ZA NOGOMETAŠE diljem Velike Britanije početak nove sezone bio je ispunjen nadom. No, nekima su prve utakmice bile samo još jedan podsjetnik da je njihov san završen. U nogometnom sustavu razvoja mladih obično je više od 10.000 dječaka, a između 3000 i 4000 njih povezano je s klubovima Premier lige. Od onih koji se pridruže akademijama u najranijoj mogućoj dobi od devet godina, manje od jedan posto kasnije može živjeti od nogometa. Mnogi su otpušteni i ne poznaju ništa drugo osim nogometa, a ljetne mjesece provodili su u očajničkoj potrazi za drugim opcijama ili u suočavanju sa spoznajom da im nije suđeno da postanu sljedeći Lionel Messi ili Cristiano Ronaldo, piše ESPN.
Prije godinu dana, Demetri Mitchell prošao je sve to nakon što je prekinuta njegova dugotrajna suradnja s Manchester Unitedom, kojem se pridružio s 10 godina. Očekivao je te tri sudbonosne riječi, "nećeš dobiti ugovor", ali to mu nije puno pomoglo u ublažavanju udarca.
Mitchellov novi početak bio je u trećoj ligi. Mnogi nisu bili te sreće
"Pred kraj ugovora s Manchester Unitedom znao sam da mi je vrijeme isteklo. Znao sam da to dolazi, ali kad dobiješ tu obavijest, to te i dalje jako pogađa. Nisam mislio da će biti teško, jer sam već znao da je moje vrijeme isteklo, ali kad su mi to rekli, bilo je teško", kaže Mitchell za ESPN i nastavlja:
"Moj najveći strah bila je neizvjesnost oko toga hoću li ponovno igrati. Vjerojatno sam previše razmišljao i dramatizirao, ali u glavi sam razmišljao što ću učiniti ako ne budem mogao igrati. To razdoblje za mene je bilo jako mentalno izazovno vrijeme. Pokušao sam to sakriti što je više moguće, ali ljudi oko mene mogli su to osjetiti i na sreću imao sam njihovu podršku".
Danas 24-godišnji Mitchell jedan je od sretnika. Nakon što se pridružio Sunderlandu kako bi povratio formu nakon 18-mjesečne bitke s ozljedom, prihvatio je probu u Blackpoolu iz League One. Svojim nastupima u prijateljskim utakmicama protiv Evertona i Blackburna izborio je ugovor, a 12 mjeseci kasnije istrčavao je na Wembley i pomogao svojoj novoj momčadi u pobjedi nad Lincoln Cityjem 2:1 u finalu doigravanja za proboj u Championship. Neki od igrača s kojima je odrastao nisu bili te sreće.
"Kad prolazite kroz mlađe uzraste, vidite kako deseci igrača odlaze i ne uspijevaju. Još uvijek sam blizak s mnogim bivšim suigračima i oni su mi rekli koliko je to teško. Najteže je kad ste mlađi od 18 godina i kad čekate hoćete li dobiti ugovor. Ako ste profesionalac u vrhunskom klubu, u poziciji ste da možete pronaći druge klubove, ali ako napustite klub kao junior, može biti teško pronaći novu sredinu", govori Mitchell za ESPN.
Profesionalni nogomet kao obiteljska karta za izlazak iz bijede
Želja da postanete profesionalni nogometaš može vas potpuno obuzeti. Kod nekih se radi o ostvarenju životnog sna; drugi vide bogatstvo koje nude vrhunski klubovi kao način da pomognu cijeloj svojoj obitelji da pobjegne iz siromašnog okruženja.
Raheem Sterling, danas nogometaš Manchester Cityja, priznao je da je osjećao pritisak da mora uspjeti jer je njegov talent bio izlazna karta iz sjeverozapadnog Londona. Sa samo 13 godina vozio bi se trima autobusima na trening s Queens Park Rangersom, često u pratnji sestre dok mu je majka bila na poslu. Izlazio je iz kuće u 15 sati svaki dan i vraćao se tek poslije 23 sata.
