Njeni roditelji radili su u lokalnoj tvornici obuće, a ona se zaklela da neće raditi po deset sati dnevno za sitniš, zato je vidjela priliku za boljim životom u ponudi koju je dobila. Međutim, ispostavilo se da su je samo željeli iskoristiti.
"Nakon mjesec dana rada u banjolučkom kafiću, gazda mi je plaću smanjio za pola i rekao da ako budem prisnija s njegovim gostima da ću zaraditi više. Nisam imala kamo, a nisam se kako imala vratiti kući", priča Rumunjka koja je postala žrtva trgovine ljudima.
"S njegovim prijateljima išla sam na kat. Oni mene nisu ništa pitali, ni ja njih, bilo je kako gazda kaže", priča djevojka koja je 2009. završila na policiji, a zatim u Centru za socijalnu skrb, pa na kraju u Sigurnoj kući.
I dalje radi u BiH, kao plesačica u noćnim klubovima.