Foto: Luka Šangulin / Index.hr
PREDSTAVLJEN je najnoviji član dinamovske obitelji, Boksački klub Dinamo Zagreb. Nastavak je to demokratskih izričaja u zagrebačkom sportu, proisteklih kao pokret otpora samovolji iz Maksimirske 128.
Veliku ulogu u tome imao je i boksački klub "Gladijator“ i baš je suradnja s ljudima iz tog kluba na zapadu Zagreba pomogla osnutku novog kluba. Tri čovjeka koja su prezentirali klub i ideju vrlo dobro poznaju materiju. Prvi je Tomo Kadić (predsjednik kluba), Matija Đulvat (predsjednik Futsal Dinama) i Željko Mavrović, proslavljeni hrvatski boksač i bivši svjetski prvak. S njima smo razgovarali o ovom projektu.
"Motivacija nam je promocija ovog grada kojeg svi volimo i klupskih boja. Primarni cilj i smjer kluba jest razvoj mlađih generacija. Već osam godina smo u razvojnom programu i znamo kako stvari funkcioniraju, sada je potrebna samo nadogradnja. I natjecanja su bitna, ali ne najvažnija. Bitno nam je da svaki navijač može dovesti svoje dijete i prepustiti ga u ruke trenera koji je jedna od ključnih osoba i uzora u životu mlade osobe. Mi želimo primjerom pokazati što znači biti pravi dečko, pravi sportaš i pravi purger! Sanjamo napraviti olimpijskog boksača jednog dana, ali za to će trebati vremena. I rada, jako puno", rekao nam je Tadić.
"Ujedinili smo se da napravimo nešto više, za grad, za djecu i za sredinu. Pozivamo sve dečke da dođu i upišu se, a oni ispod 15 godina mogu to napraviti besplatno, do kraja godine. Svi su dobrodošli u dvoranu koju dijelimo s Gladijatorom, a tu smo da pomognemo educirati te mlade ljude. Naučiti ih da cijene svoj rad i znoj. Kada odu s treninga bolje će se osjećati, imat će bolje ocjene i zdravije će živjeti, sport će im pružiti dozu discipline i strukture koja je bitna za funkcioniranje cijeli život. Na nama trenerima je da ga u tome podržimo, na navijačima da mu budu dodatna snaga. Zadnjih deset sekundi treće runde, i to znaju svi koji su ikada boksali, traje kao deset godina. Pozivamo sve voljne pomoći, raditi i rasti"
Đulvat se prisjetio početaka Futsal Dinama.
"Sjedio sam na Tominom mjestu prije dvije godine i bio sam jako uzbuđen. U dvije godine smo iz amaterizma klub dovukli do statusa konkurenta za naslov prvaka Hrvatske. Još bitnije, energijom i trudom navijača uspjeli smo organizirati klub koji kroz članski model predstavlja boje i grad na pravi način. Jako mi je drago da smo krenuli i s boksom. Boksački klub Dinamo je brat Futsal Dinamu. I kao prava braća, svatko ima svoj put ali međusobno ćemo se štititi. Nadam se da će naša obitelj nastaviti rasti"
"Današnji, urbani čovjek teško se nosi s boli"
"Šaka sa Srednjaka", naš legendarni boksač Željko Mavrović rastao je uz Dinamo.
"Odrastao sam na Dinamovoj '82, kao Bad Blue Boys. Sjećam se kvartovske spike iz tog vremena, "ej buraz kak' smo dobri vremena". Mi svi imamo potrebu nečemu pripadati, i ako je ta skupina pozitivna i ima viši cilj, onda je to ono što tražimo. Matija i ja surađujemo i preko Sveučilišnih Igara gdje sinergijom ispravnog razmišljanja i odgoja pokušavamo educirate mlade ljude. Mnogi ljudi su skeptični prema boksu. Pitaju se - je li to sport kojim bi se moje dijete trebalo baviti? Koristi li netko znanja iz sporta da nekome razbije glavu na ulici? I mi smo se kao klinci pravili važni i išli učiti kako biti bolji fajter. Ali dvorana te jako promijeni", rekao je Mavrović te nastavio:
"Počneš doživljavati sport i život na jedan potpuno drugačiji način. Svog trenera, sparing partnera, suparnika, prema svemu razviješ nužan respekt kojeg sa sobom poneseš u život van ringa. Udaranje vreće pomaže čovjeku da se riješi negativnih emocija i vibre, svatko tko prođe pravilan trening postane mirniji i staloženije rješava situacije u svom životu. Naravno da će se netko potući i izvan ringa. Ali za razliku od ulične kulture, potući će se starinski, kaubojski. Bit će razbijenih glava i ne treba živjeti u iluziji da se to neće događati. Ali nitko od njih neće izvući pištolj ili nož, respekt i granica je nešto čemu se ovdje uče. Iskreno vjerujem da će svi oni koji budu radili na ovim vrećama biti bolji ljudi, navijači i na kraju krajeva, mirotvorci. Ovdje ne učimo ljude kako nekoga razbiti, već kako se razviti. Pozdravljam ovu inicijativu, i imam osjećaj da se sve netrpeljivosti između navijača i uprava lagano stabiliziraju. Zbog toga mi je jako drago.“.
