STEPHEN NIKOLA BARTULICA, rođen u SAD-u, smatra se pionirom ultrakonzervativne revolucije koja promoviranje svojih ideja vidi u zatiranju nacionalnih manjina, prava gej zajednice, nevladinog sektora te na štetu ženskih reproduktivnih prava, kao i cenzuriranjem odnosno izbacivanjem iz udžbenika i knjižnica svih informacija do kojih bi djeca mogla doći, a koje se ne sviđaju konzervativcima i vlasti.
Neizostavan dio ultrakonzervativnih inicijativa
Bartulica, koji se hvalio svojim obavještajnim, odnosno špijunskim djelovanjem u Domovinskom ratu pod zapovjedništvom Miroslava Tuđmana, a kasnije generala Ivana Tolja, član je ultrakonzervativne organizacije Opus Dei, a bez njega do sada nije mogla proći ni jedna ultrakonzervativna inicijativa, od referenduma za brak do sprečavanja Istanbulske konvencije i drugih inicijativa, kao što je pravo na pobačaj.
Bartulica je godinama govorio kako je njegov uvid u društvenopolitičku situaciju unikatan jer nije političar te je otvoreno za zlo u društvu optuživao "lijevu kulturnu hegemoniju" koju politika ne može riješiti. No, unatoč tome, od prije pet godina aktivan je kao političar, i to u redovima Domovinskog pokreta, danas koalicijskog partnera HDZ-a, stranke pravomoćno osuđene za korupciju. No, krenimo redom.
Otac Nikola proučavao ukazanja Gospe u Međugorju
Bartulica je rođen 1970. godine u St. Josephu, u američkoj saveznoj državi Missouri, u obitelji hrvatskih doseljenika. Otac ovog zastupnika došao je iz Dalmacije, točnije iz Splita. Put do Amerike vodio ga je preko Zagreba gdje je završio medicinu, a specijalizirao je psihijatriju. U SAD se preselio 60-ih godina prošlog stoljeća. Tamo je upoznao svoju suprugu koja je odrasla u Vinkovcima i bila rođakinja Juraja Njavre, koji će biti ključan za odlazak ovog saborskog zastupnika u Hrvatsku.
Manje je poznato kako je otac Stjepana Bartulice, Nikola, jedan od prvih koji je ispitivao vidioce u Međugorju, i to u listopadu 1981. godine, a o tome je detaljno pisao Večernji list 2006. godine.
"Kad psihijatar čuje da netko ima viđenja, najprije se upita je li ta osoba duševno normalna. Stoga sam Vicku detaljno ispitao. Odgovarala je spontano, bez straha i okolišanja, vidjelo se da je riječ o odlučnoj, posve normalnoj osobi", izjava je oca Stjepana Bartulice o međugorskom ukazanju. Za njega nije bilo sumnje da su ukazanja bila stvarna.
Tuđman ga zvao da dođe u obavještajce
Tada mladi Bartulica se školovao u internatu kod benediktinaca, a nakon što je završio fakultet u SAD-u doselio se u Hrvatsku s 22 godine, i to u jeku Domovinskog rata 1992. godine. Ubrzo se zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova, te ne krije da su mu pomogle rodbinske veze s Njavrom koji je bio ministar u tri vlade tijekom devedesetih.
Njavro je u vladi Hrvoja Šarinića obnašao dužnost ministra zdravstva, u vladi Nikice Valentića dužnost ministra za humanitarna pitanja, dok je u vladi Zlatka Mateše bio ministar branitelja.
Bartulica kaže da je primljen u Ministarstvo vanjskih poslova, gdje je bio zaposlen, no da je surađivao za Hrvatsku izvještajnu službu (HIS), i to na poziv Miroslava Tuđmana. Zadatak HIS-a bio je prikupljanje obavještajnih podataka od nacionalnog interesa u inozemstvu, suradnja sa stranim obavještajnim službama.
Milanović mu je bio nadređeni
U jednom od ranijih intervjua Bartulica je kazao da je njegov zadatak bio kontakt s akreditiranim stranim vojnim časnicima kojima je objašnjavao kako je nužno vojno rješenje okupacije hrvatskog teritorija.
Za vrijeme Oluje tvrdi da je bio u sastavu Ministarstva obrane, i to pod zapovjedništvom generala Ivana Tolja, zadužen za tzv. specijalne operacije. Od tada seže i prijateljstvo Bartulice s Danijelom Markićem, koji je ravnatelj SOA-e od 2016. godine.
