Tekst je pripremila dr.sc. Dunja Potočnik za HRStat
TRADICIONALNO su mladi ranjiva društvena skupina kada je o nezaposlenosti riječ. Kanali njihova ulaska na tržište rada osim o širem društvenom okruženju, odnosno trenutnim kretanjima na tržištu rada i općoj ekonomskoj slici, te o stupnju obrazovanja tih istih mladih ovise i o slici koju su recentni trendovi u zapošljavanju stvorili na tržištu rada. Kada je o mladima riječ ova je slika posebice otežana jer poslodavci iz "armije nezaposlenih" često imaju mogućnost biranja prema višim i nerealnim kriterijima. Navedeno se naročito odnosi na mogućnost postavljanja zahtjeva koje mladi koji su tek završili školovanje još ne mogu ispuniti, odnosno na zahtjev poslodavca za posjedovanjem prethodnog radnog iskustva.
Mladi su socijalno najugroženiji građani
Ovom zahtjevu tek manji dio mladih koji traži posao može instantno udovoljiti, što otvara opasnost ulaska u kategoriju dugotrajno nezaposlenih osoba, a što posljedično uzrokuje daljnje propadanje vještina mlade osobe.
Navedeno za mladu osobu može značiti ulazak u začarani krug ili dugotrajne nezaposlenosti ili serija kratkotrajnih zaposlenja koja kao rezultat nemaju kako profiliranje mlade osobe u određenoj struci tako niti poboljšanje ekonomskog statusa mladih. Ova se zapažanja u sve većoj mjeri, posebice u posljednjih pet godina, mogu primijeniti i na mlade u Hrvatskoj, koji se uz osobe srednje ili starije životne dobi koje još nisu stekle uvjete za mirovinu ali su izgubile dugogodišnji posao, nalaze u krugu ekonomski i socijalno najugroženijih građana Hrvatske. Pritom treba imati na umu kako nije riječ o uniformnom položaju mladih jer su u Hrvatskoj na djelu značajne regionalne (pa i unutar-regionalne) razlike u ekonomskoj situaciji.
Razlog nezaposlenosti leži i u zasićenju - svi studiraju društvene i humanističke znanosti
Osim ove šire slike i profesionalno usmjerenje mladih u značajnoj mjeri utječe na njihove šanse za zaposlenje, što je u posljednjih petnaestak godina ojačano i naglim porastom visokoškolski obrazovanih te regionalizacijom hrvatskog visokog školstva, odnosno otvaranjem velikog broja veleučilišta. Konkretnije, u posljednjih je petnaestak godina došlo do nagle ekspanzije broja studenata na svim hrvatskim visokoškolskim ustanovama, no s nejednolikom disperzijom preko različitih disciplina. Usto, ova je disperzija neusklađena s tržištem rada te je do najvećeg porasta došlo upravo u disciplinama kojima je tržište rada zasićeno, a koje su i velikim dijelom pokrivene novo otvorenim visokoškolskim institucijama – društvene i humanističke znanosti – u kojima je došlo do porasta broj studenata od čak 80%.
Za to je vrijeme u drugim disciplinama najveći ostvareni rast u broju studenata iznosio tek oko 20%, što je doprinijelo daljnjem nepovoljnom položaju mladih koji su diplomirali u prvo spomenutim disciplinama. Kada se zbroje svi navedeni čimbenici jasno je kako će udio nezaposlenih mladih po pojedinim regijama biti vrlo različit, a sljedeći će odlomci biti posvećeni upravo ovim razlikama.
Više šanse za pronalazak posla imate ako živite u sjevernoj Hrvatskoj, Istri, Primorju i Zagrebu
U nekoliko je navrata u analizama podatka s HrStat naglašeno kako pojedine hrvatske regije u pozitivnom smisli odskaču od drugih kada je o nekim ekonomskim i društvenim pokazateljima riječ. Jednako je slučaj i s udjelom nezaposlenih mladih po regijama, gdje krajnji sjever Hrvatske, Istra i Primorje te Grad Zagreb mladima pružaju nedvojbeno bolje šanse za pronalazak (i zadržavanje posla). S druge je strane u Dalmatinskoj Zagori, Kordunu, dijelovima Like i Slavonije riječ o komparativno vrlo lošem položaju mladih na hrvatskom tržištu rada.
Pritom su mladi u dobi od 20-24 godine znatno jače pogođeni nezaposlenošću od mladih starosti od 25-29 godina, što možemo objasniti relativno višim obrazovnim stupnjevima koje stariji mladi posjeduju te duljem vremenu koju su stariji mladi proveli na tržištu rada i time stekli veću šansu za pronalazak posla.
