"PREDSTEČAJNE nagodbe na hrvatski način nemaju dodirnih točaka s pojmom instituta predstečajnih nagodbi u kojima bi se trebali dogovarati vjerovnici i dužnici te štititi imovina hrvatskih građana. Broj zloupotreba je iznimno velik i odvijao se na vrlo različite načine. Nažalost, nadležne institucije nisu na vrijeme poduzele korake da to spriječe.", smatra sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić odgovarajući na jednu od najvećih dilema odnosno jesu li na kraju predstečajne nagodbe "kvalitetan instrument" ili su "kriminalne".
Poniženi poduzetnici koje je izdala država
Naime, kada USKOK otkrije kriminal u predstečajnoj nagodbi koja je provedena prema zakonu postavlja se pitanje koji su bili motivi zakonodavca da donese upravo ovakav zakon.
"Temeljno pitanje koje se postavlja je: Sadrži li zakon namjerno odredbe kojima se omogućilo pogodovanje nepoštenim poduzetnicima ili se radilo o ogromnom nepoznavanju prava te vremena i prostora u kojem živimo. Nisam siguran koji je odgovor neprihvatljiviji. ZFPPN i njegove izmjene koncipirani su na način koji je suprotan onome kako bi jedan propis koji regulira desetke milijardi kuna trebao izgledati", kaže Kolakušić objasnivši da sam postupak počinje kao upravni postupak u kojem glavnu riječ vodi sam dužnik, što je pravni nonsens, a trgovački sudovi su svedeni na razinu notara, odnosno zakonom im je naloženo da samo potvrđuju ono što je sam dužnik utvrdio i sproveo.
Zaštita građana od neustavnih propisa prvenstveno je tako dana u nadležnost Ustavnom sudu RH, koji je imao mogućnost još prije dvije godine povodom podnesenih prijedloga odlučiti o ustavnosti predmetnog zakona, a kasnije i povodom Zahtjeva Trgovačkog suda u Zagrebu iz srpnja 2013.
"Međutim o prijedlozima još nije odlučeno vjerojatno zbog velikog broja ustavnih tužbi protiv pravomoćnih odluka redovnih sudova, dok je u odnosu na Zahtjev Trgovačkog suda, Ustavni sud izrazio stajalište da sud zastupan po sucu pojedincu nije ovlašten podnijeti zahtjev, već da je na to ovlašten predsjednik suda iako je odredbama Ustava, Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, Zakona o sudovima i Sudskog poslovnika propisano da sud u sudskom postupku donosi odluke putem suca kojem je predmet dodijeljen u rad te da prema pozitivnim propisima u RH, predsjednik suda nema ovlasti za donošenje odluke o zastajanju s postupkom niti o podnošenju zahtjeva za ocjenu ustavnosti u predmetu koji je dodijeljen u rad drugom sucu, što rezultira činjenicom da sud „nije ovlašten“ na podnošenje zahtjeva za ocjenu ustanovnosti zakona iako je to propisano Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH", naglašava sudac Kolakušić.
Naravno, postavlja se pitanje postoji li odgovornost zakonodavca zbog ovako loših zakona? Kolakušić smatra da o odgovornosti zakonodavaca ne bismo mogli govoriti, ali o odgovornosti predlagatelja zakona svakako.
"Hrvatski sabor izglasava tisuće propisa sa stotinama tisuća odredbi i uistinu nije realno očekivati da zastupnici, kao i članovi Vlade, imaju sva potreba stručna znanja iz svih područja
propis u suradnji sa strukom. Predmetni zakon je dva puta mijenjan uredbama Vlade, dok Sabor
nije zasjedao i upravo tim izmjenama su počinjene kardinalne pogreške u Zakonu. U dosadašnjoj zakonodavnoj proceduri učestalo se zanemaruju mišljenja stručne javnosti, odnosno osnivaju se radne skupine radi pro forme javnosti postupka, a ne iz stvarne volje da propis bude što kvalitetniji i da se uvaže mišljenja struke, prvenstveno sudova koji zasigurno temeljem iskustva vrlo dobro znaju kako se će pojedini propis reflektirati u stvarnom životu" smatra ovaj sudac Trgovačkog suda.