U Ministarstvu vanjskih poslova Bartulica je napredovao sve do voditelja Odjela za NATO, a ondje mu je neposredno nadređeni bio današnji predsjednik Zoran Milanović. Iskustvo rada s Milanovićem iz tog doba Bartulica je u nizu intervjua ocijenio kao nešto vrlo pozitivno.
Iz tog razdoblja za Bartulicu su bile ključne tri osobe. Uz Milanovića, njegovog tadašnjeg nadređenog, bio je i Ivo Josipović, koji ga je, kad je bio izabran za predsjednika, uzeo za posebnog savjetnika, te teolog Tomislav Ivančić, koji je razvio metodu hagioterapije za ozdravljenje čovjekove duše.
Primarna je stabilna obitelj, a ne socijalni slučajevi
Iz Ministarstva vanjskih poslova odlazi 2005. godine te se jedno vrijeme seli u Rim, gdje je na Gregoriani stekao i doktorat iz političke filozofije. Četiri godine, od 2005. do 2009., bio je izvršni potpredsjednik zaklade Educational Initiative for Central and Eastern Europe.
Nakon povratka u Zagreb osniva udrugu Centar za obnovu kulture, a od 2011. godine angažiran je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Nakon povratka u Zagreb nije postojala ni jedna ultrakonzervativna inicijativa u kojoj Bartulica nije sudjelovao.
"Prije svega, želimo čvrste i stabilne obitelji kako bi država mogla obratiti pažnju na ono što joj je primarna zadaća. A ne da se država bavi socijalnim slučajevima", govorio je Bartulica koji je nakon 2009. godine uz Vicu Batarela postao vođa tzv. konzervativne revolucije u Hrvatskoj.
Opus Dei na Pantovčaku
Bartulica je kao član katoličke organizacije Opus Dei zapravo pionir agresivne konzervativne misli u Hrvatskoj, koja je svoje zvjezdane trenutke doživjela referendumom o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj, a nešto manje sjajne u borbi protiv Istanbulske konvencije te spolnog odgoja u školama.
Bartulica je, naglasimo i to, u vrijeme referenduma bio savjetnik predsjednika Josipovića za vjerska pitanja iako je javno bio podržavatelj inicijative U ime obitelji, protivnik zdravstvenog odgoja te veliki štovatelj kontroverzne američke komunikologinje Judith Reisman.
Na početku referenduma Josipović je bio neopredijeljen, no kasnije je ipak pozivao ljude da zaokruže protiv. Zanimljivo je kako je don Ivan Grubišić javno govorio kako je priča o referendumu zapravo spletka Opus Deija u Hrvatskoj, a Bartulica kao njihov član bio je na Pantovčaku.
"Okupljam ljude različita svjetonazora upravo zato da bih imao mogućnost upoznati se s različitim razmišljanjima u pluralnom društvu kakvo je naše", objašnjavao je Josipović zašto je izabrao baš Bartulicu za svog savjetnika. S druge strane, Bartulica je odnos s Josipovićem također predstavljao kao idiličan odnos dva muškarca koja drugačije razmišljaju, ali se uvažavaju.
Josipoviću pomagao da pronađe Boga
"Josipoviću pomažem u traženju Boga", rekao je Bartulica u jednom intervjuu. Podsjetimo, Josipović je za sebe govorio da je agnostik. Večernji list objavio je 2013. godine članak u kojem je stajalo kako se "u katoličkim krugovima može čuti da se Josipović polako približava Bogu, pa čak da je vrlo blizu obraćenja".
"Što se mene tiče, ne vidim svoju ulogu u tome, da bih njega trebao obratiti, nego pokušavam svjedočiti istinu o kršćanstvu, svakodnevnom radu na otvoren i iskren način. Znamo da samo Bog može mijenjati srca. Mi možemo otvoriti horizonte, a Bog mijenja ljude. Više je na predsjedniku da odgovori u kojemu smjeru ide, a ja mu želim biti prijatelj na tom putu", odgovorio je tada Bartulica.
Bartulica je tada otvoreno počeo zagovarati konzervativizam zapadnog tipa koji je promovirao na štetu ženskih reproduktivnih prava, prava gej zajednice, neprofitnog sektora te institucija koje održavaju funkcionalnom liberalnu demokraciju. Sve su to neprijatelji Bartulice koji stoje na putu oporavka Hrvatske.
Čudna ekipa iz Centra za obnovu kulture
Za borbu Bartulice prvotno je bio ključan, a i danas je, Centar za obnovu kulture koji je osnovan 2009. godine, a koji uz Bartulicu čine Robin Harris, bivši savjetnik britanske premijerke Margaret Thatcher, koji je ostao poznatiji po obrani čileanskog diktatora Augusta Pinocheta. Štoviše, Harris je objavio i knjigu u kojoj je moralno opravdavao zlo Pinochetovog krvavog režima.
