Screenshot: Youtube
Tko je upravljao avionom kad je nestao?
Zrakoplovni stručnjaci slažu se da je samo netko s velikim znanjem i letačkim iskustvom mogao isključiti komunikacijske sustave i navigaciju. Time impliciraju da su mogući otmičari aviona upravo kapetan i kopilot.
Nadalje, sumnjivo im je što su posljednje riječi iz kokpita "U redu, laknu noć" izgovorene nakon što je jedan komunikacijski sustav isključen.
Malezijske vlasti ne znaju koji od dvojice pilot je izrekao te riječi. Ustvari, ne znaju uopće da li su te riječi uopće izgovorili piloti. Tamošnji ministar prometa potvrdio je da piloti nisu tražili da leta zajedno što govori da možda nisu obojica planirali eventualnu otmicu aviona.
Što znamo o članovima posade i putnicima?
Policija je u utorak objavila da istražuju profile svih putnika i članova posade, ali to nisu učinili sve do ovog vikenda kada su pretražili domove pilota i kopilota. Prema tvrdnjama inspektora, nisu pronašli ništa sumnjivo.
Glavni inspektor Khalid Abu Bakar rekao je na konferenciji za novinare da je "nekoliko stranih obavještajnih agencija provjerilo sve putnike", ali je dodao da neke zemlje još uvijek nisu odgovorile na njihov zahtjev o provjeri putnika.
Nije jasno kako je ostatak putnika i posade provjeren. Znači li to da je samo jednostavno provjereno jesu li na neki način povezani s nekom terorističkom organizacijom ili kriminalnom skupinom? Da li im je bilo zabranjeno putovanje avionima? Jesu li istraženi potencijalni "osobni problemi" putnika kao što je policija ranije i najavila?
Zašto nitko nije reagirao?
Stručnjaci se pitaju zašto nitko od putnika ili posade nije reagirao ako je avion letio tako dugo? Zašto putnici nisu telefonski zvali svoje najbliže ili pomoć kad su shvatili da je avion otet kao što su to napravili putnici aviona u SAD-u kobnog 11. rujna.
Donekle je moguće povjerovati da u početku ni posada ni putnici nisu bili svjesni da se nešto čudno događa. Npr. svatko tko nije u kokpitu ne mora biti svjestan da se išta događa pa čak ni drugi pilot ukoliko u trenutku promjene smjera nije bio prisutan.
Prema trećoj teoriji, avion se mogao podignuti na puno višu nadmorsku visinu ubrzo nakon skretanja s rute što bi kod ostalih izazvalo hipoksiju, tj. smanjenu količinu kisika što izaziva dezorijentiranost i nesvjesticu, a može dovesti i do smrti. Čak ni preko podataka radara nije apsolutno jasno na kojoj visini je letio Boeing 777. Dodatne zalihe kisika, uz maske s kisikom osigurane su u kabini za članove posade, ali ovakav plan teško je izvediv i ima minimalne izglede za uspjeh.
Konačno, moguće je da je više objašnjenja relevantno. Ako je netko preusmjerio putanju, zrakoplov je mogao nastaviti put još satima pa čak i ako je ta osoba iz nekog razloga, poput hipoksije, onesposobljena. Zrakoplovi mogu letjeti tisućama milja s nesvjesnom posadom.
Što ćemo naučiti od zvučnih zapisa iz kokpita?
Glavni problem je u tome što se crna kutija i zvučni zapisi tek trebaju pronaći. Ako je avion pao u južni dio Indijskog oceana, kako tvrde neki dužnosnici, morat će se pretražiti veliki dio oceana zbog snažnim struja dok velik dio nije pokriven radarom zbog čega je pronalazak aviona tako otežan.
Čak i ako je poznata približna lokacija, jačinu signala iz snimača mogu omesti dubina ispod vode na kojoj se nalazi ili ostaci zrakoplova pod kojim je potencijalno zarobljen. Oni odašilju signal oko 30 dana što znači da je vrijeme ograničeno.
Snimljeni podaci s leta Air Francea koji se srušio u Atlantski ocean 2009. pronađeni su gotovo dvije godine nakon nesreće. No budući da je moguće pohraniti najviše dva sata posljednjih zvučnih podataka iz kokpita, malo je vjerojatno da će uhvatiti ključan podatak kada je let skrenut s planirane rute. Također, možda neće biti nikakvih dokaza da li je netko ušao u kokpit ili je pilot sam promijenio smjer aviona.