Foto: Das Bundesarchiv/Public domain
AUTOR Norman Ohler u knjizi "Der totale Rausch" (Totalna špica/žurba) tvrdi da su nacistički vojnici na početku Drugog svjetskog rata masovno koristili droge.
"Prva stvar koju sam želio pogledati su bilješke Hitlerova osobnog doktora Theodora Morella i na moje zadovoljstvo one su bile prilično detaljne, opisujući kako je Hitlera liječio kroz godine, uključujući "svakodnevne injekcije" i snažan opijat "Eukodal".
Autor tvrdi da su vojnici koristili jeftiniji Pervitin, njemački proizvod patentiran 1937. koji sadrži metamfetamine, danas poznate kao kristalni met.
"On je kao lijek bio slobodno dostupan do 1939. godine. U Berlinu je postao droga izbora, kao kad ljudi piju kavu da bi dobili energiju. Svi su uzimali velike količine Pervitina, tvrtka je željela da on postane rival Coca-Coli, pa su ga ljudi koristili, on je radio i izazivao euforiju u skladu s generalnim raspoloženjem prije rata," kaže Ohler i dodaje da je vojska brzo uvidjela "korisnost" droge na bojišnici jer su vojnici nakon uzimanja mogli progurati nekoliko dana bez sna. "Prvih nekoliko dana, ne trebate spavati. Prvi put je korišten kad je Njemačka izvršila invaziju na Sudete (pogranično područje s bivšom Čehoslovačkom), a zatim u Poljskoj i kad je Njemačka napala Francusku u 1940. godini koristeći svoju taktiku brzog rata. Prije napada, nacistička vojska je naručila 35 milijuna tableta Pervitin za vojnike koji jurišaju na Francusku," tvrdi autor.
Hitler na "heroinu"
Knjiga nudi i detalje o Hitlerovim sklonostima prema drogama i opijatima. On navodno nije koristio Pervitin, ali je eksperimentirao sa steroidima i životinjskim hormonima koje je primao putom injekcija. Kasnije je koristio Eukodal koji je prema pisanju DW-a, bliski rođak heroina.
Hitler je snažnu drogu posebno koristio pred kraj rata da bi potakao euforiju i kad za nju nije bilo povoda. Generali su mu govorili: "Mi moramo promijeniti naše taktike. Mi moramo ovo dokončati. Mi ćemo izgubiti rat," ali on ih nije čuo, on je od liječnika Morella tražio droge s kojima se osjećao neranjiv.
Ohler kaže da navedeno do sada nije bilo znano unutar i izvan Njemačke jer Morell, a pogotovo Hitler, nikom nisu govorili što se događa. Bilo je pokušaja da se od liječnika dozna što koristi nacistički vođa, ali je on odbio dati informacije. Bila je to njihova tajna.
S druge strane, nitko nije skrivao vojničko korištenje Pervitina. Vojska ga na početku nije ni prihvaćala kao drogu, već se koristio u maniri kave, barem do 1941. godine kada je zabranjen i proglašen ilegalnim. Nacisti su ga ipak nastavili koristiti na bojišnici, što se vidi prema narudžbama ususret spomenutim vojnim operacijama.
Autor dodaje da su i druge vojske koristile drogu tijekom rata i da su Britanci bili na amfetaminima. "U suštini, Nijemci su koristili kristalni met, a Britanci speed. Brojni američki vojnici pristigli na ratište koristili su amfetamine u Britaniji. Oni su drogu uzimali da bi se mogli nositi sa zaluđenim njemačkim vojnicima. To se ukorijenilo u američkoj vojsci; ako pogledate Korejski rat u 1950., bio je to rat amfetamina jer su svi piloti bili drogirani."
Ohler je nagrađivani njemački novinar, pisac romana i filmskih scenarija, a u istraživanju građe za knjigu je proveo pola desetljeća.