MARKO ROG otišao je iz Napolija na posudbu u Sevillu, gdje će ostati do kraja polusezone. Igrača predodređenog za veliku karijeru, rekordera HNL-a kojeg je Zdravko Mamić platio Slavenu Žužulu pet milijuna eura, još čekamo da pokaže ono zbog čega ga se treneri, unatoč maloj minutaži, teško odriču. Rog može igrati praktički sve, samo to još nije pokazao.
Sada se 24-godišnjak bori za oživljavanje karijere. I premda je Sevilla vrhunski klub s prekrasnim uspomenama za Hrvate, pred Rogom je najteži ispit u karijeri. Sinoć je s klupe gledao kako Barcelona uništava njegovu momčad (6:1).
Puno je faktora koji hrvatskom reprezentativcu ne idu u prilog, a prvi je konkurencija. Sevillin vezni red nije ništa lošiji ni slabiji od Napolijevog.
Ever Banega vjerojatno bi bio najbolji playmaker svoje generacije da nema problema s alkoholom i glavom koja zbog alkohola boli ujutro. Ali i kao takav je nezamjenjiv Sevillin metronom, igrač koji daje ritam usporenom napadu na postavljenu obranu. Pablo Sarabia izrastao je u najopasnijeg i najubojitijeg ofenzivnog veznjaka lige izvan velike trojke modernog španjolskog nogometa. Franco Vazquez jedan je od najelegantnijih i najpodcjenjenijih veznjaka na svijetu. Njih trojica već treću sezonu u kontinuitetu nose igru Seville i njihove pozicije prilično su čvrsto zacementirane. Rogova najveća konkurencija u tom pogledu bit će Ibrahim Mamadou i Roque Mesa. Prvi je izraziti defenzivac koji zbog problema s ozljedama nije previše igrao, a u Andaluziju je stigao prije tek pola godine. Roque Mesa igrač je koji je stigao prije godinu dana, ali je u rošadama trenera Machina našao minute koje zna iskoristiti.
On je zapravo Rogova meta, tip od kojeg mora biti bolji da bi dobio šansu. Donekle su slični igrači u tome da su obojica veznjaci niskog težišta, sposobni iznijeti loptu u trku kroz suparničke linije. Razlika je u tome što je Rog u tome bolji i opasniji, ali Mesina prednost leži u uigranosti s ostatkom ekipe i poznavanjem sistema iznutra. Pablo Michel stvorio je od Seville jednu od najbolje organiziranih ekipa lige. Sistem je to u kojem nema mjesta za nepredviđene greške, preuzimanja tuđih uloga ili prostora, ostavljanja nebranjenog prostora ili driblinga viška u sredini terena. Marko Rog može kroz dogledni period Sevilli donijeti više od Mese, ali starta s lošije pozicije – s mnogo manje iskustva i poznavanja prilika na terenu i u svlačionici.
Dodatno, Sevilla igra u sistemu s 3 braniča od početka sezone, ali se isprofilirala struktura koja ovoj ekipi najbolje leži u sredini terena. Ona se sastoji od dvojice povučenijih veznih igrača zaduženih za distribuciju lopte i kontrolu suparnikove tranzicije i jednog ofenzivnog veznog. S obzirom na to da je pozicija ofenzivnog veznog igrača rezervirana za Sarabiju ili Vazqueza, jasno je kako će Rog svoje mjesto morati tražiti iza njihovih leđa, u liniji s Banegom. A taj igrač mora moći i sačuvati loptu i započeti napad, ali i braniti velik prostor koji Sevillini bočni igrači ostavljaju iza svojih leđa – baš o kontroli tog prostora ovisi stabilnost cijelog sistema koji je ove sezone na odličnoj razini. Može li Marko Rog ispuniti te zadatke? Nažalost, mi to ne znamo.
Koliko je klasa vječna, a forma prolazna?
Marko Rog je talent kakvog bi poželjela svaka reprezentacija, ali on više nije toliko mlad. Ima nevjerojatnu sposobnost stvaranja viška u primanju lopte i prvi korak kojim može svakog suparničkog veznjaka ostaviti iza svojih leđa. I u Dinamu je pokazivao visoku radnu etiku na terenu, a kada je kao golobradi mladić na Euru u Francuskoj odigrao najbolji flaster na Iniesti koji sam ikad vidio, nije bilo sumnje da ovaj dečko može postići jako puno. Napoli je u teoriji bio idealna destinacija. Tamo su ga dočekali trener koji će ga naučiti važnosti pozicioniranja u svim fazama igre, liga koja će mu ubrizgati dodatnu dozu igračke inteligencije i prosudbe situacija te vrhunski suigrači koji mogu ispraviti njegove greške, ali će isto očekivati zauzvrat. Nažalost, to vrijedi samo pod premisom da Rog igra. A Rog nije igrao, gotovo ništa.
Pola utakmice mjesečno
Otkad je napustio Dinamo, prije dvije i pol godine, Rog je odigrao 1547 minuta nogometa. Kada bismo to podijelili s periodom trajanja jedne utakmica, dolazimo do brojke od 17 utakmica. U prijevodu, nešto više od pola utakmice mjesečno. Ali tih 1547 minuta uglavnom predstavljaju neaktivnu minutažu, onu kada igrač u igru uđe jako kasno, uglavnom kada je susret završio. U svojoj cijeloj karijeri u Napoliju Rog je startao u deset utakmica. To je premalo za mladog igrača da se razvije, a vrlo često premalo da se i dokaže. Njegov najveći problem je što danas nitko ne zna je li on bolji igrač nego što je bio prije dvije godine. I ako je napredovao, je li to dovoljno da zaigra u jednom od najboljih klubova najjače svjetske lige. Konačno, samopouzdanje mladog igrača najfragilnija je stvar u nogometu. Pitanje je i vjeruje li Rog sam sebi da u Sevillu nije stigao na izlet. Njegova kvaliteta nikad nije bila upitna, ali ne znamo koliki je igrački i emocionalni ožiljak na njemu ostavila putešestvija na jugu Italije. A vremena da dokaže i sebi i drugima kako je on i dalje stari, odnosno bolji Marko Rog, sve je manje.
Ne treba zaboraviti ni to kako Napoli i Sevilla nisu postigli dogovor oko transfera te je Rog u Španjolskoj na posudbi. I pitanje je koliko će klub koji ima velike ambicije čekati i biti spreman razvijati igrača kojeg im Napoli, čak i u slučaju da se dokaže, može puno skuplje naplatiti nego što je mogao prije tjedan dana. Pred Markom Rogom najveći je izazov, ali razlika između velikih talenata i velikih igrača stvara se baš u takvim situacijama.