18 GODINA nakon završetka rata koji je navodno počeo na maksimirskom stadionu i 14 godina poslije dvoboja s krnjom Jugoslavijom, Hrvatska će prvi put igrati protiv samostalne Srbije.
"Jugoslavenski" i europski derbi
Rusija i Gruzija su molile Fifu da ne budu zajedno u skupini zbog međusobnih "otvorenih pitanja" i udovoljeno im je, dok Hrvatska i Srbija nikad nisu tražile tako nešto. Problem je za vrijeme rata riješen međunarodnom izolacijom Srbije i sankcijama, a nakon rata su bile ispunjene želje stručnjaka za sigurnost s obje strane granice da ždrijeb ne spoji ove dvije reprezentacije. Sve do sada.
Prije 20 godina šefovi država su imali vruću liniju, ali sada neće zajedno u loži gledati utakmice
Bolje je što će se igrati nakon što je "prošlo neko vrijeme", ali ne treba sumnjati da će tribinama s obje strane Dunava ključati mržnja, a i Josipović i Nikolić surađuju nešto lošije nego Franjo i Slobo.
Ali, ne može biti vrelije nego na Marakani i Maksimiru u kvalifikacijama za Euro 2000., samo što je tada Hrvatska nastupala protiv "SR Jugoslavije", kako se zvala državna tvorevina Srbije i Crne Gore.
Hrvatska nije već igrala protiv "Srbije": Crnogorci su imali važne uloge na utakmicama 1999.
Za reprezentaciju koja je igrala s Hrvatskom u kolovozu 1999. u Beogradu (0:0) i dva mjeseca poslije u Zagrebu (2:2), nastupali su i Crnogorci: Predrag Mijatović, Dejan Savićević i zagrebačkoj publici dobro poznat golman Ivica Kralj, a Mijatović je i postigao jedan od golova u zagrebačkoj utakmici i tako pomogao da Hrvatska ne ode na Euro, dok je Savićević, iako na zalasku karijere, zaslužan za jednu od najpamtljivijih anegdota s te utakmice.
Ćiro protiv Srba i Crnogoraca ponovio iste greške kao i protiv Francuza u polufinalu SP-a
Godinu dana nakon što su bili treći na svjetskom, Ćirini sinovi ostali su zagrebačkim remijem protiv Srba, bez plasmana na europsko prvenstvo. "Trener svih trenera", kao i u polufinalu SP-a, nije znao iskoristiti poluvrijeme s čovjekom više, a "proslavio" se i izmjenama.
Osim gnječenja Jarnijevih jaja, utakmica je prošla u fer borbi
Prvu utakmicu u kojoj su se našle reprezentacije nakon mirne reintegracije, na beogradskoj Marakani, obilježio je nestanak struje usred meča. Hrvatski reprezentativci priznali su kako se nisu osjećali najugodnije kada je odjednom "pao mrak" iz kojeg je 50 tisuća gledatelja krenulo još glasnije nego do tada vrijeđati i prijetiti. Umirili su ih srpski reprezentativci koji su im odmah prišli i jamčili sigurnost.
Općenito, osim opjevanog hvatanja Jarnijevih jaja, koje je u Zagrebu izveo Zoran Mirković (španjolski sudac Aranda ga je isključio), utakmice najvišeg mogućeg rizika, koje su se igrale samo četiri godine nakon rata, obilježio je fer i korektan odnos igrača obje momčadi. Uostalom, to su bili prekaljeni profesionalci, koji su najvećim dijelom odrastali zajedno u jugo-ligi i mladim reprezentacijama bivše države, a mnogi od njih su igrali za iste klubove u inozemstvu.
Zašto Delije nisu došle na Hrvatsku na njihovoj Marakani?
Zašto je pogrešno tvrditi kako smo "već igrali protiv Srbije", govori i ovaj podatak: Spomenutu beogradsku utakmicu, kao i sve reprezentativne utakmice za vrijeme "treće Jugoslavije", bojkotirale su Delije. Navijači Crvene Zvezde ovako su objašnjavali svoj stav: "Ne priznajemo treću Jugoslaviju i njene državne simbole. Obje ekipe koje se sastaju nama su omražene. Stav naše navijačke skupine je da smo antijugoslavenski orijentirani i ne podržavamo reprezentaciju države koju ne priznajemo."
Ipak, čisto sumnjamo da nisu nazdravili rezultatu posljednje utakmice između Hrvatske i "Srbije" 9. listopada 1999. u Zagrebu:
Hrvatska - Savezna Republika Jugoslavija 2:2 (Bokšić '20, Stanić '46 / Mijatović '26, Stanković '31)
Hrvatska
Ladić; Rukavina, Soldo, Jurić - Stanić, Tudor (Rapaić), Asanović, N. Kovač (Bišćan), Jarni - Šuker, Bokšić (J.Šimić)
Jugoslavija
Kralj; Mirković, Đukić, Mihajlović, Đorović - D. Stanković, Jokanović, Nađ (Drulović), Stojković (Bolić) - Mijatović (Savićević), Milošević