Kolekcionarska nogometna religija: Kako je sve počelo?

Svi ljubitelji ovog kultnog hobija ili oni koji će to tek postati, napokon će doći na svoje. Nažalost, kod nas je nepisano pravilo, uvriježeno tumačenje, baš kao u slučaju stripa, da je ova vrsta zanimacije rezervirana isključivo za djecu, ali pravi ljubitelji ove svevremenske tradicije (bez obzira na godine), već odavno su na ovu temu prestali ulaziti u bilo kakvu ozbiljnu polemiku sa ''odraslima''. Jer takvi jednostavno ne razumiju neke stvari. 

 

 

Ne razumiju kako je neopisiv  taj osjećaj iščekivanja i strepnje. Hoćemo li imati sreće i dobiti što manje duplikata? Kako i gdje pronaći ''braću po sličicama'' s kojima ćemo moći razmjenjivati duple sličice i s kojima ćemo tu i tamo moći zaigrati te divne (tu sad već ulazimo u onu domenu rezerviranu za romantizam i nostalgiju) igre našeg djetinjstva. 

 

 

 

Preko tih sličica smo učili i naučili množenje i dijeljenje, one su nam služile kao nekakvo alternativno platežno sredstvo umjesto klasičnog novca, a i zavidna kolekcija sličica dobro bi došla kao inicijacija u društvo starijih koji bi te zajedno sa tvojim sličicama prihvatili kao sebi ravnog. Međutim, danas, taj prvobitni duh kolekcionarstva doživljava stagnaciju, posebice među mlađom populacijom. Danas, kad internetska revolucija poput tsunamija nosi  sve pred sobom te poput svake prave revolucije jednostavno guta svoju djecu rasipajući im pažnju na milijardu i jedan segment, ne dopuštajući da heroji budu heroji više od jedan dan, nekad , u neka druga vremena klinci su umjesto klipova s youtubea i igraćih konzola u rukama odrastali s loptom među nogama i sličicama u rukama.

 

S druge strane, teško je u društvu koje se bori za golu egzistenciju, odvojiti vrijeme i novac za jedan ovakav hobi, ali oni najuporniji uporno prkose nedaćama i preprekama, boreći se za svoje "mjesto pod suncem". Ovo upravo i jeste jedna priča, kojom se želi ostaviti validan pisani trag jednog kulturnog fenomena, a ujedno je i apel za dodatnu popularizaciju ove vrste zabave (kod nas) među širokim narodnim masama.

 

 

Sve je počelo 1961. godine, kada su braća Giuseppe i Benito Panini  iz talijanskog grada Modene, počeli distribuirati svoje albume i sličice po čitavoj Italiji. Njima dvojici su se dvije kasnije  priključila i ostala dva brata iz obitelji Panini, Umberto i Franco. Na naslovnoj stranici prvog albuma, koji je bio posvećen talijanskom nogometnom prvenstvu  za sezonu 1961./62.,  bio je nogometaš Milana Nils Liedholm (inače, dok je igrao u Milanu Liedholm nije pogrešno dodao loptu tri godine i legenda kaže kad je to napokon napravio, da se cijeli San Siro ustao na noge i skandirao mu), dok je prva štampana sličica bio kapetan Intera, Bruno Bolchi. Od ostalih zanimljivih imena, koja su se našla u ovom raritetnom albumu, izdvajamo tandem Milana Cezare Maldini - Giovanni Trapattoni  te  Juventusovog Argentinca Omara Sivorija. Tada se nije moglo ni naslutiti, kakve mitske proporcije će dostići vrijednost ovog albuma, čija se cijena danas procjenjuje na nekoliko tisuća eura! 

 

 

Prvi album posvećen svjetskim nogometnim prvenstvima izašao je  1970. godine za Mundijal u Meksiku i u njemu se ukupno našla 271 sličica. Danas, ovaj album predstavlja “Sveti gral“ za sve kolekcionare širom svijeta. Kasnije će se pokazati, da je upravo ovaj album označio prekretnicu među fanovima u Italiji i ostalim (pojedinim) dijelovima Europe, iako ljudi iz Paninija smatraju da je vrhunac prodaje uslijedio krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. 

