Ta je umjetnička energija očarala njemačkog milijardera Flicka (58), koji je njemački glavni grad izabrao za izlaganje svojih 2500 djela 150 suvremenih umjetnika.
Djela će od 2004. godine biti izložena u muzeju suvremene umjetnosti Hamburger Bahnhof u Berlinu.
U konkurenciji za udomljavanje kolekcije bili su i bogatiji gradovi, primjerice Zuerich, pored kojeg Flick živi. U Švicarskoj se stoga morao suočiti s oštrim prosvjedima zbog nacističke prošlosti svojeg djeda. On je bio u uskoj vezi s vođom SS jedinica Heinrichom Himmlerom i osuđen je na sedam godina zatvora na sudu u Nuernbergu, a Flick je odbio sudjelovati u obeštećenju žrtava prisilnog rada za vrijeme nacizma.
´To nije utjecalo na moju odluku´, tvrdi Flick i nastavlja kako ´umjetnost ne postoji da bi služila objašnjavanju povijesti moje obitelji, već postoji sama zbog sebe´.
Očarao ga je ´duh grada koji svojom energijom privlači umjetnike iz cijelog svijeta´.
Gradonačelnik Berlina Klaus Wowereit oduševljeno potvrđuje da ´Berlin ostaje odan suvremenoj umjetnosti´, tri godine nakon što je otkupljena bogata kolekcija slika Pabla Picassa i Paula Kleea te kolekcija konceptualne i minimalističke umjetnosti Marzona.
´Flickovo blago´ organizirano je oko tri struje, čiji začetnici otvaraju izložbu: Marcel Duchamps (1997.-1968.), tragač za novom definicijom umjetnosti, Francis Picabias (1879.-1953.), konceptualni umjetnik i Alberto Giacometti (1901.-66.), vizionar 20. stoljeća koji se gušio u anonimnosti.
U središtu kolekcije je umjetnik Bruce Naumann (1941.) sa stotinjak djela koja prenose egzistencijalni strah od izolacije te ratove i patnje 20. stoljeća.
Posebno mjesto imaju tipografski eksperimenti dadaizma s djelima Kurta Schwittersa (1887.-1948.), Marcela Broodthaersa (1924.-76.) i Johna Cagesa (1912.) te konceptualno slikarstvo 1960-ih i 1970-ih godina Georga Baselitza (1938.), Martina Kippenbergera (1953.-97.) i Belgijanca Luca Thuymansa (1958.).
Kolekcija sadrži vrijedne fotografije, od Walkera Evansa (1903.-75.) do popularnog Jeffa Walla, preko dokumentarista kao što je Wolfgang Tillmanns (1968.), kao i video zapise Nam June Paika i Paula McCarthyja (1945.).
Kao nasljednik jednog dijela kolekcije, Flick je sam istraživao moralnu i političku stranu ovih umjetničkih djela.
´Moja kolekcija predstavlja ono što mi je u umjetnosti najvažnije: pitanja, a ne odgovore, pitanja koja umjetnici postavljaju sebi i nama, koja nas iritiraju i izazivaju´, izjavio je on.