Okupljene novinare zanimalo je i postoji li inicijativa da futsal, boks, a uskoro možda i još neki klubovi pod zajedničkim imenom Dinamo zajedno stvore Sportsko društvo Dinamo poput pojedinih grčkih ili španjolskih klubova.
Kadić je rekao: "Svakako da je to konačan cilj jednog dana. Ujediniti sve sportove pod plavom bojom i što bolje predstavljati ovaj grad. To je cilj kojem svi težimo i to je normalno".
Na pitanje o financiranju odgovor je bio improviziraniji: "Ovo je boks, kod nas često na amaterskoj razini. Nema tu prevelikog novca u optjecaju. Članarine, donacije i poneki sponzor će biti naša ciljna primanja, barem u početku.“
Na upit našeg novinara, pojasnio je: "Snalazimo se kako umijemo, sve se to vodi dosta gerilski. Krećemo od nule. Nismo htjeli uzeti nijednog boksača iz drugih klubova, već odgojiti sportaše iz vlastitog pogona. Dugoročan je to projekt i napredak je relativno spor, drugačije ne ide. Najprije treba osigurati novac za registraciju, a tek kroz pola godine i više možemo očekivati prva natjecanja. Bitno je da smo tu i radimo, snaći ćemo se na početku, troškovi nisu preveliki".
Na upit o stanju boksa kod nas, odgovor su dala dva eksperta. Kadić je ustvrdio: "Ima registriranih klubova u Zagrebu, a i preko u cijeloj Hrvatskoj. Boks, kao i svi borilački sportovi, je u velikoj ekspanziji. Korak po korak, sport se širi"
Mavrović se nadovezao: "Klinci ne dolaze gubiti vrijeme, dolaze učiti boksati. I bol, ona je jako važna. Današnji, urbani čovjek teško se nosi s boli. Kada dobiješ udarac znaš da moraš ustati, oporaviti se i doći već sutra spreman za novu bol kako bi iz nje izašao još jači. Naučiš podnositi bol, prvo na bukvalnoj, a onda i na emocionalnoj razini. Ideja boksa je još uvijek velika i djeca to prepoznaju. Neće svi biti olimpijski prvaci, ali tu su, zainteresirani su".
Time je završen ovaj razgovor, a na "novom Dinamu u gradu" je sada da radom pokaže kako je učio od svog malonogometnog pandana.
Eventualno osnivanje sportskog društva moglo bi ponovo bliže centru javnosti i interesa gurnuti sportove koji su na domaćoj sceni marginalizirani. Hrvatska je ove godine osvojila olimpijku medalju u boksu, ali Filip Hrgović spada u sportaše kojih se javnost, država i sustav sjete jednom u četiri godine, po mogućnosti držeći desnicu na srcu dok se intonira himna kada svi prisvajaju njegove zasluge. U dvorani "Gladijator" okupila se ekipa koja stvara "nove Hrgoviće", i koja će raditi na tome da se vrijednosti kakve zastupaju ovaj klub i model promoviraju svaki dan. Jer baš svaki dan je dobar dan za boks, sport i učenje. Kao što kaže predsjednik Kadić: "Nije sve u lovi, nas pokreće entuzijazam".
Tekovine hrvatskog sporta malo-pomalo se mijenjaju i pokazuju znakove ozdravljenja. Boksački Klub Dinamo Zagreb još jedan je vlak koji putuje po toj pruzi.