Foto: Getty Images/Guliver Image
IZ DVA RAZLOGA. Prvi je to što je apsolutno svaki aspekt tog događaja (radi se mnogo više o događaju, nego o sportskom dvoboju) pokriven do posljednjeg, najsitnijeg detalja. Nikada više vijesti, emisija, videa, izvještaja, komentara, analiza, intervjua, prognoza… nismo vidjeli o nekom boksačkom meču, nego u posljednjih mjesec dana. I drugi, radi se o potpuno novoj pojavi, nečemu što se nikada ranije nije dogodilo pa je lako zaključiti da je svaka analiza ili prognoza čisto naklapanje bez posebnih argumenata temeljenih na nekim činjenicama. Analitičari nisu babe gatare, oni svoje prognoze i analize temelje na prošlim iskustvima, na znanju koja su stekli proučavajući neke druge primjere. Ovakav primjer sigurno nisu nikada prije vidjeli.
Ono što valja ponoviti jest da osude i kritike onih koji smatraju da se ovaj meč nikada nije ni trebao dogoditi, nemaju nikakvog smisla. Nije teško shvatiti da se boksački meč između MMA borca bez boksačkog iskustva i najboljeg boksača na svijetu ne sviđa svakome. To je razumljivo. No, ovo nije nacionalna nogometna selekcija pa da se u nju upada (ili bi barem trebalo upasti da njom ne vladaju lobiji, kao što je to slučaj) po zaslugama. Ovo je poslovni dogovor dva prije svega biznismena, a tek onda sportaša, čiji će uspjeh ovisiti isključivo o nama.
O kupcima njihovog proizvoda. U ovom trenutku Mayweather i McGregor iz čitave priče mogu izaći s minusom na bankovnim računima ako se nitko ne odluči kupiti PPV prijenos o čijoj prodaji i ovisi ukupna bilanca “May/McG” meča. To se naravno neće dogoditi jer analitičari procjenjuju da će biti čak pet milijuna prodanih PPV prijenosa, a da će Mayweather i McGregor zaraditi stotine milijuna dolara. Pa kako onda u svijetu kapitalizma (valjda u tom svijetu živimo) i PROFESIONALNOG boksa ovaj meč nema smisla? Naravno da ima, dok god za njim vlada ovako enorman interes. Kome se ne sviđa, neka preskoči.
Također se valja ispričati čitateljima našeg portala jer smo ih svakodnevno, posljednjih mjesec dana, doslovno matretirali s golemom količinom vijesti vezanih za ovaj dvoboj. Vjerujte da je i nama već dosta pisanja o istoj temi, no interes je taj koji određuje ono o čemu mediji izvještavaju. A interes je golem! Dovoljno je pogledati statistiku najčitanijih vijesti svaki dan i vidjet ćete da su Mayweather i McGregor okupirali tron posljednjih tjedana. Ako imate običaj prolistati američke borilačke medije, onda znate da se tamo o ničemu drugom niti ne piše.
A niti “main stream” publika nije imuna na ovaj, neki će reći, cirkus. Pa tako i “mainstream” mediji sastavljaju timove analitičara koji prate što se danas dogodilo u ovoj sportsko-poslovnoj sapunici. U sezoni “kiselih krastavaca”, kako se u žargonu naziva ljetna pauza u medijima koja se obično puni fotografijama poznatih s neke plaže, meč Mayweather vs. McGregor je zapravo sjajno popunio rupu. I ne samo to. Pokazao je koliko je čitav projekt genijalno isplaniran od strane ova dva aktera i zašto su se dva zahtjevna pregovarača dogovorila tako brzo i tako lako.
I na koncu nešto o samom sportskom dijelu dvoboja… U startu valja ponoviti da se radi isključivo o pretpostavkama, a ne o realnoj analizi. Jer jedina realna analiza, temeljena na nekim faktima i prošlim iskustvima, kaže da se ova dva borca ne bi ni trebala boriti po pravilima šakačkog sporta. No taj dio smo već apsolvirali.
Ako krenemo od pretpostavke da je Floyd “Money” Mayweather neupitni i apsolutni favorit u ovom meču, a da bi sve osim njegove pobjede bilo ravno tektonskom potresu u boksu (i općenito u sportu), onda se valja fokusirati isključivo na šanse Conora McGregora. One svakako postoje (barem u promilima) jer reći da profesionalni borac s rukavicama od 8 unci, poznat po svojoj snazi udarca i posebno po preciznosti, ne može niti u najluđem snu zakačiti svog protivnika nekim “lucky punchem”, koliko god on bio bolji od njega, nije točno. Koliko je realno da će se to dogoditi 26. kolovoza u T-Mobile Areni? E, to je pravo pitanje.
