IPAK nema pravde za Gorana Radanovića, dragovoljca kojeg je Vrhovni sud 20 godina nakon krvavog masakra na vratima stana na Splitu 3 pravomoćno oslobodio optužbe za ubojstvo i četverostruki pokušaj ubojstva. Premda je Radanović danas konačno slobodan čovjek, gorka je spoznaja da je izgubio stan, odnosno, stanarsko pravo, i to nedavno, a ne tijekom 90-ih kada su se takve sudske odluke donosile kao na tekućoj traci.
Tužili da se ne zna: Presudom zbog ogluhe izgubio stan
Iskoristivši činjenicu da je nakon nemila incidenta i puštanja iz pritvora u kojem je proveo dva mjeseca, Radanović sa obitelji napustio Hrvatsku i odselio u Njemačku, Državno odvjetništvo je 2009. godine tužilo radi utvrđenja prestanka prava i obveza zaštićenog najmoprimca, radi ispražnjenja te predaje stana. Općinski sud je 2012. godine donio presudu u kosti države, i to zbog ogluhe! Teško da je Radanović znao za tužbu, a o tome sasvim sigurno ništa nije znao ni njegov odvjetnik Jadran Franceschi, koji je tužio državu radi smetanja Radanovića i 2004. godine dobio taj spor.
Presuda kojom Radanović gubi stanarsko pravo postala je 2013. godine pravomoćna i ovršna. Odvjetnik Franceschi nada se da će nakon što stupi u kontakt s Radanovićem obnoviti postupak i vratiti mu stanarsko pravo.
Za Državno odvjetništvo Radanović ostao ubojica do kraja postupka
Goran Radanović stan je u listopadu 1995. godine obranio pištoljem i bombom. Unatoč tome što je bio dragovoljac Domovinskog rata, iz stana su ga htjele iseliti kolege vojnici. Zapucali su, on je uzvratio paljbu, a kada je ranjen, u hodnik je zakotrljao bombu koja je ubila jednog vojnika, dok je drugi ostao invalid sa amputiranom rukom.
Radanović i supruga zvali su policiju tog dana, ali od njih nije bilo koristi. Državne službe koje su trebale štiti građane okrenule su glavu i Radanoviću nije preostalo ništa drugo do da stan i obitelj zaštiti oružjem. Vrhovni sud konačno je nedavno utvrdio da je na to imao potpuno pravo i da nije počinio kazneno djelo. Državno odvjetništvo do kraja je ustrajalo u sankcioniranju i ako se njih pita, Radanović je kriv za ubojstvo i četiri pokušaja ubojstva.
Država protiv Radanovića: Stan im htjeli oduzeti još 1996. godine zbog neprijateljske djelatnosti
Dok je Kazneni odjel ustrajavao na kaznenom progonu Gorana Radanovića, besposlen nije bio ni Građanski odjel, koji je nastojao otkazati stanarsko pravo njegovim roditeljima Nedeljku i Budinki Radanović, koji su 1991. godine otišli u Crnu Goru, a stan, dobiven još 1978. godine, prepustili sinu Goranu i njegovoj obitelji. Argument tužilaštva je bio da su Radanovići napustili Hrvatsku zbog političkih uvjerenja i neslaganja s demokratskom vlasti. Tužbu su podnijeli pola godine nakon incidenta pred vratima stana.
Sudac Marko Pribisalić odbio je tužbu 2000. godine zaključivši da to što su Radanovići napustili Hrvatsku ne znači nužno neprijateljsko djelovanje. U odgovoru na tužbu navedeno je kako se Nedeljko razbolio pa je htio vidjeti roditelje, dok je kao vojno lice, sanitarni inspektor u Lori, umirovljen još sredinom 80-ih pa nije moglo biti riječi o nikakvoj neprijateljskoj djelatnosti.
Općinski sud donio je 2004. godine i rješenje kojim se utvrdilo da je Republika Hrvatska, odnosno, Ministarstvo obrane, smetalo Radanoviće, jer je u srpnju 1996. godine, promijenjena brava te neovlašteno postavljena naljepnica da je Stambena komisija MORH-a zapečatila stan. Naloženo je da se u roku od osam dana stan stavi na raspolaganje Radanovićima. Postupak je pokrenut nakon što sestra Radanovićeve supruge, kojoj je ostavljen stan u čuvanje, nije mogla unutra. Pozvana je policija, ustanovilo se da su unutra gardisti...