'), Jurčić, Boban, Jarni - Šuker, Bokšić (Vlaović 63')
EP 2004: Dado Pršo!
Šest godina kasnije, Vatrenih nije bilo, neslavno su se ugasili na SP-u 2002, a umjesto Ćire, reprezentaciju je vodio Otto Barić. I ova generacija osigurala je dodatne kvalifikacije uz puno teškoća, tek pobjedom u zadnjem kolu na Maksimiru protiv rasterećene Bugarske, dok je Belgiji odgovarao bilo koji durgi rezultat da zauzme mjesto Hrvatske u play-offu.
A tamo su protiv Slovenije, Hrvatsku čekale utakmice visokog rizika, koji je bio još viši za brojne slovenske navijače koji su 15. studenog 2003. došli u Zagreb na prvu utakmicu doigravanja. Nastradali su mnogi automobili sa slovenskim registracijama, a oko stadiona bilo je nekoliko ozbiljnih tučnjava.
Slovenci su međutim puno lakše podnijeli te "poteškoće", jer su njihovi nogometaši s Maksimira donijeli aktivnih 1:1 (Pršo / Šiljak) za ratnički uzvrat na starom Bežigradu.
Užasno mučna utakmica s malo prilika (aktualni izbornik Kovač pogodio je stativu) i puno prekršaja, za Hrvatske navijače postala je još nepodnošljivija kada Tudor prije isteka sata vremena igre, pri rezultatu 0:0 pred sucem Meierom kosi Karića za drugi žuti karton, pa je po gol vrijedan prolaska i to protiv potpuno bunkeriranih Slovenaca, trebalo ići s igračem manje.
Donijeli su ga Tomo Šokota ubačajem i sjajni Dado Pršo egzekucijom, iako je bio u teškoj situaciji i okružen Slovencima. Hrvatska je izdržala još pola sata, kada su domaćini konačno krenuli po gol i zasluženo otišla u Portugal.
Sastav Hrvatske na uzvratnoj utakmici play-offa za EP 2004 u Ljubljani:
Pletikosa - Srna, Šimunić (Babić 53'), R. Kovač, Živković - Rosso, N. Kovač, Tudor, Rapaić (Tomas 70') - Šokota, Pršo (J. Leko 76')
EP 2004: Bilićeva katarza u Istanbulu
Bilićeva tegobna odiseja kroz kvalifikacije i trijumfalni play-off za posljednje veliko natjecanje, EP 2012. još živi u sjećanju, pa ćemo na to podsjetiti nešto sažetije.
Hrvatska se u skupini sramotila kao i sada pod Štimcem, a poraza od Gruzije u Tbilisiju i Grčke u Pireju nitko se više ne želi sjećati.
Za razliku od prethodnih slučajeva, ovaj put prolazak play-offa riješen je u prvoj utakmici, jednoj od najboljih u Bilićevom šestogodišnjem mandatu, kada je Turska u Istanbulu pobijeđena 3:0.
Ćorluka je odigrao utakmicu života, iako ozlijeđen i na lijevom boku, odakle je asistirao Oliću za prvi gol, a sam je zabio treći. Jedan je dodao Mandžukić. Uzvrat u Zagrebu završio je kao formalnost, 0:0.
Sastav Hrvatske na prvoj utakmici play-offa za EP 2012 u Istanbulu:
Pletikosa - Vida, Schildenfeld, Šimunić, Ćorluka - Srna, Modrić, Dujmović, Rakitić (Pranjić 83') - Mandžukić, Olić (Jelavić 85'