Kako naglašava zakoni kojima se pogoduje pojedincima poput spornog zakona ili primjerice Ovršnog zakona, u budućnosti više ne bi smjeli ugledati svjetlo dana radi čega moramo u potpunosti demokratizirati proceduru predlaganja zakona.
Kolakušić je poznat i po po tome što je na vrijeme upozoravao na loš "Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi". Danas s odmakom od dvije godine i prvim iskustvima tvrtki koji su izašle iz predstečajnog postupka možemo govoriti i o posljedicama tih nagodbi.
"Prema dostupnim informacijama vrlo mali broj poduzetnika podmiruje svoje obveze iz predstečajnih nagodbi pa će ih većina ipak završiti u stečaju, ali sada bez imovine koju su u međuvremenu otuđili. Izgubljen je ogroman novac građana, poniženi su poduzetnici koji su bez zaštite države morali promatrati kako njihova imovina nestaje. Ponižena je institucija sudova, svedeni su na razinu izgovora da su potvrdili nagodbe, a prema tom “zakonu” uskraćena im je ovlast da bilo što provjere i utvrde", smatra Kolakušić dodajući da je poslana poruka da se ne isplati biti pošten poduzetnik koji uredno plaća svoje obveze prema državi i dobavljačima.
Ovo je vrijeme u kojem nismo svi jednaki pred zakonom
Bitno je naglasiti da je prema posljednjima istraživanjima i podacima zapravo samo tvrtke kojima zapravo i nije bilo nužno ući u nagodbu nastavile su normalno poslovati, ove druge propadaju. Što nam to govori?
"Da živimo u vremenu u kojem nismo svi jednaki pred zakonom u kojem je pojedincima dopušteno sve, a drugi propadaju i ostaju bez imovine zbog par kuna duga. Zar je itko očekivao da će nepošteni ili nesposobni poduzetnik zbog brisanja duga odjednom postati uspješni gospodarstvenik", smatra Kolakušić.
Na izravan upit što bi sve trebalo mijenjati u Predstečajnoj nagodbi i je li nakon svega nužna revizija svih postupaka, Kolakušić odgovora kako je to sada gotovo pravno nemoguće.
Neke nagodbe morat ćemo, nažalost, zvati zakonitim
"Jedan dio se može sankcionirati kroz kazneni postupak, ali veliki dio ćemo nažalost morati zvati “zakonitim” jer su lukavije provedene. Kada su uočene prve zloupotrebe, izmjenom zakona koji bi se primjenjivao na postupke u tijeku, moglo se sve vrlo brzo ispraviti, no to se nije dogodilo", kaže Kolakušić.
Smisao predstečajne nagodbe, smatra ovaj sudac Trgovačkog suda je pomoć poštenim i sposobnim poduzetnicima koji su došli u financijske poteškoće i na vrijeme počeli pregovore sa svojim vjerovnicima, a ne otpis dugova bez kriterija. No, jasno je kako bi to zapravo trebalo izgledati.
Evo kako je to zapravo trebalo izgledati
"Potrebno je uvesti ugovornu (izvansudski ugovor između dužnika i svih vjerovnika) i prisilnu predstečajnu nagodbe koja bi omogućila poštenim poduzetnicima i tvrtkama od posebnog društvenog značaja (veliki broj radnika, specifična proizvodnja ili usluga) da prije blokade poslovnog računa stupe u pregovore s vjerovnicima te da ukoliko ne postignu dogovor sa svim vjerovnicima putem suda sklope nagodbu temeljem suglasnosti većine vjerovnika. Postupak prisilne nagodbe mora početi provjerom plana financijskog restrukturiranja od strane sudskih vještaka, jer ukoliko je plan očito neostvariv potrebno ga je odmah odbaciti bez ulaženja u brojne dugotrajne i skupe sudske postupke", zaključuje Kolakušić na kraju.