Istočni dio Hrvatske i jug imaju visoki postotak nezaposlenih 20-godišnjaka
Ukoliko gore naznačene trendove raščlanimo po županijama i općinama u odnosu na dvije dekade u skupini mladih (20-godišnjaci, te 30-godišnjaci) u odnosu na godišnji rast nezaposlenih dobit ćemo sljedeće rezultate. Za skupinu dvadesetogodišnjaka Grad Zagreb, te Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Međimurska, Istarska i Primorsko-goranska županija pokazuju vrlo spori godišnji rast, odnosno relativno stabilan broj nezaposlenih mladih te udio nezaposlenih mladih u radno sposobnom mladom stanovništvu (dvadesetogodišnjaka) do 15%. Sve ostale županije, a naročito Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska, Dubrovačko-neretvanska, Splitsko-dalmatinska i Šibensko-kninska županija pokazuju značajniji porast nezaposlenih mladih na godišnjoj bazi i viši udio nezaposlenih dvadesetogodišnjaka u radno sposobnom stanovništvu te dobi (do oko 20%).
30-godišnjaci su u povoljnijem položaju nego 20-godišnjaci
Starija skupina mladih – tridesetogodišnjaci – u nešto su povoljnijem položaju od svojih mlađih kolega, a udio nezaposlenih mladih ove dobi po županijama daje vrlo sličnu sliku županija kao i u prethodnom slučaju. To znači da i u ovom slučaju tridesetogodišnjaci Grada Zagreba, te Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Međimurske, Istarske i Primorske županije lakše pronalaze posao od svojih vršnjaka u drugim županijama, a kretanje broja nezaposlenih u ovoj dobnoj skupni na godišnjoj bazi prolazi kroz manje turbulentne promjene nego u drugim županijama. Nasuprot njima, mladi Sisačko-moslavačke, Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske, Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije osjećaju snažnije posljedice visokog udjela nezaposlenih tridesetogodišnjaka u radno sposobnim mladima ove dobi, a kretanje broj nezaposlenih mladih u ovoj kohorti na godišnje označeno je rastom.
Gore prikazani trendovi kretanja broj nezaposlenih mladih po dobnim podskupinama i regionalnoj pripadnosti vjerojatno su već dobro poznati donosiocima odluka na regionalnoj razini. No, malo je vjerojatno da će ih novi prikaz podatka uvjeriti u zaokret u donošenju odluka i tipu odluka na lokalnoj i regionalnoj razini.
Riječ je o odlukama o strateškom ulaganju u razvoj pojedinih sektora i o poticanju mladih na upis određenih srednjoškolskih i visokoškolskih smjerova. Jednako je malo vjerojatno da će mladi pod pritiskom dokaza o slabom položaju pojedinih struka na tržištu rada tako skoro početi donositi strateški bitno drukčije odluke o vlastitom profesionalnom usmjerenju. Riječ je o trendovima za čije je nastajanje trebao dulji niz godina, te za čije će promjene također biti potreban dulji vremenski niz. Pritom je komparativna prednost mladih u suvremenoj Hrvatskoj dostupnost informacija koje bi mogle oblikovati njihove odluke.
No, pitanje je koliko i koji mladi posjeduju socijalni kapital i sigurnosne mreže koje će im pomoći donijeti odluke i sprovesti ih u praksu. Dosadašnji podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj još uvijek na djelu socijalna reprodukcija, odnosno značajna povezanost stupnja obrazovanja i zanimanja roditelja sa stupnjem obrazovanja potomaka. Hoće li ti trendovi biti preokrenuti ne ovisi samo o roditeljskoj generaciji koja u ovome trenutku čini donositelje odluka, već i o odlučnosti mlade generacije da napravi kvalitativan skok.
O "volontiranju" za 1600 kuna
Riječ je o projektu koji je već samim početkom prikupio negativne bodove nazivom "volontiranje". Po definiciji volontiranje se odvija bez financijske naknade za onoga koji pruža određeni rad, što u ovome slučaju nije riječ. Pritom treba reći kako je volontiranje dugo prisutan i dobro uspostavljen fenomen u svim europskim državama. U Hrvatskoj nije riječ o klasičnom volontiranju jer je mladima uključenima u ovaj program zagarantirana financijska naknada za rad te plaćeni svi doprinosi. Time su mladi u Hrvatskoj u komparativno boljem položaju od mladih u drugim zemljama koji su uistinu uključeni u volontiranje.
Treba reći kako je riječ o modelu koji mladima uistinu može pružiti radno iskustvo koje im nedostaje, i kako je s tog razloga riječ o dobrom potezu ove Vlade. No, s druge strane se može razumjeti i revolt dijela društva koji osuđuju ovakvu vrstu naknade za rad jer su hrvatska kućanstva u lošijem položaju od većine kućanstava zemalja EU, pa se svaki financijski doprinos drukčije vrednuje nego u drugim zemljama, odnosno u slučaju Hrvatske taj se financijski doprinos ne prepoznaje. Na kraju, treba reći da je oko 60% mladih koji su stekli radno iskustvo preko ovog programa ostali raditi kod poslodavca u programu, što je dugoročno značajan doprinos poboljšanju statusa mladih na tržištu rada.
Dr. sc. Dunja Potočnik
Institut za društvena istraživanja