Foto: Getty Images / Guliver image
SLAVEN BILIĆ i West Ham pomogli su Leicesteru i Arsenalu - smislenom igrom i organizacijom uzeli su bod Manchester Cityju (2:2), kojeg i dalje trese kriza igre, te je tek slaba konkurencija u vrhu zaslužna za i dalje visoke šanse u vidu borbe za naslov.
Start u kojem je već nakon 10 minuta bilo 1:1 mnogo je obećavao, ali je ipak utakmica bila podosta slabija u globalu.
West Ham ili "less is more"
West Ham je odigrao izvrsnu obrambenu zamku - blok od devet igrača u kojem su svi veznjaci aktivno markirali suparničke imao je za posljedicu potrebu Cityja da naprijed izlazi preko bokova, ali onoga trenutka kada bi jedan od gostujućih bekova primio loptu, prednji igrači West Hama stali su u blok prema sredini terena i onemogućili pas ionako nepokretnom Yayi Toureu (ili Delphu), što je onemogućilo Cityju da prolongira napad i resetira ga. Kompaktan pritisak i guranje svih linija prema lopti u pravilu su imale za posljedicu hrpu duela i nepovezane igre koja je domaćoj ekipi kao fizički moćnijoj i kvalitetom slabijom, ipak puno više odgovarala. Jedina uigrana akcija Cityja na obranu bila je kada bi se De Bruyne izvukao sasvim na krilo i za sobom povukao Jenkinsona (desnog beka) Bilićeve ekipe - to bi otvorilo koridor između njega i stopera u kojeg je utrčavao Delph iz drugog plana i tek je tehničkom greškom propušteno više napraviti iz tih situacija.
Bilićev plan u napadu bio je bolno jednostavan - prvi plan je grupiranje igrača na lijevom krilu, duga lopta i borba za odbijance. Tu se naročito iskorištava fizička dominacija i prednost Kouyatea nad čuvarima, kao i činjenica da kod Cityja između prednje linije koja radi pritisak i dvojice veznih bude i po 30 metara razmaka. Drugo rješenje je izolacija na Payeta gdje on individualnom kvalitetom stvara višak. Jako jednostavni mehanizmi, ali vrlo često su i sasvim djelotvorni. Manje je više, posebno kad se efikasno izvodi. Vrlo je indikativno i to da je City oba gola zabio West Hamu iz kontre i polukontre - drugi dio je i Bilić primijetio koliko mu je ranjiva ekipa kad izgubi "ofenzivni skok" a nisu dobro postavljeni, zbog čega je Song dobio vidne upute da se kod iznošenja lopte spusti kao treći stoper i brani dubinu od Aguera. Ipak, argentinski velemajstor još je jednom uspio pobjeći.
City rob trenera i Tourea
Manuel Pellegrini odličan je trener, zapravo sve do njegovog ustoličenja u Manchesteru sasvim sigurno je spadao u krug najpodcjenjenijih trenera na svijetu. Međutim, niti u trećoj sezoni City ne izgleda dobro. Opća impotencija u Europi uz silne potrošene milijune tek je donekle prikrivena titulom u Engleskoj kada je na Rodgersa ljut Jose Mourinho s(p)retno uzeo titulu Liverpoolu na Anfieldu. Međutim, gledamo li samu igru njegove ekipe, sasvim je očito da tu napretka nema. Nekompaktnost u defenzivi i ranjivost na kontranapade poduprta je ponekad dojmljivom pass & move igrom u napadu, ali uz sasvim nejasnu organizaciju koja vječito završava kakofonično.
Individualna klasa Silve, Aguera i De Bruynea (dvojica od petorice najboljih ofenzivnih veznih na svijetu, te jedan od najboljih napadača) sve je rjeđe dovoljna za dobar nastup Građana. Posebno se ističe slučaj Yaye Tourea - nekoć najkompletniji, a lako moguće i najbolji veznjak svijeta već je dvije godine u slobodnom padu. Uz nepostojeći voljni moment i probleme koje stvara svojoj ekipe radi obrambenog neangažmana, njegova nesuvislost u kretnji bez lopte često ostavi ekipu blokiranu po centrali terena gdje on svojom statikom uglavnom zakrčava promet. Vremena u kojima je takve nedostatke znao sakriti golovima vjerojatno su dolaskom De Bruynea i Sterlinga i sve većom orijentacijom na krila iza nas, tako da je od velikog Yaye ostalo samo ime. Stagnacija u igri i polovična smjena generacije proces je koji je zbilja teško i teretno promatrati izvana. Cityju treba osvježenja na svim razinama.
Bilić dosljedno gura svoje ideje (iako ih nema mnogo)
Hrvatska javnost sklona je polarizaciji poznatih ličnosti, a obično se procjena njihovih kvaliteta mijenja na tjednoj bazi, kod sportaša konkretno od vikenda do vikenda. Potpuna demistifikacije Bilićevog trenerskog dara je da je on – vrlo solidan, ništa puno više ni manje od toga. Nije naročito progresivan i uzorak njegove igre su tvrdi blok (nerijetko s 9 igrača iza lopte) i brzi izlasci prema naprijed te završetak centaršutevima, pa je ostao jedan od rijetkih faktora na tržištu koji diže cijenu robusnim napadačima. Igra West Hama nije naročito dojmljiva estetski, ali sasvim očito nosi njegov potpis – u svakoj fazi igre West Ham izgleda barem organizirano. Nema najbolje ideje (ne posjeduje ih mnogo, ali ih gura dosljedno) niti je najinteligentiji na svijetu, ali radi, drži se svojih principa i rijetko kad stvari prepušta slučaju, što ga stavlja debelo u gornji razred trenerskih struktura na ovim prostorima.
Sasvim je očito da će zacrtani cilj ostanka uoči sezone biti debelo premašen, pa već sada možemo reći da je Slaven Bilić rezultatski i više nego opravdao svoj angažman, iako to i nije jako začudilo domaću javnost. Idući korak koji želimo vidjeti je onaj u kojem West Ham postaje ekipa prepoznatljivog stila igre u svim fazama, koja će biti više od tvrdog i nezgodnog gostovanja velikanima. Kupnja Payeta kao "krađa godine" izvrstan je korak u tome pravcu, a engleska kupovna moć vjerojatno će mu omogućiti i daljnje obogaćenje kadra po svojem ukusu. Ima li dovoljno hrabrosti i znanja da zaludi nogometnu javnost kao mini revolucijom u prvom reprezentativnom mandatu?