Ilustracija: Shutterstock
SPORNI Pravilnik o normi, kojeg je uveo bivši ministar obrazovanja Željko Jovanović, ponovno je predmet burnih rasprava među nastavnicima. O tome smo već pisali prenoseći javno pismo umirovljene učiteljice Ivanke Filipović. Profesor likovne kulture odlučio je reagirati na njezino pismo kojim nastavnike glazbenog, likovnog i tjelesnog odgoja proziva za nerad i povlašteni status.
Učitelji likovne kulture nisu se uspoređivali ni s kim, niti su prozivali bilo koga, mjerili i krojili težinu drugih predmeta. Naprotiv, zalagali su se i još uvijek se zalažu za sve odgojne predmete, ne bi li se ispravila velika pogreška u određivanju norme učiteljima. Likovnjaci (kako nas popularno zovu) su pokazali visoku svjesnost, kodeks, moral i kulturu ponašanja, ne vrijeđajući nikog. Pokazali su što znači biti profesor/učitelj likovne KULTURE! To je onaj koji šuti i radi, onaj koji se u nikoga ne miješa i ne dira, jer je kulturan, onaj koji danima, mjesecima, godinama iznova smišlja nove estetske izazove (a kalendar obilježavanja značajnih datuma je uvijek isti!), ali... to je onaj likovnjak koji iznova kreira novo, novo, novo (doslovno ni iz čega, s malo iglica, malo ljepljive trake, malo boje koju mnoge škole više ne mogu kupiti), ali LIKOVNJAK ZNA što i kako činiti da škola u kojoj radi bude profinjena i iz mjeseca u mjesec osvježena NOVIM. I, uvijek je nešto novo, jer je riječ o učitelju koji nije samo učitelj.
UČITELJI LIKOVNE KULTURE nisu krpe kojima će se mesti podovi, niti će si ikada dopustiti takvu degradaciju u kojoj se "pravi" predmeti usuđuju prozivati "tamo neki" likovni
Riječ je o talentu koji se ne može naučiti ni na jednom fakultetu. Riječ je o daru s kojim se rijetki rađaju. Riječ je o UMJETNIKU! Riječ je o najvišem nivou djelovanja. Riječ je o STVARANJU! Mi učitelji likovne kulture neprestano osmišljavamo nove teme, motive i tehnike, a posljednjih godina zbog krize i skupoće pravih likovnih tehnika koristimo ekološki prihvatljive materijale od kojih opet i opet stvaramo LJEPOTU. Naša kreativnost nema granica i prenosimo je na djecu koja na taj način upijaju cjeloživotno učenje kroz razvoj estetski profinjenih kriterija, i znaju se ponašati prema uređenom prostoru. Kolega M.L. je, na Facebook stranici Nastavnici organizirano, odlično opisao posao estetskog uređenja škole koji ovdje navodimo u post scriptumu. Cilj nam je reagirati na uvredljivi (u naslovu navedeni) tekst, jer se postavlja pitanje: Misli li tako samo Ivanka, ili tako misle i drugi profesori? "Jedna lasta ne čini proljeće", ali je objavljen tekst znakovito upečatljiv. I, na koncu, poručujemo svima: UČITELJI LIKOVNE KULTURE nisu krpe s kojima će se mesti podovi, niti će si ikada dopustiti takvu degradaciju u kojoj se "pravi" predmeti usuđuju prozivati "tamo neki" likovni. To čine samo zavidnici, primitivci i oni koji se ne bi ni smjeli baviti učiteljskim poslom.
"Estetsko uređenje škole je specifičan posao koji zahtjeva vrijeme, planiranje i stručnost iako nije dio rada koji je neposredno vezan uz nastavu. Akademski slikari, kipari, grafičari, magistri edukacije, profesori i učitelji likovne kulture su ti stručni ljudi koji (uz neposredni rad s učenicima) estetski uređuju i oblikuju cjelokupni vizualni identitet škole i za to su plaćeni. Estetsko uređenje nije tjedni, sezonski, ili godišnji usputni posao i ne svodi se na uređenje panoa. Estetsko uređenje je svakodnevno uređivanje unutarnjih i vanjskih prostora škole, pozornica, dvorana, tematsko uređenje škole (Hrvatski olimpijski dan, Jesen, Dan kruha, Kestenijada, Dan sjećanja na Vukovar, Lidrano, Zima, Božić, Valentinovo, Proljeće, Dan planeta Zemlje, Uskrs, Dan škole i/ili ostali dani i događaji ovisno o Godišnjem planu i programu rada Škole i školskom kurikulumu), kostimografija, scenografija, grafičko oblikovanje priznanja, zahvalnica, pozivnica, plakata, školskog lista, monografije... Estetsko uređenje škole nalazi se u rasporedu sati rada učitelja likovne kulture i transparentno se obavlja u predviđeno vrijeme u učionicama, na hodnicima, u okolišu škole, a često i na drugim lokacijama (pokretni štandovi, javni prostori, domovi kulture i ostali prostori po nalogu ravnatelja ili zahtjevu kolega kako bi se zadovoljio plan rada), ali često se izvodi i izvan predviđene satnice uređenja jer se posao mora napraviti.
Satnica estetskog uređenja nije paravan za nerad jer su rezultati tog rada vidljivi, materijalni, stvarni i opipljivi. Evaluacija rezultata rada učitelja likovne kulture unutar satnice estetskog uređenja je svakodnevna i vrednovana od strane zaposlenika škole, učenika, roditelja, kolega sustručnjaka i svih onih koji dolaze u prostore škole. Rezultati estetskog uređenja škole rado se komentiraju. Estetsko uređenje škole je svestrani posao u kojemu je učitelj likovne kulture u ulozi slikara, kipara, kostimografa, scenografa, nerijetko je i zidar, soboslikar, čistač, dizajner interijera i grafički dizajner, web dizajner, stilist... Posao je to koji svakodnevno mijenja izgled prostora škole, nerijetko oživljava stari namještaj, stolariju, oronule zidove, ograde, tribine... Rad učitelja likovne kulture na poslovima estetskog uređenja škole je svestraniji, kompleksniji te vremenski i organizacijski zahtjevniji od onoga koji se izvodi u neposrednom odgojno – obrazovnom radu s učenicima i nerazumno je što ovaj pravilnik svojim prijedlogom ne prepoznaje njegove specifičnosti. Rad je to koji učitelji likovne kulture izvršavaju na jednoj, dvije, tri ili više škola."
Profesor likovne kulture M.L.