Harrisova zona interesa u Hrvatskoj je ukazivanje na rastakanje kršćanske baštine u Europi te konstantno upozoravanje na masovnu najezdu islama te opasnosti useljavanja imigranata neeuropskog podrijetla. Harris smatra da svi oni zapravo prijete sigurnosti, kulturi i gospodarstvu europskih zemalja.
Preko COK-a u Hrvatskoj je gostovao cijeli niz kontroverznih predavača, od spomenute Reisman pa do Lille Rose, Agnieszke Kolakowske, Rogera Kiska te Sophie Kuby i drugih. Ta je organizacija godinama otvoreno favorizirala konzervativne vlasti u Poljskoj i Mađarskoj, a posebna je "ljubav" prema politikama Viktora Orbana kojeg smatra gotovo pa vođom suverenističkog otpora birokratima iz Bruxellesa.
Za pedofiliju unutar Crkve okrivio gej kulturu
Osim standardnog radikalnog konzervatizma, Bartulica je poznat i po širenju radikalnih stavova vezano za djelovanje Crkve. Tako je poznat njegov stav o slučajevima pedofilije u Crkvi.
"Homoseksualni stil života u nekim sredinama nije se samo tolerirao nego i poticao. Autor Michael Rose u knjizi Good bye, good men detaljno opisuje kako se 60-ih i 70-ih godina u nekim sjemeništima sustavno poticalo ređenje svećenika s homoseksualnim sklonostima, dok se druge obeshrabrivalo. Sad vidimo posljedice toga", govorio je Bartulica prije osam godina.
Bartulica zapravo godinama svjesno stavlja znak jednakosti između homoseksualnosti i zlostavljanja djece te je očigledno riječ o njegovoj agendi. Tako je u lipnju prošle godine pokušao javnosti objasniti kako svećenici zlostavljaju djecu jer neki podržavaju takozvanu gej kulturu. Osim tih stavova, poznati su i njegovi revizionistički stavovi o povijesti Drugog svjetskog rata, posebno vezano za zločine u doba Nezavisne Države Hrvatske.
Rekao je da nikada neće biti političar, a onda je ušao u Domovinski pokret
No, vratimo se još malo u političko djelovanje Bartulice. Naime, nakon uspostave vlasti HDZ-a i Mosta 2016. godine Bartulica je postao savjetnik tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića, no nakon pada vlade i dolaska Andreja Plenkovića pao je u drugi plan.
Bartulica je prije 2016. godine promovirao mišljenje da je lijeva kulturna hegemonija jedan od glavnih problema u Hrvatskoj. Također, smatrao je kako tu lijevu kulturnu hegemoniju politika ne može riješiti jer se radi "o pojavi koja prožima cijelo društvo, ne samo javne institucije".
Osim zagovaranja ideje da se lijeva hegemonija ne može riješiti politikom, Bartulica sebe nije predstavljao kao političar tvrdeći kako su mu "obitelj, odnos s Bogom i prijatelji važniji od politike". No, prije pet godina dogodio se obrat kada se Bartulica aktivirao u političkom ringu kao član Domovinskog pokreta te ulazi u sabor 2020. godine.
Četiri uvjeta za podršku HDZ-u jer nismo proveli lustraciju
Političku pozornicu iskoristio je za daljnje promoviranje konzervativne revolucije na štetu manjina, a iskoristio je i pandemiju za populariziranje niza teorija zavjera i netočnih tvrdnji vezanih za pandemiju covida. Isto tako, uporno je upozoravao na cenzuru sebe i svojih političkih istomišljenika.
Danas za suradnju s HDZ-om postavlja četiri uvjeta. Prvo je, kako kaže, ideološka kolonizacija Hrvatske koja mora prestati.
"Svaki sadržaj koji upućuje na rodnu ideologiju i pokušaje da se indoktriniraju djeca će prestati. Zadnje što nam treba je da se djecu zbunjuje", rekao je Bartulica. Drugo je, tvrdi, situacija sa stranim radnicima, a treća su pouke iz covid-pandemije.
"Inzistirat ćemo da se to raščisti do kraja. Nemamo odgovore gdje je nestao sav novac i javnost mora saznati istinu", uvjet je Bartulice. Posljednji uvjet je da se osnuje muzej koji će biti posvećen žrtvama komunističkog terora.
"Hrvatska, nažalost, nije provela lustraciju", tvrdi Bartulica.