Način rada u akademijama drastično se promijenio u posljednjih 10 godina. Sada je veći fokus na obrazovanju, kako bi se igračima pomoglo pri prelasku na život izvan nogometa ako budu otpisani, a više se radi i na mentalnom i fizičkom zdravlju. No, povremeno i dalje ima tragičnih priča.
Neuspjeh može završiti tragedijom
U listopadu 2020. godine 18-godišnji Jeremy Wisten, talentirani branič, počinio je samoubojstvo nakon što je otpušten iz akademije Manchester Cityja. Wisten, koji je u Cityjevoj akademiji bio od 2016. do 2019., u posljednjoj godini boravka u klubu borio se s ozljedom koljena.
Wistenov otac rekao je sljedeće nedugo nakon njegove smrti: "Tijekom posljednje godine u Manchester Cityju bio je ozlijeđen i dugo nije igrao. Oporavio se, ali previše je izbivao s terena da bi mogao dosegnuti sljedeću razinu. Naravno da ga je to jako frustriralo. Otišao je na probe drugdje, ali pokazalo se da je to jako teško. Jako je uživao u Manchester Cityju. Veoma smo zahvalni na prilici koju je klub pružio našem sinu".
Istraga o njegovoj smrti započela je krajem 2020. godine.
Kao i brojni drugi premierligaši, City ima procese podrške mladim igračima nakon što napuste klub. U Manchester Unitedu postoje službe za brigu o igračima, kao i klinički psiholozi koji su dostupni tijekom njihovog boravka na Old Traffordu i kasnije.
Rad s mladima na mentalnom zdravlju
"Nisam siguran da je rješenje za mentalno zdravlje mlade osobe zalijepiti flaster nakon što sve krene po zlu. Moramo imati dobre izlazne strategije kod situacije kad nas mladi igrač napušta, a moramo imati i stručnjake ako je mladom igraču teško. Prava je umjetnost osmisliti svoj program kako dodatna briga ne bi ni bila potrebna. Ovo nije jednostavno okruženje, ponajprije zbog ogromnog broja ljudi koji žele postići uspjeh i broja ljudi koji ga mogu postići", rekao je Nick Cox, voditelj Unitedove akademije.
Cox kaže da je fokus na mentalnom zdravlju mladih igrača danas sasvim drukčiji u usporedbi s vremenom kad je započinjao karijeru kao trener u akademiji početkom 2000-ih, kada se to svodilo na "doslovno trenera s vrećom lopti i možda službenika za edukaciju. Sada smo okruženi stručnjacima za mlade ljude".
Unitedov cilj, prema Coxu, nije samo proizvesti vrhunske nogometaše, već pripremiti mlade ljude za život, bilo da se radi o životu u nogometu ili izvan njega.
Nakon nogometa postaju učitelji, ekonomisti, fizioterapeuti...
"Slušamo priče o ljudima koji su imali teška iskustva i prolazili kroz teška razdoblja, ali nogometne akademije često mogu obogatiti i promijeniti život. Pomažemo im u pronalasku drugog kluba, ali kako odrastaju, pronalaženje drugog kluba postaje sve teže, pa im pomažemo u zapošljavanju ili u obrazovanju. Imamo niz uspješnih priča o našim dječacima koji su postali učitelji, financijski savjetnici, računovođe i fizioterapeuti", kaže Cox za ESPN i nastavlja:
"Imali smo jednog 16-godišnjaka kojemu su oko Božića rekli da ne može ostati, ali smo se obvezali nastaviti raditi s njim. Pomogli smo mu u traženju drugog kluba i ponuđena mu je stipendija u drugom premierligašu. Njegove posljednje večeri u klubu, igrači i osoblje zapljeskali su mu na Astroturfu, uručivši mu Unitedovu majicu s potpisima svih momaka. Svi smo proslavili njegovo postignuće, jer je ono što je postigao bilo nevjerojatno. Možda neće navući crvenu majicu sljedeće sezone, ali ono što je postigao razlog je za slavlje i za njega i za nas kao klub".
Taj je san preživio još godinu dana, dok je za Mitchella početak nove sezone ispunjen uzbuđenjem zbog početka novog poglavlja u novoj ligi. Za mnoge druge, priča je ipak drukčija.