Hrvatska od neovisnosti uzela samo tri europske medalje

Foto: Guliver Image/Getty Images

DANAS u Beogradu počinje Europsko prvenstvo u vaterpolu, koje traje do 23. siječnja, 12. na kojem će nastupiti Hrvatska od osamostaljenja. 
 
EURO otvara derbi utakmica između Hrvatske i Srbije, Arena je za večerašnju utakmicu (20.30 sati) rasprodana, a 12.000 ljubitelja vaterpola uživo će pratiti derbi aktualnog olimpijskog pobjednika (Hrvatska) i aktualnog europskog te svjetskog prvaka (Srbija).
 
Premda je Hrvatska u svojoj povijesti bila olimpijski, svjetski i europski prvak, za zemlju velike vaterpolo tradicije i u sportu koji nije globalno popularan, dojma smo da su tri europske medalje premalo. 
 
Šok protiv Rumunjske izbacio Hrvatsku iz borbe za medalje na njenom prvom Euru
 
Sve je počelo u Sheffieldu 1993. Hrvatska reprezentacija važila je za jednog od favorita, jer su dobar dio momčadi, poput Šimenca, Paškvalina i Bukića, činili igrači koji su pod zastavom bivše države i vodstvom legendarnog Ratka Rudića, cijelo jedno desetljeće dominirali svjetskim vaterpolom.
 
 Hrvatska je prvenstvo otvorila sigurnom 11:7 pobjedom nad Rusijom, no odmah zatim uslijedio je uvjerljiv 13:7 poraz od sve moćnije Italije, na čijoj je na klupi sjedio Rudić.
 
Ukrajina i Njemačka bili su lagan zalogaj za hrvatske vaterpoliste i u posljednjem kolu grupne faze za polufinale protiv Mađara protiv nezgodne Rumunjske dovoljan je bio i bod. No, veliki Bogdan Rath (koji je poslije nastupao i za Italiju) šokirao je hrvatske vaterpoliste i Rumunjska je slavila 9:8.
 
Hrvatska je na kraju bila peta, a naslov prvaka Europe osvojili su Talijani, koji su u finalu s 11:9 svladali Mađarsku. Na klupi Hrvatske sjedio je Duško Antunović.
 
Dva četvrta mjesta u nizu
 
Dvije godine poslije Beč je bio domaćin kontinentalne smotre, a Hrvatsku je na turnir odveo Bruno Silić. U grupnoj fazi Mađari su bili prejaki i s 11:5 pregazili su hrvatske vaterpoliste. Domaćin nije bio ravnopravan konkurent i Barakude su se plasirale u drugu fazu. Uvjerljiva pobjeda nad Ukrajinom i dva remija s Italijom i Rusijom, bili su dovoljni za polufinale protiv super jake Mađarske. Ipak, premda je Hrvatska pružila nešto jači otpor, Tamas Kasas i društvo bili su prejaki te su se s 11:8 plasirali u finale, a Hrvatsku su poslali u meč za broncu protiv Njemačke. Iako je bila veliki favorit, Hrvatska je odigrala tu utakmicu jako loše i Nijemci su s 11:10 zasluženo uzeli medalju. Zlato su obranili Talijani.
 
Sevilla je bila domaćin sljedećeg Eura. Format natjecanja bio je drugačiji i u grupnoj fazi moralo se odigrati čak pet utakmica. Prvi dio Hrvatska je odigrala jako dobro i sa samo jednim remijem protiv Mađarske izborila je prvu poziciju i za protivnika u četvrtfinalu dobila je Grčku. Bila je to dramatična utakmica tvrdih obrana koju su na kraju Hrvati ipak dobili na iskustvo i s 5:4 plasirali se u polufinale protiv SRJ.
 
Također, gledali smo dramu, no za razliku od utakmice protiv Grčke, ovaj put je sreća bila na strani Jugoslavije koja nas je s 8:7 bacila u meč za broncu protiv Rusa. Nakon produžetaka igrači Brune Silića morali su priznati poraz i ponovno su ostali bez medalje.
 
U Firenzi prva medalja, srebro protiv Mađara u ''rukometnoj'' utakmici
 
Na svoje prvo odličje na europskim prvenstvima Hrvatska je morala čekati sve do 1999., kad je u velikoj utakmici u polufinalu uspjela preko domaćina Italije izboriti veliko finale protiv Mađarske. Premda je Hrvatska dobro počela i nakon nekoliko minuta igre imala i četiri gola prednosti (5:1) u čudnoj igri bez obrana, Mađari su na krilima fantastičnog Petera Birosa na kraju slavili 15:12. Momčad je do prvog europskog odličja vodio Neven Kovačević.
 
Divljanje na tribinama u Kranju uzelo Hrvatskoj zlato protiv SRiCG
 
Četiri godine poslije u Kranju još jedno finale, ovog puta protiv reprezentacije SRiCG. Slično kao u Firenzi, hrvatski vaterpolisti cijelu su utakmicu vodili, no navijački neredi koji su se paralelno s utakmicom odvijali na tribinama, izbacili su iz ritma Barakude i nakon produžetaka zlato su uzeli istočni susjedi s 9:8. U legendu je ušao trenutak kad je Dudo Šimenc molio hrvatske navijače da prestanu s divljanjem.
 

Dolazak Rudića donio i zlato
 
Dva turnira u nizu Hrvatska nije ostvarila zapažen rezultat (2006 tek sedmo mjesto, a 2008. četvrto), no 2010. domaćin je bio Zagreb, a na klupi svjetskog prvaka iz Melbournea 2007. sjedio je vaterpolski čudotvorac Ratko Rudić. Nakon prave drame u polufinalu protiv Srbije (10:9), u finalu protiv Italije bilo je puno lakše. Talijani nisu imali odgovor za atomsku Rudićevu obranu i konačnih 7:3 najbolji je pokazatelj odnosa snaga u bazenu.
 
 
Nakon zlatnog Ratka pad
 
Nakon Zagreba Hrvatska više nije osvojila niti jednu europsku medalju. Na Olimpijskim igrama u Londonu autoritativno je osvojeno zlato, no samo par mjeseci ranije, na kontinentalnoj smotri u Eindhovenu dogodio se debakl nad debaklima. Kako drugačije objasniti tek deveto mjesto?
 U Budimpešti prije dvije godine Ivica Tucak imao je odličnu momčad. Medalja je bila realnost, no šokantan 8:7 poraz od Talijana u četvrtfinalu bacio je Hrvatsku u borbu za plasman, dok su Srbi u finalu razmontirali domaćine Mađare s 12:7.
 

Pročitajte više