BRUNO PETKOVIĆ primio je Brekalovu loptu usred šesnaesterca, u dva metra prostora na leđima je imao jednog, a pokraj sebe drugog stopera vrijednog 60 milijuna eura.
Već je u primanju petom izbacio jednog igrača, lažnjakom tog supervrijednog Milana Škriniara odbacio od sebe i onda lagano, šmekerski samo gurnuo loptu kraj slovačkog golmana za konačnu potvrdu velike pobjede Hrvatske (4:0) u Trnavi i sebe kao buduće zvijezde hrvatske reprezentacije.
Da vam je netko godinu dana ranije rekao da će napadač koji skoro dvije godine nije zabio gol u međuvremenu briljirati u Dinamovu dresu u Europa ligi i biti najbolji igrač hrvatske reprezentacije u prevažnoj kvalifikacijskoj utakmici - znate što biste mu rekli. Kad je prošlog ljeta dolazio u Dinamo kao anonimac iz Italije, jedine dvije osobe koje su vjerovale u njega vjerojatno su bile on sam i Nenad Bjelica, koji je inzistirao na njegovu dolasku.
Nitko nije imao pojma tko je
Petković je prošlog ljeta bio 23-godišnji napadač koji je do tada u karijeri zabio nešto više golova od broja klubova koje je promijenio. Kao 13-godišnjak je 2007. iz Neretve došao u Dinamovu školu, da bi preko HAŠK-a i Dragovoljca završio u Cataniji, koja ga je od 2013. do 2016. slala na posudbe u Varese, Reggianu, Virtus Entellu i Trapani, a taj klub ga je otkupio u srpnju 2016. za 600.000 eura.
Nakon lutanja po nižim ligama krenulo mu je tek u Trapaniju, za koji je zabio deset golova u 38 utakmica, nakon čega je već sljedećeg ljeta prodan Bologni za 1,3 milijuna eura. Nakon još jedne posudbe, ovaj put u Veronu, Bologna ga je prošlog ljeta odlučila posuditi Dinamu. Malo je reći da mu nije išlo u Italiji, ali u intervjuu za Index pola godine kasnije otkrio je što se tada događalo.
“Moj put nije bio normalan, ali mi je jako puno pomogao. Nitko nije postao igrač na San Siru, nego je morao proći i niže lige. Nije baš najugodnije igrati u Serie B ili Serie C, ali tamo sam prikupio jako puno iskustva i iz Italije sam otišao kao bolji igrač. Nisam tip koji će kukati zbog nečega iz prošlosti, a za to što tamo nisam napravio koliko sam mogao sam najviše kriv ja. Da sam bio pametniji i malo prilagodljiviji, bilo bi drukčije”, rekao nam je u veljači Petković nakon što je s Dinamom prezimio u Europi i dodao:
“Neću skrivati da je moj san igrati za reprezentaciju i da to jako želim. Ako sam dovoljno dobar, netko će me pozvati. Ako nisam - neće. Ne opterećujem se time, ali svjestan sam da će poziv ovisiti samo o meni.”
Tako je i bilo.
Nakon sjajnih igara u nokaut-fazi Europa lige i HNL-u, Dalićev poziv stigao je u ožujku za kvalifikacijske utakmice protiv Azerbajdžana i Mađarske. Već je tada pokazao koliko može biti koristan reprezentaciji, a protiv Slovačke je odigrao vjerojatno najbolju utakmicu u karijeri. Dobio je praktički sve duele u kojima je sudjelovao, uspjelo mu je svih šest driblinga koje je pokušao, a gol s početka teksta bio je konačna potvrda da je Petković napadač koji će se savršeno uklopiti u hrvatsku reprezentaciju.
Hrvatska dugo nije imala takvog igrača
“Bruno je daleko bolji igrač nego što sam ja, a vjerujem i svi drugi mislili. Ako još malo promijeni neke stvari, bit će prava klasa, to nije upitno. Strašan je u primanju lopte, u kontroli, a dugo u napadu nismo imali takvog tehničara. Nadam se da će biti dugoročno rješenje za reprezentaciju. S njim i Kramarićem, kad se oporavi, Hrvatska će biti moćna”, smatra Otto Barić.
I kad odigra vrhunsku utakmicu, Petković će uvijek upozoriti na stvari koje mora popraviti. Takav je tip. Nakon prve utakmice s Rosenborgom u play-offu Lige prvaka i 90-minutnog hrvanja s norveškim stoperima samog sebe je kritizirao.
“Imao sam crnu rupu od pet-šest minuta. To mi se ne smije događati”, rekao je.
Isto je bilo i poslije Slovačke kad je proglašen igračem utakmice.
“Bila je to jedna od mojih najboljih utakmica, ali moram ostati na zemlji. Kako se broj velikih utakmica povećava, tako rastu i kriteriji, ali nadam se da će biti još ovakvih nastupa”, rekao je Petković.
“Moram priznati da sam bio skeptičan kad je on dolazio u Dinamo. Gledao sam statistiku, koja nije bila bajna, i nije mi bilo jasno zašto ga Dinamo toliko želi. Ali vani vam je tako sa stranim igračima. Ako ne funkcioniraju odmah, ispadaju iz kombinacija. Ne dobivaju dovoljna prilika da se nametnu jer se rezultat ne traži odmah, nego jučer i ako mladi napadač ne krene odmah zabijati, traži mu se zamjena. Nemaju ti treneri vremena ni želje pozabaviti se s igračima i otkriti potencijal u njima, ali to dovoljno govori o njihovoj trenerskoj kvaliteti i znanju”, smatra Branko Ivanković kojeg je Petković također oduševio.
"Ima kvalitete koje ga svrstavaju u kategoriju strašno neugodnih igrača"
S njim je Hrvatska dobila igrača koji može zadržati loptu dvije ili tri sekunde dok se brza krila i ostatak vezne linije ne priključe. Strašno je to važno za reprezentaciju koja jako ovisi o igri po bokovima, na kojima igračima trebaju prave lopte kako bi kvalitetno otvorili prostor.
“On nije samo strijelac nego i paker. Pametan je, pričeka suigrače da dođu prema naprijed, a ima strašno mekani pas i osjećaj za asistenciju. S one dvije malonogometne minijature, od kojih je jedna završila golom, svrstao se u kategoriju užasno neugodnih igrača”, dodao je Ivanković.
Petkovićeva statistika protiv Slovačke bila je impresivna. Dobio je 11 od 12 duela na tlu i pet od šest u zraku. U driblinzima je bio stopostotan, a odigrao je i dva tzv. ključna dodavanja.
“Vidio sam tu statistiku. Pazite, nije on te brojke ostavio protiv nekih, kako volimo reći, jazavaca, nego protiv jedne ozbiljne reprezentacije kao što je Slovačka. Imaju jako dobrih igrača, a Petković je protiv njih dominirao. Gol koji je zabio vam sve govori kakav je to igrač. On je već prije driblinga točno znao gdje su mu braniči, a gdje je golman, i to je sve savršeno odradio na jako malo prostora. I onda im onako šmekerski samo gurne loptu u gol. To rade samo klasni igrači, oni sa šukerovskim kvalitetama”, zaključio je Ivanković.