BARCELONA je dugo živjela na idealu da predstavlja puno više od običnog nogometnog kluba. ”Mes que un club”, rekli bi Katalonci. Međutim, može li se nogometni velikan osloniti na te ideale u današnjem dinamičnom svijetu? Ili će morati postati ono čega su se oduvijek bojali, samo još jedan nogometni kub, piše Umid Kumar Dey za Fox Sports Asia.
>>> Barcelona nije prestala trošiti nakon odlaska Neymara
>>> Službeno: Barcelona platila Ajaxovo čudo od djeteta 75 milijuna eura
U vrijeme dok se Twitter počinjao probijati kroz svijet društvenih mreža, ideja da ljudi sličnih interesa dijele svoje stavove i komuniciraju zainteresirala je ljude. Jednu takvu zajednicu stvorili su zaljubljenici u nogomet. Nije imala tako veliku bazu kao danas, ali ipak je bila snažna. Barcelona je u to vrijeme bila na vrhuncu ere Pepa Guardiole i njeni su navijači neprekidno Twitterom širili svoj ponos na karakter kluba.
Barcelonin DNK postao je zaista nešto posebno. Xavi Hernandez je to isticao dok je nagovarao Cesca Fabregasa da napusti Arsenal. Imati Barcelonin DNK značilo je biti drukčiji od ostalih. Kao što je Barcelona, smatrali su oni, bila drukčija od ostalih klubova – ”mes que un club” (više od kluba).
Galacticosi su upravo doveli Cristiana Ronalda, Kaku, Karima Benzemu i Xabija Alonso u istom prijelaznom roku, potrošivši više od 250 milijuna eura. Danas bi s tim iznosom bilo teško angažirati i dvojicu igrača svjetske klase. Međutim, potrošiti 250 milijuna eura u jednom prijelaznom roku bio je ogroman posao u prošlom desetljeću.
Barcelona je u međuvremenu stvorila gotovo kompletnu momčad od izdanaka vlastite nogometne akademije. I nije to bila samo momčad, bila je to jedna od najboljih momčadi u povijesti nogometa. Jezgru momčadi činili su Xavi, Victor Valdes, Carles Puyol, Sergio Busquets, Gerard Pique, Andres Iniesta i Lionel Messi, a svi su prošli kroz akademiju. Pedro Rodriguez, Guardiolin džoker, također je došao iz La Masije.
Jedini istaknuti igrač koji nije prošao Barcelonin podmladak bio je Dani Alves. Iako su pomogli u osvajanju trostruke krune 2009. godine, Samuel Eto’o i Thierry Henry nisu bili dugo u klubu, baš kao ni David Villa, koji je bio ključan igrač u prvoj sezoni po dolasku u Barcelonu 2010. godine.
Ukratko, bila je to idealna momčad, izgrađena od članove Barcelonine akademije i pojačana s ponekom prinovom izvana. Bio je savršeni primjer kako se klub treba voditi. I igrači i navijači držali su se te linije uzvišenosti i nadmoći koja je bila na vrhuncu u posljednjim godinama Pepa Guardiole.
Međutim, danas više nema ništa sveto ili jedinstveno u Barceloni, to više nije ”Mes que un club”. Oni i dalje pokušavaju zadržati taj imidž, ali iskrivio se do neprepoznatljivosti. Budući da se stvari kontinuirano mijenjaju, teško je točno odrediti u kojem trenutku se Barcelona promijenila. Detaljnija analiza pokazat će da La Masia jednostavno više nije mogla ispunjavati nerealne standarde koji su pred nju postavljeni.
Kad je trebalo zamijeniti Davida Villu, među juniorima nije bilo nijednog napadača koji bi imao približnu kvalitetu. Isto se dogodilo i u slučaju Andresa Inieste i Xavija (iako je Thiago bio spreman kao zamjena, Barcelona ga nije mogla zadržati). U slučaju Carlesa Puyola, igrači poput Marca Bartre i Martina Montoye nikad nisu bili dovoljno dobri. Ironija je da su igrači proizašli iz akademije Real Madrida u posljednjih desetak godina imali bolji učinak nego Barcelonini. Ali to je već neka druga priča, zadržimo se zasad na Barceloni.
Uz akademiju koja ne proizvodi dovoljno talenata ili ih uopće nije u stanju stvoriti, Barcelona se morala okrenuti jedinom rješenju kako bi održala svjetsku klasu – potrošnji na tržištu. Od 2010. godine samo su Manchester City i Chelsea potrošili više novca na transfere od Barcelone, koja je u nove igrače uložila nevjerojatnih 1,44 milijardi eura. A ako je vjerovati nogometnom blogu Swiss Ramble, nijedan klub u Europi nije ni blizu Barceloni kad su u pitanju plaće igrača. Prošle sezone katalonski je klub na igračke plaće potrošio 487 milijuna eura, odnosno 92 milijuna više nego drugoplasirani Real Madrid.
Još je šokantniji omjer plaća i prihoda. Trenutačno na plaće odlazi 70 posto Barceloninih prihoda (samo Girona i Valencia troše više), a u sezoni 2012./2013. taj je postotak bio samo 43 posto. I na kraju, Barcelona je nedavno objavila da kupuje Frenkieja de Jonga iz Ajaxa. Prema službenim izvorima, Barcelona je već platila 75 milijuna eura i još mora platiti 11 milijuna raznih bonusa, što znači da će De Jong ukupno koštati 86 milijuna eura. Ni to nije sve, jer će mladi Nizozemac godišnje zarađivati 16 milijuna eura, što će dodatno opteretiti masu plaća.
Real Madrid dobio je nadimak Galacticosi zato što je prvi počeo trošiti astronomske svote na globalne nogometne zvijezde. Međutim, trenutačno Barcelona više zaslužuje taj nadimak, jer kad je riječ o potrošnji, katalonski je klub ostavio najvećeg rivala daleko iza sebe. Klub više nema ideale na kojima je stvoren Barcelonin DNK. Nema tu više ništa sveto, to je jednostavno samo još jedan klub, zaključuje Umid Kumar Dey.