McGregor prema većini ozbiljnih analitičara, koji su godine proveli ANALIZIRAJUĆI MAYWEATHERA, ima najveće šanse nešto napraviti u prvim rundama dvoboja. Razlog je taj što bivši prvak ima običaj prve runde odraditi jako rezervirano, gotovo potpuno pasivno. Često svjesno gubi prve dionice samo kako bi što bolje “skinuo” svog protivnika te kako bi saznanja koja je stekao u prvih desetak minuta meča mogao upotrijebiti u nastavku.
To je kod Mayweathera PRAVILO, a ne iznimka. S obzirom da je McGregor nešto s čim se Mayweather nikada nije susreo u karijeri, a tu mislimo na njegov neortodoksni udarački stil iz slobodne borbe, nije nerealno pretpostaviti da će Mayweather u ovaj meč ući još opreznije nego inače. Nemojte zaboraviti da je bivši boksački svjetski prvak taj koji ima mnogo toga izgubiti u ovom meču, a da Irac samo može puno dobiti.
Stoga je opasnost da McGregor dobije neki ozbiljniji udarac u prvim rundama malena, a sama logika kaže (to je uostalom i sam naglasio) da će doslovno od prvog sudačkog gonga navaliti na svog protivnika ne bi li ga nokautirao. Ako je gledao Mayweatherove mečeve protiv De la Hoye ili Ortiza, onda sigurno zna da treba napasti što prljavije i što agresivnije. To je jedini način da se svlada ovog defanzivnog boksačkog genijalca. Već nakon treće ili četvrte runde, Mayweather će u svoj kompjutor skinuti McGregorov program i krenut će s egzekucijom svoje boksačke genijalnosti. Tada će već McGregorova pobjeda biti u sferi znanstvene fantastike.
McGregoru u prilogu također ide (ako se to uopće može reći) i činjenica da su Mayweatheru u prošlosti znatno manje odgovarali boksači koji boksaju iz kontra garda, nego oni ortodoksni. Dobrih primjera koji potkrepljuju ovu tezu je mnogo, no ponovno valja naglasiti da se radi o imenima sa samog vrha profesionalnog boksa, a ne o nekome tko u rubrici profi boks ima 0-0. Pa i ovu McGregorovu “prednost” moramo uzeti s debelim oprezom.
Ono što McGregor objektivno bolje radi od profesionalnih boksača jest zatvaranje “stand up” distance. I to je u biti jedina prava opasnost za Floyda Mayweathera. Razlog je jednostavan. MMA borci, osim na protivnikove šake, moraju misliti i na njegove noge, ali i na njegova rušenja. Stoga bi kraća boksačka distanca u MMA meču bila pogubna za većinu. Kako bi se držali podalje od svih ovih opasnosti, borci slobodnim stilom koriste veću distancu i provode mnogo vremena učeći kako je dobro zatvoriti.
McGregor je fizički veći od svog protivnika, ima duži raspon ruku, stoji u mnogo širem gardu i poznat je upravo po sjajnom zatvaranju distance, nakon čega filigranski precizno pogađa lijevim direktom. Ako Mayweather pripazi na taj segment (a budite sigurni da je analizirao svaku, i najmanju, McGregorovu vrlinu i manu) gotovo da je potpuno anulirao sve opasnosti koje stižu od strane Irca.
O Mayweatherovim prednostima ne treba uopće govoriti i trošiti tintu. Dovoljno je reći da se radi o ponajboljem P4P boksaču svoje generacije. Mayweather nikada nije pobjeđen, nikada nije bio ozbiljnije uzdman, a i kada se našao u opasnijim situacijama, znao bi uspješno pronaći izlaz i na koncu slaviti. Oni koji nisu svjesni o kakvom se boksačkom genijalcu radi i koji Mayweathera sude prema posljednjih desetak godina njegove karijere, valja savjetovati da odu na YouTube servis i pogledaju njegova ranije izdanja. Tek tada možete shvatiti svu njegovu genijalnost.
Meč između Floyda Mayweathera i Conora McGregora već sada je promijenio borilački sport. Stvorio je temelje budućim super mečevima i “cross overima” na najvećoj mogućoj sportskoj sceni. Sada, kada se slobodna borba potpuno etablirala kao iznimno bitan sport na globalnoj razini, ljude očito zanima koliko moderni gladijatori mogu protiv specijalista za neki drugi borilački sport. I to je sasvim u redu. Ljudska znatiželja je uvijek rušila barijere i otvarala nova poglavlja u povijesti. Je li ovo tek početak, ili će se raditi o izdvojenoj “pojavi”, ovisit će o Conor McGregoru i njegovoj predstavi 26. kolovoza.