 

Tvrtka danas ima godišnji obrt od nekoliko stotina milijuna eura, koji za vrijeme svjetskih prvenstava u nogometu dostigne megalomanski profit od gotovo 500 milijuna eura. Samo je sličica nogometaša, do danas je odštampano preko 30 milijardi, a suština tehnologije je desetljećima ostala nepromijenjena. Na specijalnoj mašini se odštampaju dva lista duga nekoliko desetaka metara sa samo jednom sličicom, koji onda idu u mašinu koja ih reže, pa ih po metodi slučajnog uzorka pakuje u kesice. Ova izdavačka kuća, trenutno zapošljava oko 750 ljudi širom svijeta, a svoje predstavnike ima u više od 100 zemalja. Autorska prava za izdavanje (u ovom slučaju albuma svjetskih prvenstava) plaća Svjetskoj nogometnoj federaciji (FIFA-i) koja izbjegava otkriti o kojoj sumi se radi, ali i nacionalnim federacijama s kojima i direktno pregovara da bi mogla da objavljuje sličice njihovih reprezentativaca.

 

 

Idejni tvorac ove izdavačke kuće, Giuseppe Panini, volio je zagonetke i slagalice. Također je bio i autor križaljki, pod kojima bi se potpisivao sa pseudonimom “Vitez“. Upravo to ga je i navelo, da za oficijelni logo svoje firme izabere viteza na konju, koji je danas najprepoznatljiviji simbol za albume i sličice u čitavom svijetu. Umro je 18. listopada 1996. godine u 71. godini života.

 

 Kod nas su  nogometni albumi doživjeli svoje premijeru 1974. godine, kada je tadašnja domaća izdavačka kuća “Dečje Novine“ iz Gornjeg Milanovca, u kooperaciji sa ovom talijanskom izdavačkom kućom, na tržište plasirala službeni album posvećen svjetskom prvenstvu, koje se te godine igrano u Zapadnoj Njemačkoj. Ovo (slobodno ćemo reći revolucionarno) izdanje albuma, u kojem se našlo okruglo 400 sličica, poslužilo je kao generalna najava “buma“ koji je tek trebao uslijediti.  Kao produkt ove suradnje, uslijedila su mnogobrojna zajednička izdanja za područje Ex-Yu, među kojima su najveće tiraže dostizali upravo albumi sa nogometnom tematikom (“Španjolska 82“, “EURO 84“, “Meksiko 86“...).

 

Antologijsko izdanje albuma “Italija 90“, u bivšoj je državi probilo sve do tada postavljene i magične granice tiraža, pošto je prodano u preko 100 tisuća primjeraka! Ovaj album, koji je simbolično označio kraj jedne države i svih ljudskih moralnih vrijednosti na neodređeni period, do danas je ostao sinonim za najuspješnije i najplodnije vrijeme među svim kolekcionarima (zanimljivost tog albuma je da u sastavu Italije nije bilo mjesta za legendarnog Salvatorea Tota Schillacija, najboljeg strijelca tog prvenstva. Sličan kiks napravili su i 2002. kad je smatrao da nema potrebe za svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji uvrstiti u momčad Brazila jednog Ronaldinha).

 

 

Ipak, svijet kolekcionarstva  sličica ima i jednu svoju drugačiju stranu, čak bi mogli reći i tamnu, posve lišenu romantiziranog idealiziranja o kojem smo pisali gore. U svijetu danas postoji posebna "sorta" ljudi (sakupljača, kolekcionara...) koja bukvalno živi i egzistira od preprodaje albuma i sličica. Ako se uzme u obzir, da se cijene nekih raritetnih izdanja mjere u stotinama, pa čak i tisućama eura, jasno je da ta mala i “odabrana“ grupica itekako ima svoje interese u cilju popularizacije ovog hobija. Neki od ovih ljudi, posjeduju i impozantne kolekcije raznih albuma i sličica, a slobodno se možemo zapitati, da li se upravo tu nalazi ta tanka nit, koja prijeti da ih od kolekcionarskih zaluđenika pretvori u profitabilne i proračunate materijaliste? Postoji li termin kolekcionarska draž i što je još važnije, je kod njih prisutan ovaj osjećaj, pitanje je na koje vjerojatno ni oni sami nemaju adekvatan odgovor. 

 

 Ipak, valja vjerovati da je onih drugih puno više. A za njih su danas igre počele!